"Moj Grgo... pišem ti ovo pismo da razumeju": Oglasila se trudnica po prvi put nakon "presude" hrvatskih lekara

12.05.2022

10:24

0

Podsetimo, Mirelinoj bebi je konstatovan tumor mozga, a lekari su prvobitno odbili prekid trudnoće uprkos minimalnim šansama fetusa da preživi

"Moj Grgo... pišem ti ovo pismo da razumeju": Oglasila se trudnica po prvi put nakon "presude" hrvatskih lekara
Ilustracija - Copyright Profimedia

Velika bura u hrvatskoj javnosti digla se prošle nedelje kada je trudnici Mireli Čavajdi odbijen prekid trudnoće nakon što je u šestom mesecu otkriveno da fetus ima tumor na mozgu i da su šanse da ona rodi živo dete skoro pa nikakve.

Umesto pomoći, lekari su joj preporučili da ode kući, a ako želi da izvrši abortus, to učini  u Slovenij. Ovakav skandalozan postupak lekara niko nije očekivao, te je veliki broj Hrvata izašao na ulice kako bi podržao Mirelu, a Komisija iz Slovenije potvrdila je da je postoje opravdani razlozi da trudnoća bude prekinuta.

Po prvi put nakon svega što je prošla, oglasila se i Mirela, u potresnom pismu koje vam prenosimo u celosti:

"Moj sine, Moj Grga… Pišem im ovo pismo, da razumeju… imam im potrebu reći šta ti i ja odavno znamo. Kao majka jednog sinčića za kojeg živim i noseći tebe ovih 6 meseci ispod srca mogu iskreno reći vi ste svetlo i bit mog života. Nema ničega iznad toga. Zato smo suprug i ja toliko i hteli sinu podariti bracu ili seku.

Ali moj Grga umire. Nakon jučerašnjeg poslednjeg pregleda nema sumnje, nema više ni tračka nade za koju sam se lovila sve ovo vreme. Pregled sam obavila kod ginekologa Tene Kovačević kojoj me uputila prijateljica koja je za nju saznala istražujući. Nijedan doktor u našim bolnicama, a bila sam u puno ovih nedelja, nije mi rekao za nju, već moja prijateljica. To sam shvatila kao još jedan poraz našeg zdravstvenog sistema.

Naime ova predivna i topla doktorka Tena jedini je specijalista fetalne medicine u Hrvatskoj. Školovala se i specijalizovala u Londonu na Institutu Fetalne medicine pod okriljem lekara čija su otkrića revolucionirala to područje. Ti čarobnjaci, spasavaju živote beba i vrše zahvate na njima dok su još unutar maminih trbuha i donose ih na svet zdrave. Ali po njima, za Grgu to nije opcija. Mom Grgi nema spasa.

 

Jučerašnji pregled je trajao dva i po sata. To im je praksa u ovakvim retkim slučajevima poput Grginog. Ultrazvuk kojim me pregledala je toliko precizan, detaljan i trasparentan da sam ostala zapanjena. Mi takav ultrazvuk nemamo ni u jednoj od naših bolnica što smatram nužnim. Uistinu žalosno!

Nakog dodatnog konsultovanja s londonskim stručnjacima putem mejla i usmeno ispred mene, nakon iscrpnog nalaza od četiri pune stranice i detaljnog objašnjenja tog istog, dijagnoza je ponovo bila jasna. Našem Grgi nema spasa. Ili nastupa smrt vrlo brzo u maternici ili odmah po rođenju. Tumor raste, sve je veći i pitanje je trenutka kada će mu srce stati. To može biti danas, sutra ili neposredno po njegovom rođenju. Živeti neće.

Ovo pišem jer ovakih stručnjaka u Hrvatskoj nema. Samo Tena. Pitam se zašto? Gde su? Mogli bi pomoći majkama i ženama u sličnim situacijama kao što je moja i spasavati živote beba. Zašto me bar na nju niko nije uputio, kada su mi već prećutali mogućnost slanja zahteva etičkim komisijama te uputili u Sloveniju! Kako su naši doktori TO znali, a nisu znali za jedinog stručnjaka i uputili me njoj na pregled?

Nakon tog jučerašnjeg pregleda, uz ovo konstantno tupilo i bol u kojem živim već nedeljama ponovo sam osetila razočaranje i nepoverenje u naš sistem.

Još jedan šamar.

Opet sam isplakala more suza i takva se vratila sinčiću koji nema majku od 19.04. Dok mi se duša raspada, pred njim se moram pretvarati da je sve u redu. Još je malen i ne razume zašto mama stalno plače. Pitam vas doktori, glavešine naših ginekoloških poliklinika te članovi prvostepenih komisija koji imate moje nalaze već 2 nedelje u rukama, biste li vi to mogli? Kako biste se vi nosili s tim? Jeste li se barem pokušali staviti u moju poziciju? Kada ti je telo tu, ali duša nije.

Želim se što pre vratiti sinu, koji treba svoju majku.

Upravo je to razlog zašto želim skratiti daljnju agoniju našem Grgi, svom prvom sinu, suprugu i svojoj celoj porodici. Čekanje da Grga umre unutar moje utrobe, rađanje i gledanje ga kako tada umire, za mene kao majku bio bi čisti sadizam. Mučenje. Šta bi od mene ostalo da i dalje čekam, gledam i iščekujem kako umire? Umrla bi zajedno s njim. Imam li pravo drugom sinu uzeti majku, pitam vas? Mislite da neko od vas ima?

Možda bi neka druga majka odlučila drugačije. Ko sam ja da joj sudim? Svako ima pravo na svoj izbor. Sofijin je to izbor.

Ti, moj sine, moj Grga…mi smo se dogovorili već nakon prve dijagnoze; šapnuo si mi u snu: "mama, radimo pravu stvar". Niko me neće uveriti u suprotno. Jer ti i ja znamo.

Verujte mi, ne bi bilo srećnije žene, majke i trudnice od mene da je prognoza drugačija. Ali nije. Činjenice su tu. Crno na belo, na 5 nalaza. Još od 21.04. dijagnoza je jasna, a ovo pišem 12.05. Gotovo mesec dana nakon što ste me prislili da živim u nezamislivoj boli i poricanju istine. Čekanju da se probudim iz ovog ružnog sna.

Ovih nedelja je bilo i predivnih doktora i sestara punih empatije, držali su mi ruku, bodrili me, slali mi podršku i snagu. Prepoznaće se u mojim rečima. Nekolicina. Hvala vam na tome.

Ali, većina me je izneverila. I sistem i lekari kojima sam do tada verovala.

Svim majkama koje će se naći u ovoj situaciji poručujem da ostanete snažne i hrabre i da koju god odluku donesete za sebe i za svoje dete, znajte, imate na nju potpuno pravo. Bez osuda pojedinaca i javnosti.

Moj Grga, moj sine…mama, tata i braco te vole najviše na svetu…znam da to znaš jer sam ti šapnula u snu".

Podsetimo, prvostepena komisija je odbila Mirelin zahtev, da bi drugostepena komisija KBC-a Zagreb pozitivno ocenila žalbu  - što znači da joj je odobren prekid trudnoće.

Smatrali da mogu da leče plod

Mirela je odbijena u tri velike zagrebačke bolnice  „Sestre milosrnice“, „Merkur“ i „Sveti duh“.

U odgovoru bolnice „Sveti duh“ potvrđuju da je reč o teškom invaliditetu i niskom kvalitetu života ploda, te kako se očekuje da će umreti u utrobi ili u ranoj neonatalnoj dobi.

Bolnica zbog toga smatra kako postoje medicinske indikacije za prekid trudnoće, ali kažu kako oni na „Svetom duhu“ nemaju ni stručnjake ni opremu za izvođenje feticida, a za navedeni postupak nisu edukovani.

Sa druge strane, sedmočlana stručna komisija  Kliničko-bolničkog centra Zagreb prvobitno nije odobrila zahtev majke jer su zaključili da bi trebalo pokušati lečenje deteta posle porođaja.

- Njihovo je stručno mišljenje da je moguće neurohirurško lečenje, naravno ako porođaj prođe dobro. Treba utvrditi da li je maligni, dobroćudni tumor ili krvarenje koje izgleda kao tumor. Ako je tumor, može se hirurški odstraniti. Svi lekari koji su položili Hipokratovu zakletvu moraju da razmišljaju na takav način ako postoje opcije za lečenje. Naravno, niko ne garantuje uspeh lečenja -  rekao je tada ministar zdravlja Vili Beroš. 

Kako se razvija tumor kod nerođene bebe?

Pedijatar Saša Milićević kaže za 24sedam da su ovakvi slučajevi jako retki, ali da su i ranije zabeleženi.

- Dešava se da se rodi dete sa tumorom, ali čak i kada je benigni, ako se nalazi na nekom nezgodnom mestu, može da napravi ozbiljan problem. Ne zna se tačno kako nastaju ti tumori, ali neke ćelije umesto da se razvijaju u pravcu moždanog tkiva, krenu u nekom drugom pravcu. Nažalost, to su ćelije koje se uglavnom brzo šire - rekao je Milićević.

Pedijatar kaže da to koliko se teško otkriva tumor kada je beba još uvek u majčinom stomaku zavisi od njegove veličine.

- Nekada može da se otkrije, a nekada ne može. Ako je veći tumor, onda se primeti. Ali nekada se desi da tek u poslednjem mesecu trudnoće poraste. Verovatno je tumor u ovom slučaju bio mali, a onda, kada je beba počela da se razvija, i on je počeo da raste - smatra Milićević.

Milićević objašnjava da su ovakve situacije retke, ali da postoje lekarski protokoli kako se postupa u takvim slučajevima.

- Mora da se oformi komisija i uradi komisijska procena o tome kolike su šanse da to dete preživi ako se rodi. To je sve jako delikantno, i uvek se postavlja pitanje, ako se beba rodi, da li može da se operiše. Ako neourohirurzi kažu da to ne može da se operiše, onda se razmišlja u jednom pravcu, a ako može, onda u drugom - kaže Milićević.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Izvor: 24sedam

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike