Branka Katić za 24sedam: Jurnjava za krpicama, većim automobilima i boljim telefonima ne hrani našu dušu

29.11.2021

19:50

0

"Kada sam živela u inostranstvu volela sam da ponekad pogledam neki Kovačevićev film da me vrati kući... U teškim vremenima koja su se, čini mi se, malo otegla, ne smemo da gubimo nadu", kaže glumica

Branka Katić za 24sedam: Jurnjava za krpicama, većim automobilima i boljim telefonima ne hrani našu dušu
nije teško biti čovek (12) - Copyright 24sedam/Katarina Mihajlović

Filmom Dušana Kovačevića "Nije loše biti čovek" Branka Katić se vratila domaćoj kinematografiji nakon niza godina provedenih u inostranstvu.

Nastalo po čuvenoj Kovačevićevoj predstavi "Kumovi", ostvarenje govori o dobrim ljudima, teškoći življenja, ali i lepoti koju donosi prijateljstvo, posebno sa divnim bićima kakve su životinje. Jedan od najvećih naših reditelja je i istakao da je ova priča, kao i mnoge koje je radio pre toga, na neki način omaž njima i njihovom teškom životu, ali i dobrim ljudima koji takođe ne žive mnogo bolje.

Branka Katić je za naš portal istakla da misli da svi mi u sebi imamo tog dobrog čoveka, samo je pitanje izbora.

24sedam/Katarina Mihajlović
 

- Mislim da je biti dobar čovek izbor koji svako svesno ljudsko biće može da napravi. Svi imamo i dobre i loše strane, svi smo takvi. Ponekad se desi da poželiš nešto više, da pomisliš zašto neko drugi ima nešto što ti nemaš... Međutim, taj materijalizam nas gura u propast civilizacije jer mislim da već imamo više nego što će nam ikad trebati. Jurnjava za krpicama, većim automobilima i boljim telefonima ne hrani našu dušu. Zaista verujem da sve te loše i dobre osobine koje su u nama smo mi, ali da kao svesno biće imaš priliku da odlučiš kako ćeš delati tog dana i da li ćeš biti dobar i ne ugrožavati nikoga, ili ćeš gaziti protiv svih zarad svoje materijalne dobrobiti - kaže glumica.

Govoreći o želji za uspehom i ambiciji u glumačkom poslu, istakla je da nikada nije spadala u one koji su se "laktali". 

Film "Nije loše biti čovek"/Promo
 

- Kada sam bila mlada glumica želela sam što više da radim i naučim kroz taj posao sve o ovom zanatu. I dan-danas nemam neku ambiciju da budem popularna ili da me prati ne znam koliko ljudi na Instagramu. Možda sam malo starija, ali meni je uvek bilo najvažnije da kroz posao nešto novo naučim, da se suočim sa nekim stvarima koje mi nisu toliko bliske, da razmišljam na neki novi način... Otvorena sam za to da uvek učim, da bih bila bolja u odnosu na sebe, ali se nikada ne poredim sa drugima, prosto nikada nisam bila takva po prirodi. 

Ali, kako dodaje, u prirodi joj je uvek bilo da oseća i da se igra s glumom...

- Emocije koje prenosite ispred kamere je nešto što morate da imate u sebi. Mislim da gluma nije nešto što se može naučiti, već si tako rođen da možeš da se igraš, da poveruješ da si u datim okolnostima, da si emotivno otvoren, da možeš uvek lako da odeš u radost i tugu. Najlepši kompliment za glumca je kada publika oseti te emocije, jer mi bez nje i ne postojimo. 

Promo / Nije loše biti čovek
 

Upoređujući rad u inostranstvu i ovde, Katićeva kaže da joj je drago što se vratila kući i što glumi na svom jeziku.

- Tamo je vreme novac, sve je organizovanije, ali ne možeš da doživiš anegdote na snimanju kojih smo se ovde naslušali. Divno smo se družili tokom snimanja, imali smo i tu privilegiju da budemo s Lanetom Gutovićem, koji je odigrao malu, ali sjajnu ulogu, a nije dan propustio da nas nije nasmejao. U inostranstvu nema mesta tome, što ne znam da li je bolje ili lošije, ali znam da mi sa mnogo manje novca možemo da napravimo sjajna ostvarenja. Naravno, nije sve što radimo dobar sadržaj, kao što nije ni sve u životu. Uvek se trudimo da uradimo i da damo svoj maksimum, ali to ne bude uvek najbolje. Na Zapadu je sve to samo više biznis. To je velika mašinerija koja mislim da i ne mora da bude baš tolika... Manje je slobode. Reditelji kod nas imaju šansu i slobodu, kakvu malo gde imaju. Možda još samo u Francuskoj. 

Na naše pitanje koliko je važno da sačuvamo filmove i emociju kakvu imaju ostvarenja Dušana Kovačevića, glumica kaže da je neophodno, ali da bi joj bio potreban poseban intervju kako bi izdvojila sve ono što ti klasici poseduju.

24sedam/Katarina Mihajlović
 

- Ipak, najviše volim taj Dušanov humor. Nema njegovog ostvarenja koje me do suza nije nasmejalo. Kada sam živela u inostranstvu volela sam da ponekad pogledam neki njegov film da me podseti, da me vrati kući - emotivno odgovara Branka.

Taj poseban humor često je bolan i otrežnjujuć, dodajemo, a ona ističe:

- Mislim da je za sve nas dovoljno da sačuvamo taj naš humor i malo svetla u ovom mraku. To bi bilo divno i to bi nam pomoglo - da umemo i sebi da se nasmejemo, da ne mislimo da smo savršeni, sigurno niko nije... Da u toj muci i teškim vremenima koja su se, čini mi se, malo otegla, ne gubimo nadu u to da ćemo moći nešto i da promenimo. 

Na inicijativu Branke Katić snimljen je kratki film Agencije Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR)pod naslovom "Šta su poneli sa sobom" koji je premijerno danas prikazan u Jugoslovenskoj kinoteci, a može se pogledati i na Jutjubu.

- Veoma sam ponosna na video koji smo napravili. Moje kolege su nesebično ustupile svoj dar, srca i vreme. Video nosi univerzalnu poruku i verujem da nikoga neće ostaviti ravnodušnim - poručila je Katićeva, istaknuta zastupnica UNHCR-a u Srbiji.

U videu glumci izgovaraju tekst pesme Jenifer Toksvig koja je, prema rečima Branke Katić, "sačinjena od izjava izbeglica o tome šta su uspeli da ponesu sa sobom kada su bili primorani da zauvek napuste svoje domove".

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike