Vladimir Micov za 24sedam: Bliži se kraj karijere, voleo bih još da osvojim Evroligu

03.02.2021

08:31 >> 09:09

0

Iskusni košarkaš o odličnoj sezoni Olimpije, životu u Milanu, reprezentaciji Srbije...

Vladimir Micov za 24sedam: Bliži se kraj karijere, voleo bih još da osvojim Evroligu
Copyright Profimedia

Srpski košarkaš Vladimir Micov (35) u Milanu se oseća kao kod kuće, o čemu svedoče i sjajne partije koje pruža poslednjih godina u dresu Olimpije. Uz to, odlično se oseća i van terena. Grad mode je 2017. na prvi pogled osvojio njegovu porodicu, a sada već mogu da se pohvale da međusobna ljubav traje skoro četiri godine.

Armani ove sezone, predvođen Etoreom Mesinom sa klupe, igra fantastičnu košarku u Evroligi i prvenstvu Italije. Jedino što je bacilo senku na dosadašnji deo takmičarske godine jesu pauze koje je Micov mora da pravi zbog zdravstenih problema. Vladimir je za 24sedam pričao o svemu što se dešavalo ove sezone, planovima za budućnost, željama, neprijatnim scenama u reprezentaciji Srbije…

Na početku sam imao pauzu sedam nedelja zbog povrede lakta, a onda sam nešto kasnije dobio koronu. Tad su pisali da sam povredio leđa, ali nije to tačno bilo – pojašnjava Micov u razgovoru za 24sedam. – I sad, nedavno sam se vratio i desi se da u nedelju izvrnem zglob. Mnogo mi teško pada, nije ni malo lako biti kod kuće, jer mi se baš igra. Snimili su mi nogu, sva sreća nije ništa ozbiljno. Pritom, to je prvi put u karijeri da sam izvrnuo zglob. Otečeno mi je, najobičnije izvrnuće, biće desetak dana pauze. Kad se desila ta poslednja povreda poludeo sam. Zvao me je i Mesina posle i rekao mi: „Ajde, glavu gore“. Znam da su povrede sastavni deo sporta, ali ja tokom karijere skoro nikad nisam bio duže od tri nedelje van parketa za celu sezonu. Sad me poterao neki maler.

MN Press

Izostanak sa terena još teže pada kad se pogledaju izdanja koja Olimpija prikazuje. U Evroligi imaju skor 15-7, a u prvenstvu Italije 15-2.

U evropskom takmičenju smo treći i super guramo, a imamo i zaostalu utakmicu sa Zenitom, koju treba da odigramo na njihovom terenu u februaru. U domaćem prvenstvu smo prvi na tabeli, a sledeće nedelje organizujemo i završnicu Kupa. Otkad sam došao u klub 2017. nismo uspeli taj trofej da osvojimo, tako da se nadam da ćemo sada.

Olimpija i titulu u domaćem prvenstvu čeka od 2018, a zapaženiji rezultat u Evroligi još duže…

Trenutno sve što radimo super deluje. Prošle sezone je došao Mesina, promenili smo i generalnog menadžera i predsednika, nekoliko igrača. Trener je ove sezone potpisao nekoliko košarkaša po svojoj volji i želji, ostale je „nasledio“. I u vreme kada je ekonomska kriza zbog pandemije, mi smo dobili uverenje od gospodina Đorđa Armanija da ćemo imati maltene isti budžet. Šta god je Mesina poželeo, to je i dobio. Sve se za sada ispostavilo kao pravi pogodak. Generalno smo svi zadovoljni. Sezona je čudna zbog virusa, na stranu povrede koje su sastavni deo sporta, ali korona mnogo kroji sastave svim ekipama. Malo je nezahvalno… Ali kako nama tako i drugima.

MN Press

U poslednjih deset godina Micov se nije često odlučivao za promene kluba. Ovo mu je već četvrta sezona u Milanu, prethodno je tri proveo u Galatasaraju, dve u CSKA, dve u Kantuu…

– Nešto najlepše što može u sportu da vam se desi jeste kontinuitet u jednom klubu. Da rastete zajedno, razvijate se, pravite rezultate. Ja imam porodicu, tako da je zbog toga još bitnije, jer bi bilo mučenje da se non stop selimo iz države u državu. Punim u aprilu 36 godina, tako da mi se već motaju po glavi misli o kraju karijere. Voleo bih da tačku stavim ovde. Ističe mi ugovor na leto, pa se nadam da ću ostati još jednu godinu posle toga… A onda polako da se ova priča završava.

Za Micova mnogi smatraju da je vrhunac dostigao u poznim godinama…

– Odigrao sam mnogo minuta tokom karijere, dve do tri utakmice nedeljno, bez problema. Mnogi kažu da sam s godinama bio bolji, ali ja bih rekao da sigurno već 15 sezona igram na isti način. Super se osećam dok igram i mislim da se moje godine ne vide na parketu. Jedino što sam menjao u odnosu na ranije je ishrana, neke sitne korekcije, ništa posebno.

Njegova profesionalna priča počela je davne 2001. godine u dresu Beopetrola. Odatle je prešao u Crvenu zvezdu, a onda redom menjao opremu OKK Beograda, Lavova 063, Budućnosti, Partizana, Panioniosa, Kahe Laboral, Kantua, CSKA, Galate i Olimpije.

MN Press

– Na kraju ove sezone ću zaokružiti 20 godina profesionalnog bavljenja košarkom. To je baš lep jubilej. Skoro u svakoj zemlji sam osvojio nešto, jedina žal mi je ostala za Evroligom. Dva puta sam sa CSKA bio na fajnal-foru, ali nismo tada osvajali. Ove sezone super igramo, ali ne bih da se zalećem sa ambicijama. Daj Bože da budemo među pet najboljih ekipa… A ako bi se desio trofej, to bi bio šlag na torti za kraj karijere. Makar da obezbedimo završni turnir, pa ćemo videti, možda bude treća sreća.

I da ne bude, Micov će sigurno kada dođe vreme za podvlačenje crte, biti svakako prezadovoljan postignutim.

– Imao sam sreće u karijeri, igrao sam za odlične klubove, a pritom živeo u vrhunskim gradovima. Period u CSKA je bio odličan, pogotovo što sam tamo došao iz male košarkaške sredine Kantua. U Rusiji se podrazumevalo da ekipa mora na fajnal-for Evrolige. Lepo mi je baš bilo i u Galati, a i sada u Milanu. S tim što trenutno na sve gledam drugačije, jer imam porodicu. Uživamo zajedno ovde.

Zajedno sa suprugom i decom Vladimir već polako mora da pravi planove za budućnost, jer će mu se život sigurno značajno promeniti.

– Mota mi se svašta nešto po glavi. Znam da uvek kada završavaju košarkaši karijeru kažu da znaju samo da barataju s loptom. Pitanje je da li da se vratimo u Srbiju ili da nastavimo život u Milanu. Deca ovde idu u školu i prelepo im je. Za sad je sve na nekim idejama, kad se približi taj trenutak odluke, onda ću znati konkretnije.

MN Press

Nezaobilazna tema u karijeri Vladimira Micova je reprezentacija Srbije. Tokom priprema 2014. godine jedna situacija ga je, verovatno, zauvek odvojila od nacionalnog dresa. Na pripremnoj utakmici, nesporazum sa selektorom Aleksandrom Đorđevićem, posle izlaska iz igre, skupo ga je koštao. Njegova reakcija se nije svidela treneru, koji je doneo tada šokantnu odluku: „Micov je završio kratku reprezentativnu karijeru“.

Pročitajte još

Sigurno da mi je žao kad se setim jer sam celo leto proveo u reprezentaciji i onda se to desilo tri dana pred prvenstvo. Prošlo je mnogo godina, pa ne bih ni išao u detalje. Mogu da kažem da ništa ne bih menjao da mi je ova današnja pamet. Isto bih postupio, jer znam da nisam zaslužio to što sam dobio – osvrnuo se Micov i ka mogućoj prilici u novoj eri nacionalnog tima. – Kad je selektor postao Igor Kokoškov, razmenili smo nekoliko poruka, ali tada su bili „prozori“ pa je bilo neizvodljivo da se pojave igrači iz Evrolige. Olimpijske igre su odložene, a ja sam sve stariji. Kad sam propustio da budem deo reprezentacije u najlepšim i najboljim godinama, kada sam mogao nešto da dam, mislim da bi sada bilo nezahvalno da se pojavljujem.

Kompletna situacija mu je bila veoma bolna, jer je želja bila ogromna. Nikada nije ni krio da mu je san da napravi uspeh i sa reprezentacijom.

Možda je sve to splet okolnosti, ili sudbina. Znali su svi u kakvoj sam situaciji došao, bio je upućen i lekar Gaga Radovanović. Imao sam ozbiljan virus jetre i najveći stručnjaci u Rusiji nisu mogli da otkriju šta je. Onda sam došao kod našeg doktora Petra Sforcana, načelnika bolnice na Zvezdari. I on nije znao šta je… Rekli su mi da strogo moram da mirujem, da ne smem ni da šetam, a ako odem na more, da ne smem ni da plivam. Ja sam se ipak, korak po korak priključio reprezentaciji. Radio sam detaljne analize na nedeljnom nivou i tako smo pojačavali ritam. Pristao sam da budem tu, a onda se sve to loše na kraju izdešavalo. Na rasplet je uticalo i to što sam napustio svlačionicu kada sam oteran sa terena. Da sam ostao, možda bi bilo drugačije, možda i ne bi. Da sad vratim film, isto bih postupio – zaključio je Vladimir Micov, koji će ostati upamćen kao jedan od najboljih srpskih košarkaša u poslednjoj deceniji koji igrom slučaja nije ostavio značajan trag u nacionalnom dresu.

OLIMPIJA JE NBA KLUB U EVROPI

Micov je pojasnio i kako izgleda život u Milanu.

– Grad može da ponudi svašta. Ljudi su ljubazni, svi žive za to da izađu da popiju piće, da se druže, živahno je uvek. Klub je na vrhunskom nivou organizacije, stvarno mogu da tvrdim da smo mi kao NBA klub u Evropi. Što se mene tiče, vodim miran porodičan život, ali svakako smo prezadovoljni. Blizu je Beograd, pre ove situacije, svakog dana je bio let i to u trajanju od sat ili sat i 15 minuta.

 

Instalirajte iOS ili android aplikaciju – 24sedam

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike