Srpska Sloga kao raketa leti ka vrhu švedske košarke! Ovo je čudesna priča o uspehu porodice, kumova i prijatelja! (FOTO, VIDEO)

11.02.2023

10:15

0

Za 24sedam, tim menadžer Beštić o klubu osnovanom 2014. godine. Od tada je sve krenulo munjevitom brzinom, inspiracija su bili "Žigosani"

Srpska Sloga kao raketa leti ka vrhu švedske košarke! Ovo je čudesna priča o uspehu porodice, kumova i prijatelja! (FOTO, VIDEO)
KK Sloga Upsala - Copyright Promo/kund.augustjarpemo.se/slogabasket

Iz Srpskog udruženja za očuvanje kulture i tradicije Sloga iz Upsale izrodio se i jedan košarkaški klub. Krenulo se od najnižeg ranga u Švedskoj, a sada su u drugom po kvalitetu (Superetranu) i trenutno su na desetom mestu na tabeli. I sve su to uradili u samo nekoliko sezona, a ambicija je i plasman u elitni rang (Basketligan) u ovoj severnoevropskoj zemlji.

"Sloga - Kao raketa leti kroz rangove takmičenja" i "Sloga - Od drugarske bande do tima iz elite" neki su od naslova koji su stanovnici četvrtog po veličini grada u Švedskoj mogli da pročitaju u lokalnim medijima.

O nastanku, razvoju, uspesima i planovima Sloge Upsala za 24sedam pričao je jedan od najzaslužnijih za sve ovo, Boško Beštić.

Privatna arhiva/Boško Beštić
 

- Ja sam u Udruženju jedan od zamenika predsednika, a u klubu sam tim menadžer. Može da se kaže da sam angažovan na oba fronta - započeo je razgovor za naš portal Beštić čije nas je prezime asociralo na srpskog glumca Slobodana.

- Jeste, rođaci smo, to mi je stric. I njegova ćerka Hana je takođe glumica. Beštića je malo, tako da smo svi u rodbinskim odnosima - kazao nam je Boško, a zatim do tančina ispričao kako je tekla cela priča.

- Klub je nastao iz Srpskog kulturnog udruženja Sloga. Moj ujak Dragan Bajić je u Švedsku došao u ratno vreme, mislim 1993. ili 1994. godine, a porodica je stigla godinu dana kasnije. Tada je i nastalo Udruženje, a on je bio osnivač i prvi predsednik. Rat je bio u zamahu, neki ljudi nisu hteli ni da učestvuju u Jugoslaviji, pa je bilo logično da postane Srpsko udruženje.

Njegovi sinovi, Andrej i Boris su ovde završili srednju školu, a zatim studirali u Beogradu medicinu. Zajedno smo studirali, oni su se posle vratili, oženili, dobili sinove i kada su se vratili ovde pre desetak godina, krenula je ta priča. Da bi bili angažovani, da se mlađe generacije naših ljudi okupljaju, da pričaju srpski...

I onda je napravljen i košarkaški klub. A i koji drugi sport da izaberemo, kad je košarka nacionalni sport? - uz osmeh je rekao Boško, takođe lekar.

Inspiracija "Žigosani u reketu"

- Njih dvojica su i trenirala košarku u ovdašnjem klubu, Upsali. I tako je počelo 2014. godine. Napravili su seniorski tim. Prve sezone su osvojili tu diviziju četiri, što je sedmi rang takmičenja, što i nije mnogo teško, da se razumemo.

Nakon toga su ulazili su u sledeće divizije i osvajali... Svake godine su išli rang više, sve do trećeg. Onda je bila priča, da li se ide dalje jer su to divizije lokalnog karaktera. I Andrej, jedan od mojih rođaka je bio i kapiten.

Onda sam ja došao 2015. i pričali smo o tome. Boris u tom trenutku nije imao vremena zbog troje dece, obojica su jurila staž. Video sam da Andrej ne može sve sam, pa sam se ponudio da pomognem. Pomagao sam mu oko tehničkih stvari, a tim je napredovao. Osvajali su lige, pa je došlo i do zasićenja kod njega.

Ja sam mu rekao da neću da se bavim finansijama, ali mogu da budem zadužen za ostalo. I onda smo razmišljali šta dalje. On je bio za ostanak u tom rangu, a ja za napredovanje. I tako... Tada je počela i ona serija "Žigosani u reketu", i tada smo odlučili da krenemo po uzoru na njih, da napravimo neki jači klub.

Bilo je i ranije pokušaja, da se oforme neki srpski timovi. Postojao je Srbija Malme i Beli orlovi iz Štokholma, ali su ti projekti okončani. Recimo, Orlovi su se priključili Djurgardenu, ustupili su im stručni štab i igrače i praktično nestali sa mape. Srbija i dalje postoji, ali igra u nekim nižim rangovima.

Promo/kund.augustjarpemo.se/slogabasket
 

Vremenom su apetiti rasli...

- Mi smo želeli da guramo tu priču, a apetiti su rasli. U jednom trenutku imali smo situaciju da su klinci porasli, bilo ih je više pa smo se usmerili na te mlađe generacije. Ustupili smo sav novac mlađem pogonu, jer nije bilo dovoljno za njih i za takmičenje. Jedne sezone smo i odustali od takmičenja, zbog tih klinaca...

Onda smo čuli i za Evropsko prvenstvo dijaspore, a ono je 2018. godine bilo u Beogradu. Rešili smo da ih častimo putovanjem u Srbiju. Mada smo se malo pojačali, bilo je i tu Šveđanin koji je igrao kod Mute Nikolića u Kragujevcu. Super momak, dugo se zabavljao sa našom košarkašicom Dajanom Butulijom (i ona je igrala u Švedskoj prim. aut,).

Ima "neka tajna veza" sa Jokićem

- Voleo bih da pomenem i čoveka koji nam je dizajnirao dresove. Zove se David Brbaklić.

Kada smo počeli da rastemo, ja sam ga pozvao iako se nismo poznavali. Ustupio nam je dizajn bez centa nadoknade, napravio nam je logo.

Sada radi dizajn i za neke švajcarske firme, a on je napravio i Jokićev logo "džokera". A mi možemo da se pohvalimo i da je tvorac našeg vizuelnog identiteta - kazao je Beštić.

Ali je igrao za nas, mada je već na samom startu bio povređen. Ušivali smo ga već drugog dana, zbog rasekotine na usni. Ipak, bili smo samo šesti, ali smo rešili da sledeće godine budemo bolji. Imali smo i bolji sastav.

Ja sam iz Valjeva, pa sam pozvao i neke tamošnje drugare, ovde smo izabrali sve što valja, doveli povremenog bosanskog reprezentativca i osvojili u Italiji.

Uporedo sa tim smo se pripremali za treći rang takmičenja, tražili sponzore i napravili bolji tim. Hteli smo i u drugi rang, pa smo pojačali sve aktivnosti. Napravili smo i sajt i stupili u kontakt sa ljudima spremnim da pomognu. Budžet u prvoj sezoni bio je 1.500 evra, a posle je skočio znatno više. Posle je sve stalo zbog korone, a mi smo bili nestrpljivi da uđemo u drugi rang.

Čak smo i poslali zahtev da odmah pređemo jer smo imali i dobar tim. Ali nam nisu dozvolili i ubačen je Helsinborg. Mi smo ostali u trećem rangu, ali smo prošle godine bili drugi i izborili učešće u drugoj ligi. Pojačali smo tim, ove godine smo imali budžet od pola miliona kruna, što je oko 50 hiljada evra. Moramo da imamo sekretarijat, odgovarajaću halu... Putujemo u Geteborg koji je 700 kilometara udaljen. Putujemo mnogo, a Švedska je velika.

Sreća da se i Boris u međuvremenu uključio, a njegov sin je veliki potencijal. U svojoj generaciji je reprezentativac Srbije, a već drugu sezonu igra sa našim seniorima. Pokrenula se cela porodica, od volontera, do ekipe. Uključeni su i prijatelji i kumovi. Recimo da oko 50-ak ljudi imaju zajednički angažman u ovome što radimo.

Promo/kund.augustjarpemo.se/slogabasket
 

Švedska košarka počinje da napreduje

U Švedskoj su hokej i fudbal daleko popularniji, a u košarci je sve na mnogo nižem nivou kada je reč o ugovorima igrača.

- Nisu profesionalci. U Švedskoj je sistem takav, da i u prvoj ligi imate igrače koji su amateri. Poslednji klub na tabeli na primer ima roster u kojem igrači nemaju nikakvu zaradu, nula kruna. Niko ne živi od košarke. Neki od njihovih igrača rade u organizacijama koje se bave integracijom stranaca, i od toga i žive.

Na primer, u Švedskoj je košarka bila peti sport po popularnosti, a sada se to menja u pozitivnom smeru. Od 2015. godine došlo je oko 300 hiljada ljudi iz raznih delova sveta u kojima se voli košarka. Na primer, u Štokholmu je košarka najpopularnija za omladinu do 15 godina. Čak se i utakmice prve lige prenose na televiziji, a i reprezentacija jača. Sve nam to daje motiv da radimo dalje.

Fudbal za sada ne, ali ženska košarka...

- Bilo je u planu da napravimo i fudbalsku sekciju, ali to bi zahtevalo da se oduzme mnogo sredstava i vremena od košarkaške sekcije. I taj plan je pauzi, ali recimo da razmišljamo i o tome na duže staze.

Ipak zavisi od daljeg razvoja situacije vezane za košarkaški tim. O hokeju nismo ni razmišljali, ali jesmo o ženskoj košarkaškoj sekciji. Mislim da bismo imali mnogo naših devojaka i za sada je to najbliže realizaciji.

Želimo plasman u prvu ligu, ali ne znam koliko je to realno jer nam je potreban budžet od 300 hiljada evra. Tome težimo u nekim narednim godinama. Čak i da igrama obezbedimo plasman, pitanje je koliko je realno je to da finansijski ispratimo.

Kako su klub pokrenuli Srbi, logično je da u timu i bude naših ljudi?

- U samom rosteru imamo Miloša Tanaskovića koji je srpski državljanin, ali sa tendencijom da dobije državljanstvo Švedske. Ovde postoji ograničenje na četiri stranca. Imali smo u planu i više Srba, ali nam to ograničenje pravi problem.

Imamo Marka Vukovića koji je Srbin iz Rogatice, bio je i reprezentativac Bosne i Hercegovine u mlađim kategorijama, igrao je sa Nurkićem, ali nije napravio veću karijeru. Ipak je nama takav igrač potreban, a sad je i trener i igrač. Imamo Miloša Bajića, Borisovog sina, Dragana Damjanovića... Prošle godine je sa nama bio Živković, ali je dobio poziv Alvika... On je sa nama bio od četvrte lige i vodio nas do ovog ranga. Tu je bio i Nemanja Jovanović, a bilo je i još nekoliko igrača sa Balkana.

Marko Milatović je trener prvog tima. I samo on dobija platu, a i on je iz poznate trenerske porodice. I otac i stric su treneri.

Promo/kund.augustjarpemo.se/slogabasket
 

Zanimljiva je scena od prošle godine. Našu utakmicu je gledao naš čovek, i pita gde da nađe dres. Ja mu kažem nema problema samo da mi kaže veličinu, a on slučajno pogleda na semafor i reče uz osmeh "pa ovde ima više Srba nego u Zvezdi i Partizanu". Ispostavilo se da je to bio Stevan Peković, bivši košarkaš Crvene zvezde, Hemofarma i Budućnosti.

Sve je krenulo od Udruženja Sloga

- Mi smo primarno kulturno društvo, i u svim većim gradovima Švedske postoje slična udruženja. Naša krovna organizacija je Savez Srba Švedske, sa 50-ak udruženja širom zemlje. Postoji i Savez Srba u Švedskoj, a razdvojeni su iz praktičnih razloga. To su udruženja na severu i jugu. Mi smo u okviru prve organizacije. Bavimo se očuvanjem tradicije i srpskog jezika, pre svega kroz obeležavanje važnih praznika kao što je Sveti Sava, učenje srpskog jezika...

Moram da kažem da za folklor nismo imali baš mnogo zainteresovanih, onoliko koliko smo očekivali, pa smo počeli sa košarkom koja je ipak mnogo popularnija. Imamo i radionice, naučne i kulturne. Dolazili su nam gosti i iz drugih gradova, stručni predavači - objasnio je Beštić koji kao i njegovi saradnici učestvuje u humanitarnim akcijama.

 

 

- Imamo i brojne akcije, ali mi nismo profitabilna organizacija, pa ne možemo da dajemo novac iz neke kase. Jer i sami počivamo na donacijama i članarini. Ako nam se neko obrati za pomoć, uđemo u priču jer su ovde ljudi u boljoj finansijskoj situaciji nego u Srbiji. Pokušavamo da animiramo ljudi. Svi smo humanisti, lekari i želimo da pomognemo koliko možemo. Kako smo izašli na društvene mreže, lakše je doći do ljudi.

Bilo je šest-sedam akcija u kojem smo deci rešili neke konkretne probleme. Nisu to velike sume, ali mogu koliko-toliko da reše neke problem. Imali smo bolesnog dečaka iz Lazarevca. On ima hroničnu bolest i ne možemo da pomognemo da se izleči, ali možemo da renoviramo kuću u kojoj živi jer su loši uslovi, ili da se skupi za neki manji stan. Skupljali smo i novac za neke operacije.  

 

 

Evo sad smo imali i akciju za fudbalere. Ne znam kako je sve došlo do Andreja, ali smo ipak pokrenuli akciju. Vidim da su skupljena sredstva i da će dođu u Švedsku - zaključio je Beštić razgovor za 24sedam.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike