Vanja Ejdus za 24sedam: Kao da me je udario grom

01.01.2023

19:01

0

Autor: Dejan Ćirić

„Uspeh ne doživljavam kao trajnu kategoriju, jer sam svesna prevrtljivosti života, i tretiram ga kao prirodni produžetak ogromnog uloženog truda“, ističe glumica

Vanja Ejdus za 24sedam: Kao da me je udario grom
Copyright Promo/Miša Obradović

Vanja Ejdus je u prošloj godini još jednom dokazala zbog čega je glumica koja u svom habitusu i umetničkoj ekspresiji nosi nešto autentično, drugačije, samo njeno i specifično. Odigrala je jednu od najboljih uloga u karijeri, osvojila vredna priznanja, oslobodila se strahova i nastavila, možda i više nego ranije, da svoju dušu hrani zagrljajima.

U novoj godini ima značajne planove, ali neke stvari se ne menjaju. One koje su je izgradile kao osobu, umetnicu, ženu koja zna od čega su satkani život i gluma. I to nam je otkrila u ovoj priči. Kao i onaj deo sebe za koji je najzaslužniji njen otac. Jer kod nje se, srećom, dogodilo ono „nešto“.

Promo/Miša Obradović
 

Godinu od koje smo se upravo oprostili završili ste sa dve vredne nagrade u rukama i izuzetnim predstavama na sceni. Sa kakvim osećajem u srcu ste ispratili 2022?

Jako umorno, ali i jako zadovoljno. U prethodnoj sezoni imala sam tri pozorišne premijere, mnogo sam putovala poslovno, puno igrala, imam osam naslova na repertoaru, što je izuzetno zamorno, ali valjda tako idu ti životni ciklusi. Nikada nema sredine, i često ste u nekom ekstremu. Nagrade su došle za predstavu koja mi je izuzetno važna, i da, srce mi je puno.

Dobili ste nagrade Raša Plaović i Zoran Radmilović. Kada se izgovore imena ovih velikih umetnika šta je vaša prva pomisao, emocija i reč?

Prolaznost. Prolaznost glumačkog poziva, velika imena koja nestaju i kojih se nove generacije neće sećati. Najlepši način za sećanje su nagrade koje nose njihova imena, jer tako oni zauvek znače i zauvek žive.

Cela sam se tresla

Šta je u vama najviše probudila „Uspavanka za Aleksiju Rajčić“, kako na profesionalnom, tako i na privatnom planu?

Ta predstava je veliki repertoarski iskok za Narodno pozorište i u tom smislu je jako značajno da se ona desila. Pored jako snažne teme, a to su položaj žene u patrijarhalnom ustrojstvu, njena pobuna i krik, ovaj tekst nosi duboku emociju i važnu poruku za naše društvo. Pored toga, muzika koja je napravljena za predstavu je moj glavni partner, i to je nešto što je za mene potpuno novo kao iskustvo.

Promo/Marijana Janković/Narodno pozorište
 

Da li ste odmah znali kako treba pristupiti ovoj ulozi i šta nikako ne smete sa njom da učinite jer bi vas to odvelo na pogrešne koloseke?  

Nisam ništa znala odmah, osim da želim to da igram. U tragalačkom procesu sa rediteljem i celom ekipom, otkrivali smo kako se to igra, koja je mera izraza i koji put je najčistiji. Jug Đorđević ima jako specifičnu rediteljsku poetiku i ja sam je intuitivno sledila. Nisam na početku znala kojim sredstvima ću je igrati, ali sam tekst prepoznala kao nešto veomao blisko mom glumačkom senzibilitetu. Kada sam ga prvi put pročitala, imala sam utisak da me je udario grom, cela sam se tresla.

Promo/Marijana Janković/Narodno pozorište
 

Oslobođena straha

Koja je bila najveća tajna, najizraženija emocija i osobenost tog lika, koju ste možda samo vi prepoznali kao žena i iskusna glumica, o čemu možda niste ni govorili, ali zato jeste odigrali?

Jednostavnost. Kao i žongliranje između emocije, pripovedanja i ironije. Brze smene odnosa ka pričanju priče. I muzika kao partner. Radili smo odvojeno glumačke i muzičke probe, isparčano, i predstava se desila onog momenta kada je muzika počela da ulazi u mene. Kada sam je čula, znala sam kako ću da igram predstavu.

Na koji način iz ugla umetnice i glavne glumice opisujete ovaj komad i njegovu suštinu i poruku, i da li to isto možete da učinite iz perspektive „običnog“ gledaoca? Nad čime ćemo se zamisliti kada izađemo iz pozorišta?

Kao jednu sofisticranu poslasticu za svakoga. Ovu predstavu može svako da gleda, kao i da je razume. Kratka je i jednostavna, a žanrovski je nešto potpuno novo za naše pozorište. Svako može da se zamisli nad temom „trpljenja“ bilo koje vrste. Koliko i šta trpimo, zato što nam je tako društvo nametnulo.

Kakvu (još) glumicu ste uz ovu ulogu pronašli u sebi? Koje sopstvene granice ste pomerili?

Oslobodila sam se svakog straha na sceni.

Promo/Miša Obradović
 

Od toga je satkan život

Dijapazon vaših uloga je ogroman i raznolik. Neretko vas vidimo u punom svetlu tragičnosti i duboke patnje. Odakle to izvire, šta oslobodite iz sebe i dozvolite da izađe na površinu?

Ne igram samo tragedije, igram u poslednje vreme i komedije, i u tome uživam, možda čak i više. Podjednako teško je i ganuti ali i nasmejati publiku. Moj lični afinitet je nešto između. Humor unutar drame. Od toga je satkan život, od smešnih trenutaka unutar ozbiljnih situacija. Nijanse su ono što me najviše inspiriše. Jedna emotivna dimenzija mi je dosadna, jer nije istinita.

Dostojanstveno, stameno i sa velikim poštovanjem, kao što je to i vaš otac radio, pristupate svojim uspesima, ne pravite famu, mistifikaciju, senzaciju. Ipak, kada ostanete sami, šta kažete sebi i sa kim delite radost?

Uspeh ne doživljavam kao trajnu kategoriju, jer sam svesna prevrtljivosti života, i tretiram ga kao prirodni produžetak ogromnog uloženog truda. Za svaki uspeh je potreban veliki napor, i on dolazi sporo i teško. Drugima je vidljiv samo kao događaj, ali ja ga vidim kao proizvod teškog rada. Nema tu nikakve mistifikacije, i to prođe, pa dođe i po neki neuspeh. To ne znači da mu se beskrajno ne radujem, ali trudim se da se održim u ravnoteži.

Promo/Miša Obradović
 

Predrag kao glumac, otac i kritičar

Kako rastete kao glumica i sazrevate kao ličnost, šta Predragovo sve više osvešćujete kao prst pokazatelj?

Predrag mi je ukazivao na sve aspekte ove profesije, a najviše što sam od njega naučila je ogromna posvećenost i strast ka ovom poslu. Nema odustajanja, nikada. On mi je govorio - radiš, radiš, pa se jednom u deset godina možda desi ono „nešto“. Pa onda opet radiš, radiš, trudiš se, veruješ, probaš, isprobavaš, grešiš. Pa se možda opet desi ono “nešto”. Ali samo “možda”.

Ne padaš, ne odustaješ i ne odbijaš poslove. Sve je trening i iskustvo. I uvek do kraja, na maksimumu, kao da je najvažnije. Nije trošio energiju na bavljenje tuđim životima, bio je jako vredan i posvećen umetnosti. Bio je i strog kritičar, prema meni pogotovo, nekad i presurov, nije mi uvek prijalo, ali me je to ojačalo i istančalo mi je kritički duh.

Šta vas je tokom svih ovih godina sačuvalo da ostanete svoji, da zadržite sopstvene vrednosti, da ne posrnete i ne izgubite smisao i sebe, a šta vas je s druge strane najviše spoticalo?

Mislim da su me najviše saplitale stidljivost i nesigurnost, u mladosti, na početku. To je prirodno, i to je u srži svakog glumca, ta stidljivost. U jednom momentu sam odlučila da je sa tim dosta i da je to u krajnjem slučaju dosadno i nikog ne zanima. Kroz mnogo posla i iskustva sam uspela da se izborim sa tim. Tek kada sam se ostvarila kao majka učinilo mi se da je neka odlučnija „ja“ izbila na površinu.

Promo/Miša Obradović
 

Zagrljaji, more, dom, ljubav

U prošlom intervjuu ste mi rekli: „Moja duša je komplikovana, nju još nisam dovoljno pročačkala.“ Dokle se stiglo sa tim?

Mislim da sam sa tim završila, razjasnila sam sebi neke stvari, upoznala sopstvene mehanizme i naučila sam da se zaštitim i da predvidim situacije koje mi ne prijaju i kako da izađem sa njima na kraj. Ništa tu nije zapravo bilo komplikovano, samo je pomalo iskakalo iz unutrašnje ravnoteže. Joga mi je puno pomogla u jednoj teškoj životnoj fazi, jer ona puno radi na ravnoteži, strpljenju i samoprihvatanju.

Šta vam hrani dušu u svakom smislu?

Odmor. More. Čitanje. Zagrljaji. Sigurnost u ljubavi. Dom.

Šta vas očekuje na profesionalnom planu u novoj godini?

Snimam film i seriju „Kruna“ u režiji Vasilija Nikitovića, imam jako lepu i neobičnu ulogu u nesvakidašnjem scenariju, u pitanju je muzička bajka, a posle toga počinjem da radim novu predstavu, po romanu Slobodana Selenića. Pored toga učestvujem u Evropskom projektu koji ima cilj da vrati poeziju mladim čitaocima, a sa ansamblom “Kolo“ treba da radim jedan meni važan projekat.

Promo/Miša Obradović
 

Dopustite li sebi onaj trenutak da zamislite da je Deda Mraz ipak proleteo iznad krovova i da novogodišnja noć, u ovom ludom vremenu u kome živimo, ipak nije izgubila svoju posebnost?

Svaki dan je poseban, i želim da verujem da su svaki život i svaki čovek posebni. Nova godina je trenutak koji nas okuplja da svi zajedno to proslavimo.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike