Pre 113 godina nastao prvi horor film: Pisac bio pod dejstvom opojnih droga

22.05.2021

18:17 >> 09:22

0

Luis Stivenson je dugo vremena bio fasciniran podvojenim ličnostima, ali nije znao kako da piše o njima, a onda je jedne večeri sanjao priču iz koje se prob

Pre 113 godina nastao prvi horor film: Pisac bio pod dejstvom opojnih droga
Copyright Profimedia

Na današnji dan 1908. u Čikagu je premijerno prikazan prvi horor film -“Doktor Džekil i Mister Hajd”.  To je ujedno i bila prva adaptacija istoimene priče Roberta Luisa Stivensona. Trajao je svega 16 minuta i snimljen je kao pozorišna predstava, sa dizanjem i spuštanjem zavese na početku i kraju. Nažalost, danas nije sačuvan nijedan kadar ovog ostvarenja za koje su onovremeni kritičari rekli da je “zastrašujuće”.

Sledeća nema verzija snimljena je 1920. u režiji Džona Robertsona, a glavnu ulogu igrao je čuveni glumac tog vremena Džon Barimor.

Godine 1931. u režiji Rojbena Mamulijana sa Fredrikom Marčom u glavnoj ulozi bio je prvi zvučni film snimljen po istoimenoj priči Roberta Luisa Stivensona. Radnja je smeštena u viktorijanski London, a protagonista je naučnik blage naravi i lepih manira koji pronalazi napitak koji ga pretvara u okrutnog, ubilački nastrojenog manijaka. Marč je za ovu ulogu nagrađen Oskarom za najboljeg glavnog glumca, postavši jedini glumac kome je to uspelo zahvaljujući ulozi u horor-filmu.

Do 1931. godine postojala su već 24 filma urađena po uzoru na to delo, ali je ova verzija impresionirala kritičare scenom u kojoj se glumac Frederik Marč pretvara u Hajda. Tajna o tome kako je režiser Ruben Mamulin snimio scenu nije otkrivena sve do 1970-ih: ovo je urađeno sa šminkom u boji i odgovarajućim obojenim filterima, koji su dodavani ili sklanjani u scenama kako bi se Marčov izgled promenio. S obzirom na to da je film bio crno-beli, promene boja se nisu videle.

Ostvarenje je predstavljalo prvu zvučnu adaptaciju popularnog romana, ali je za istoriju kinematografije zanimljiv iz nekoliko razloga. Specijalni efekti kojima je dočarana transformacija glavnog lika su bili vrhunski za svoje doba, i godinama su bili predmet spekulacija. Poznat je i po tome što je jedan od poslednjih važnijih holivudskih filmova snimljenih u tzv. pred-kodovskoj eri, odnosno što je nakon uvođenja strožih cenzorskih standarda 1936. godine iz njega izbačeno osam minuta sa problematičnim sadržajima (vezanim za nasilje, golotinju i reference na prostituciju).

Kasnije generacije su originalnu verziju mogle videti tek sa VHS i DVD-izdanjima 1980-ih.

Slavni Spenser Trejsi i Ingrid Bergam prihvatili su 1941. godine da glume glavne uloge u rimejku koji je doživeo solidan uspeh, a 1971. Britanci su snimili adaptaciju “Doktor Džekil i sestra Hajd” u kojoj se Džekil transformiše u ženskog Hajda. Ova verzija je zanimljiva i zbog toga što su ubačene i priče o Džeku Trboseku. Uloge su igrali Ralph Bates i Marine Beswick.

Do danas je snimljeno stotinu filmova koji su ili bili adaptacija istoimenog romana, ili su pak likovi inkorporirani u određene horor i triler priče. Nominovana za Zlatni globus bila je verzija “Džekil i Hajd” iz 1990. gde glavnu ulogu tumači Majkl Kejn.

Zanimljivosti o nastanku romana

“Najiskrenije rečeno, ovo je obična beletristika”, napisao je Robert Luis Stivenson prijatelju u jesen 1885. godine. Delo na koje je Stivenson mislio bilo je “Čudan slučaj dr Džekila i g. Hajda”, priča o čoveku sa (sada poznatom) podvojenom ličnošću: dobrim doktorom Džekilom i užasnim gospodinom Hajdom. Knjiga zalazi u osnovne istine ljudske prirode i uticala je na sve, od detektivskih priča do “Neverovatnog Hulka”.

Stivenson je dugo vremena bio fasciniran podvojenim ličnostima, ali nije znao kako da piše o njima. Onda je jedne večeri sanjao o dr Džekilu i gdinu Hajdu.
– U sitnim satima jednog jutra, probudio me je Luisov vrisak užasa. Pomislila sam da je imao noćnu moru i probudila sam ga. Rekao mi je ljutito: “Zašto si me probudila? Sanjao sam dobru strašnu priču”. Stivenson je kasnije razradio priču o ovom snu u eseju “Poglavlje o snovima” – rekla je njegova žena Fani.

Profimedia

Doživotni invalid Stivenson oboleo je i od tuberkoloze kada je pisao svoju poznatu priču. Nedugo pre toga bolovao je i od krvarenja pluća, a doktor mu je naredio da odmara i izbegava uzbuđenje. Ipak, to ga nije sprečilo da napravi prvu verziju priče sa 30 hiljada reči u periodu od tri do šest dana, a onda i drugu, prerađenu verziju, za skromna tri dana.

Priča nastala pod dejstvom kokaina?

U knjizi dr Džekil uzima drogu od apotekara i ona ga pretvara u drugu osobu. To mu se svidelo, sve dok nije izgubio kontrolu nad drogom. Stivenson je možda ovo izvukao iz ličnog iskustva. Pisalo se o tome da mu je medicinski kokain prepisan za lečenje krvarenja (1880-ih je otkriveno da kokain skuplja krvne sudove) i da se san koji je inspirisao nastanak priče desio za vreme dremeža podstaknutog kokainom. Stivenson se kasnije otvoreno izjasnio o svojoj naklonosti prema drogi, a njegovo ludački brzo pisanje u skladu je sa ponašanjem nekoga ko je pod uticajem kokaina. Opet, ono odgovara i čoveku koji je suočen sa finansijskim poteškoćama i sopstvenom smrtnošću, podstaknutom inspiracijom i sjajnom idejom.

Profimedia

Optuživali glumca za ubistvo

U predstavi iz 1888. godine, rađenoj po romanu, Džekila/Hajda glumio je Ričard Mensfild (Richard Mansfield). Publika je bila ushićena zbog Mensfildovog izvođenja, nalazeći ga istovremeno uzbudljivim i zastrašujućim, prema sajtu Salon. Dva dana nakon premijernog izvođenja predstave, u Londonu su počela ubistva Džeka Trboseka. Nije prošlo mnogo vremena pre nego što su ljudi ovo počeli da povezuju sa predstavom, nagađajući da je um serijskog ubice zatrovan predstavom. Drugi su čak mislili da je sam Mensfild ubica, a članci u novinama su sugerisali kako je Mensfild previše dobar u izvođenju uloge ubice da ne bude Džek Trbosek.

Pročitajte još

Uticaj na pop-kulturu

Postoji nekoliko knjiga koje su više uticale na popularnu kulturu od “Dr Džekila i gospodina Hajda”. Osim filmova, rađene su i adaptacije u crtanim filmovima sa Miki Mausom i Duškom Dugouškom. Sten Li je rekao da je kao inspiracija za “Neverovatnog Hulka”, osim “Frankeštajna”, poslužilo i delo “Dr Džekil i gdin Hajd”. Takođe, postoje i mjuzikli, poput snimljenog “Džekil&Hajd” i Nintendo igrica iz 1988. godine. Postoji čak i porno filmovi sa nazivima poput “Dr Seksual i gdin Hajd”. Postoje i brojne komedije i parodije, uključujući i nemu, ali zanimljivu parodiju Stena Lorela “Dr. Pyckle and Mr. Pride”.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike