Miki Manojlović za 24sedam: Mržnja je svuda oko nas i to u meni izaziva gađenje, ali i setu (VIDEO)
"Gluma je stalno preispitivanje, samoispitivanje koje ima svoje uspone, pozitivne, ali i negativne padove. Ima tu i crnila. Svega ima. U sebi otkrivate razne stvari. Gluma je jedan eksperiment sa samim sobom", kaže glumac
"Živimo u svetu u kojem mržnja vlada. Čovek se ne ponaša ljudski. I tu ništa ne možemo da promenimo", govori Predrag Miki Manojlović dok uključujemo kameru kako bismo na kratko porazgovarali nakon novinarske projekcije filma "Južni vetar 2: Ubrzanje" koji će se naći pred beogradskom publikom 2. novembra.
Pitamo nije li to jedna od stvari na koju ovo ostvarenje i ukazuje, i ne samo ono, već i da je došlo takvo vreme u kojem nas je preplavilo nasilje i otuđenost koja je prisutnija nego ikad?
- Da i to me čini setnim - kaže Manojlović i dodaje:
- To ne možete da promenite, to je jednostavno tako. Mržnja je svuda oko nas. Ta činjenica da ne možete to da promenite izaziva, možda ne u mom slučaju, osećaj nemoći, ali da, neku vrstu sete ali pre svega - gađenje.
24sedam/Goran Sivački
Kako se vi nosite s tim i u čemu pronalazite oazu?
Morate da radite ono što volite, ono što želite, za čim žudite, ono što je vaš san, nešto što biste voleli da se desi. Tako živim i tako radim.
Da li je gluma mogućnost koju ima glumac ulazeći u druge živote da na taj način napravi otklon od svega?
Ima i toga. Ali, gluma nije utočište. Ja je nisam nikada doživljavao kao beg i utočište od sveta. Vi ne možete biti glumac...a prvo, šta je to biti glumac? Nemam pojma. Vi možete biti toliko dobri u tom, kako imam običaj da kažem, prenosu razumevanja sveta takvog kakav jeste, samo ako zaista jeste! Ne možete da budete u tome što se zove gluma, a da samo predstavljate nešto, nego morate da jeste to! To nije lako, malo nas to ima i može, izvinite što kažem nas, ali tako je na ovim našim prostorima i šire.
24sedam/Goran Sivački
Šta ostaje u glumčevoj duši nakon svih tih emocija, ulazaka i izlazaka iz života u život?
To je stalno preispitivanje, samoispitivanje koje ima svoje uspone, pozitivne, ali i negativne padove. Ima tu i crnila. Svega ima. U sebi otkrivate razne stvari. Gluma je jedan eksperiment sa samim sobom. Ponekad.
Gledaćemo vas uskoro i u filmu "Trag divljači" reditelja Nenada Pavlovića koji je omaž crnom talasu čiji je rodonačelnik Živojin Žika Pavlović. Zbog čega vam je važno što ste deo ovog projekta?
24sedam/Goran Sivački
Jako mi je to važno. I zbog scenarija, i zbog Nenada, Žike... Zbog tog izazova. Taj scenario je potekao iz tri romana. Posebno je to težak zadatak. Porodicu Jotić, koju Žika provlači kroz svoju trilogiju, staviti u ovu formu nije bilo nimalo lako. Te refleksije porodice Jotić. Znate, film je smešten u sedamdesete godine, a on u sebi vuče sve recidive onoga što se desilo pre 1941, naročito 9. maja 1945, do sedamdesetih... To vuče sve sa sobom, to i likovi vuku u sebi... Veoma je ozbiljno, a zato i važno što sam deo toga.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari