Hit priča iz Austrije: Kako će partizanovac i zvezdaš vratiti titulu u Beč

04.02.2021

12:03 >> 12:45

0

Za 24sedam govori sportski direktor Rapida Zoran Barišić

Hit priča iz Austrije: Kako će partizanovac i zvezdaš vratiti titulu u Beč
Copyright Profimedia

Austrijska liga ide ka svojoj završnici. Finiš bi mogao biti najzanimljiviji u poslednjih desetak godina, jer bečki Rapid želi da prekine vladavinu dosad suverenog Red Bula iz Salcburga. Gledajući iz ugla srpskog navijača, ova trka bi takođe mogla da bude interesantna za praćenje, budući da zeleno-bele na terenu predvodi bivši kapiten Crvene zvezde Filip Stojković, a ideolog je Zoran Barišić.

Barišić je bivši austrijski reprezentativac, 50-godišnji fudbalski stručnjak, rođen i odrastao u Austriji kao dete jugoslovenskih iseljenika. Bio je igrač, a dres nacionalnog tima Austrije nosio je devedesetih godina prošlog veka, da bi posle igračke karijere nastavio da traje i da se dokazuje kao trener i sportski direktor. U prvom mandatu kao trener, napravio je najbolje rezultate na klupi Rapida, a posle toga radio je u Olimpiji i turskom Karabuku. Danas je opet u Rapidu, a promenjena uloga nije izmenila želju i cilj – vratiti titulu u Beč.

Da li Rapid vraća titulu ove godine?

– Ne smem da tvrdim, još je rano. Zasad mogu reći da igramo dobro i pobeđujemo, dugo nismo bili ovako blizu prvom mestu, ali ostalo je još mnogo da se igra. I mi i Salcburg želimo titulu, samo bod razlike je između nas, tako da će do kraja biti zanimljiva trka – priča, za 24sedam, Zoran Barišić.

Kako je vama prošla promena da sa mesta trenera uskočite u ulogu sportskog direktora?

– Na početku mi je bilo čudno da sam uz ekipu a da ne određujem tim i taktiku. Posle, od silnog posla, nisam ni imao vremena da razmišljam o tome šta sam pre radio. To je 24 sata posvećenost klubu i rešavanju svih problema, jer drugačije nije moguće da se ponašaš ako si na mestu sportskog direktora Rapida. Sada moram da gledam sveobuhvatnije život kluba, jer mora da me interesuje život omladinske škole, pa su tu svakodnevni razgovori sa roditeljima, menadžerima, članovima uprave kluba. Vodim računa o mnogim stvarima bitnim za klub i učim. Učim svakog dana i znam da mogu biti još bolji.

Kada ste došli u Rapid, ali kao sportski direktor, ekipa se borila u plej-autu?

– Da, tako je, bili smo u donjem delu tabele, ali onda smo napravili jasan plan oporavka i povratka tamo gde nam je mesto. Uspeli smo da oslonac pronađemo u iskusnim igračima i da damo prostor našim talentima. Mislim da su neki fudbaleri postali zanimljivi i najvećim evropskim klubovima, ali ne bih previše pričao o tome.

Po jednom detalju ste dosta slični kolegama iz Srbije – morate se sa skromnim budžetom takmičiti sa znatno bogatijim rivalom i da pri tome stvarate buduće reprezentativce Austrije.

– Tačno, situacija je takva. Rapid je veliki klub, bogate tradicije, sa mnogo navijača, ali konkurencija u Austriji je jaka. Pre deset godina napravljen je veliki zaokret u radu klubova, mislim da se vide rezultati toga. Mnogo je uloženo u jačanje akademija, omladinskog fudbala, i to je dalo pomak nabolje.

Koliko stižete da pratite srpski fudbal i reprezentaciju?

– Dosta pratim, jer srpsko tržište je nam zanimljivo zbog talentovanih fudbalera. Mi smo kao klub okrenuti tom delu Evrope, pa zato gledamo sve što se dešava u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji…

Šta mislite da je potrebno srpskom fudbalu da bi krenuo napred kao austrijski?

– Isto što je i ovde urađeno. Znači, uložiti u mlade igrače. Pojačati infrastrukturu, tu ne mislim samo na objekte gde bi se treniralo ili igrači presvlačili. Potrebno je uložiti u tehniku, stručne ljude koji rade sa igračima, jer fudbal odavno ide u korak sa naukom. Bez stručnjaka koji će raditi na kondiciji, ishrani, pa i obrazovanju igrača, nemoguće je očekivati neke velike rezultate.

Opšti utisak je da se u Srbiji igra sporo?

– U Austriji se prva selekcija pravi u desetoj godini igrača. Do njihove 15. godine postoji fluktuacija, a od 15. godine kada se pravi druga veća selekcija nema previše kolebanja i promena. Možda još dve ili tri promene po ekipi, a onda svaki igrač postaje klupski projekt u koga se dalje ulaže i od koga se očekuje da bude nosilac igre prve ekipe. Dakle, u tim selekcionim procesima vodi se računa o snazi i brzini igrača, kao i njihovoj tehničkoj i taktičkoj obučenosti. Ako nema snage i brzine, veoma su male šanse da će igrač napraviti neku karijeru, jer savremeni fudbal se više ne može zamisliti bez te dve karakteristike.

Profimedia

Dodatna selekcija se napravi tako što ekipu pojačate sa Filipom Stojkovićem iz Crvene zvezde, zar ne?

– (smeh) Baš tako! Stojković je pokazao posle nekoliko utakmica, u kojima se tek privikavao na ekipu i austrijski fudbal, zašto je doveden. On je postao veoma važan Rapidu, kako na terenu, tako i van njega.

Možda se Zvezda olako oslobodila takvog defanzivca?

– Ne znam kako je Zvezdi bez njega, ja mogu reći za sebe da sam jako zadovoljan što takvog igrača i čoveka imam u Rapidu. Izvanredan momak, pravi profesionalac, svojim primerom pokazuje mlađim igračima kako treba da izgleda jedan fudbaler velikog kluba. Mi imamo nekoliko kapitena, a Stojković se nalazi u toj grupi igrača.

Vi ste verovatno kao dete vaspitavani da navijate za neki klub u Jugoslaviji?

– Tako je. To je bio Partizan, zahvaljujući mom ocu!

Mora da su vam zanimljivi razgovori sa Stojkovićem na tu temu?

– Jesu (smeh)! To je obavezan deo naših razgovora. Uvek imamo jedan drugom šta da kažemo. Baš juče sam pored njega prošao sa zaštitnom maskom na kojoj je grb Partizana. On me gleda iznenađeno, verovatno se misli kako sam je nabavio, a ja znam šta misli pa se smejem ispod maske.

Šta vam je rekao?

– Nešto kao: “E, šefe, pa nećemo sad tako.” Ma, to je uvek dobar povod za naša zezanja.

Pročitajte još

Kakve su vaše uspomene na Partizan i jugoslovenski fudbal koje ste dobili zahvaljujući ocu?

– Uspomene? Pa ja i dalje to preživljavam gledajući njega. On sve prati kao i u ono vreme kada sam ja bio klinac. Ako Partizanu ne ide, dva dana ništa neće progovoriti. Ćuti, vidiš da je ljut. Jednom “grobar”, uvek “grobar”.

Da li biste mogli sebe da zamislite jednog dana kao trenera u Srbiji, ili selektora?

– Ne mogu da se zamišljam. U fudbalu se mnoge stvari dogode u trenutku i nikad ne znaš gde bi mogao posao da te odvede.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike