“Bolje požurite, čini mi se da više nemam puno vremena”: Sećanje na Dejana Mijača

15.06.2022

06:45

0

Bio je jedan od najvećih, najznačajnijih, najplodnijih i najoriginalnijih reditelja bivše Jugoslavije. Preminuo je 5. aprila u 87. godini.

“Bolje požurite, čini mi se da više nemam puno vremena”: Sećanje na Dejana Mijača
Tan2022-4-11_11490466_2 - Copyright Tanjug/Rade Prelić

Komemorativni skup kao sećanje na dopisnog člana SANU - čuvenog pozorišnog reditelja i profesora Dejana Mijača (1934-2022), održan je juče u Svečanoj sali SANU.

Na skupu su govorili arhitekta i urbanista Milan Lojanica, kao i dramski umetnici Egon Savin, Vojislav Brajović, Miodrag Tabački i Branko Cvejić.

Dejan Mijač je bio jedan od najvećih, najznačajnijih, najplodnijih i najoriginalnijih reditelja bivše Jugoslavije. Preminuo je 5. aprila u 87. godini, a zvanična komemoracija sa velikim brojem govornika je upriličena 11. aprila u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, istog dana kada je i sahranjen.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Na komemoraciji u JDP-u, predsednik SANU, akademik Vladimir S. Kostić se prisetio da je Mijač, kada je odabran 2021. godine da bude dopisni član SANU, pitao šta je sada potrebno da radi i doprinese ovoj instituciji.

- Rečeno mu je da se odmori, i da će mu već javiti kako dalje, ali onda je on rekao: “Bolje požurite, čini mi se da više nemam puno vremena”, i na žalost, bio je u pravu - rekao je Kostić.

Akademik i profesor univerziteta Milan Lojanica je istakao da je Mijač bio doajen pozorišne režije i scenske stvaralačke umetnosti koji je u bogatoj karijeri potpisao čak 135 predstava. Lojanica je podsetio da je reditelj bio dobitnik šest Sterijinih nagrada, dve "Bojan Stupica" za najbolju režiju, kao i Oktobarskih nagrada Beograda i Novog Sada.

- Predstave Dejana Mijača bile su praznik za oči i melem za dušu - podsetio je Lojanica kako su govorili teatrolozi i kritičari o čuvenom reditelju.

Tanjug/Dragan Kujundžić
 

Dejan Mijač je rođen u Bijeljini, a u Beogradu, gde je i preminuo, proveo je čitav svoj radni vek. Režiju je studirao na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Bio je redovan reditelj Narodnog pozorišta Tuzle i posebno Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, gde je tokom bogate karijere postavio čak 40 predstava. Režirao je na mnogim scenama u bivšoj Jugoslaviji.

Jedan od naših najboljih scenografa Miodrag Tabački otkrio je da se upoznao sa Mijačem jednom prilikom na gliseru, kada su putovali iz Novog Sada ka Beogradu. Tabački je tada spremao predstavu u Pozorištu mladih i vraćao se u prestonicu na Fakultet primenjene umetnosti, dok je Mijač odlazio sa proba iz SNP-a ka FDU da dalje predaje studentima režije u Beogradu.

- Ovo su moja sećanja na našu zajedničku biografiju. Mnogo smo radili u pozorištu, a paralelno i predavali, učili mlade da stvaraju umetnost, uspevali smo sve da postignemo. Družili smo se više kod mene nego kod njega, ručak i večera su se podrazumevali, uglavnom kroz rad. Poslednji naš zajednički projekat bio je ulazak u SANU, što smo proslavili u restoranu Klub književnika. Tada smo se videli poslednji put - naveo je Tabački i podsetio na mnoge zajedničke projekte.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Zajedno su potpisali predstavu "Veliki pčelar" Dobrice Erića u Pozorištu mladih (Novi Sad), što im je bila prva saradnja, a onda su se dalje nizali komadi - "Pučina", "Višnjik", "Prenoćište", "Samoubica", "Putujuće pozorište Šopalović", "Rodoljupci", "Revizor", "U potrazi za Marselom Prustom", "Gospođa ministarka", "Divlji med".

- Dejan je bio divna osoba, umeren, diskretan, tih, skroman, promišljen. Ophodio se delikatno, a opet je uspevao da bude superioran. Uvek je bio u pravu i retko ko je mogao da mu oponira. Dominirao je u svakoj situaciji. Imao je veliku širinu, emocije, i poštovanje za sve svoje saradnike - zaključio je Miodrag Tabački.

Mijač je bio profesor pozorišne režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu od 1972. do 1997. godine. Njegov student tada je bio izuzetno uspešan reditelj Egon Savin, danas takođe profesor na FDU.

Antonio Ahel/ATAImages
 

- Ožalošćeni skupe, koristim priliku da se poslednji put javno zahvalim svom profesoru za dugogodišnji pedagoški rad. Uvek nam je strpljivo i uporno prenosio saznanja o režiji i dramskim delima. Ukazivao nam je o opasnostima samoljublja u umetnosti. U svojim predstavama je sumnjao u svet, a za njega je svet bio velika obmana - istakao je Savin.

On smatra da su Mijača u karijeri najviše odredile predstave "Ženidba" Nikolaja Gogolja, "Pokondirena tikva" i "Rodoljupci" Jovana Sterije Popovića.

- Pronašao je svoju dušu režirajući Sterijina dela i te predstave su bile pravi eseji o pohlepi, licemerstvu, prevrtljivosti. Govorio nam je da svaki glumac najbolje igra ono što najbolje poznaje i razume, a to su domaći pisci, domaće drame ili proza - rekao je Savin i dodao da ih je Mijač uvek terao da čitaju što više i pričaju, analiziraju pročitane drame, a da je sam najviše bio nadahnut dok priča o Gogolju, Čehovu i Steriji.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Glumac Vojislav Voja Brajović koji je puno radio sa Mijačem, smatra da je veliki reditelj zaslužio da postane član najznamenitije institucije u Srbiji kakva je Srpska akademija nauke i umetnosti.

- Bio je jedan od najznačajnijih reditelja koji je uzdigao pozorišnu režiju do najvećih sfera. Otkrivao je nepoznate i pomalo zaboravljene autore. Svaka predstava za njega je bila stalno traganje za "onostranim" - smatra Brajović.

On je citirao koleginicu dramaturškinju i književnicu Ivanu Dimić koja je tada izjavila "da nije umro bilo ko, već Dejan Mijač". Za nju je on bio otac savremenog pozorišta i smatra da uvek treba meriti svaku reč kada se govori o njemu. Takođe, Brajović je naveo njene reči da bi trebalo istaći crnu zastavu na sva pozorišta širom Srbije i regiona, jer je on izdigao pozorišnu režiju na visoki nivo umetnosti, i nacija treba da zna koliki je on bio genije.

- Pozorišna režija postaje umetničko delo kada razotkriva istinu, takne srce i um gledaoca, a to je Mijač uvek uspevao - zaključio je Voja Brajović.

ATAImages/ Antonio Ahel
 

Poslednja predstava koju je Mijač režirao bila je “Višnjik” Antona Pavloviča Čehova 2011. godine, na velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je ostvario mnoge zanimljive režije decenijama unazad (“Pučina”, “Mizantrop”, “Rodoljupci” - dve verzije, “Lažni car Šćepan Mali”, “Troil i Kresida”, “Prevođenje”, “Mrtve duše”, “Garderober”, “Skakavci”, “Barbelo - o psima i deci”, “Pseći valcer”, “Banat”...).

Glumac Branko Cvejić, bivši upravnik JDP-a, istakao je da površnost nikada nije mogla da prođe kod Dejana Mijača.

- Učio sam od njega o pozorištu 50 godina. Toliko sam proveo u druženju i stvaranju i hodao po sećanju u njegovom društvu. Pola veka dragocenog prijateljstva. Režije su mu bile umetnost iznad svega. Istraživao je uvek do kraja, toliko je bio radoznao - rekao je Cvejić i dodao:

- Knjige, studije i članci su napisani o njemu, a Mijač je sam ispisao knjigu mudrosti govoreći kritički o našoj stvarnosti u medijima.  

Antonio Ahel/ATAImages
 

U pozorištu Atelje 212 paralelno je realizovao takođe veoma uspešne i dugovečne predstave zadnjih decenijama (“Čudo u Šarganu”, “Leda”, “Divlji med”, “Amerika, drugi deo”, “Trg heroja”).

- Publiku nije podcenjivao, a nije joj ni podilazio. Gromoglasna podela za novu predstavu će biti tamo gore gde nam je otišao Mijač - zaključio je Branko Cvejić.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Izvor: Tanjug

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike