Ubistvo u "Nani" otvorilo krvave devedesete: Laki ubijao za državu, presudili mu prijatelji. Zločin koji je raskrinkao policiju i DB!

23.03.2023

08:00

1

Nezvanične verzije ubistva Andrije Lakonića nisu mogle da se usaglase ni oko datuma, a kamoli oko imena ubice

Ubistvo u "Nani" otvorilo krvave devedesete: Laki ubijao za državu, presudili mu prijatelji. Zločin koji je raskrinkao policiju i DB!
Andrija Lakonić i klub "Nana" - Copyright Prinstcreen/Facebook/Legende90/Googlemap

Ubistvo, koje je pokrenulo lavinu zločina devedesetih na beogradskom asfaltu, dogodilo se pre 33 godine u čuvenoj diskoteci "Nana" na Senjaku. Tog 23. marta 1990. godine ubijen je tada tridesettrogodišnji Andrija Lakonić, poznatiji kao Laki.

I ovaj zločin zvanično je do danas ostao nerasvetljen, a nezvanične verzije ovog krvoprolića nisu mogle da se usaglase ni oko datuma, a kamoli oko imena ubice ili oružja kojim je zločin počinjen. Jedino što im je bilo zajedničko jesu imena aktera - Andrija Lakonić, Veselin Vesko Vukotić i Darko Ašanin.

Nepunih mesec dana posle ubistva albanskog emigranta Envera Hadrija u Briselu, krajem marta 1990. godine Jugoslavijom je odjeknula vest da se u Beogradu, u čuvenoj diskoteci "Nana" na Senjaku, dogodilo ubistvo. Iako na prvi pogled ova dva događaja nisu imala nikakve veze, pucnjava u "Nani" otvorila je krvavu seriju, rasplamsala sukobe između republičke i savezne policije, ali i razotkrila vezu bezbednosnih službi sa kriminalcima.

Lakonić je važio za "žestokog momka" u prestonici tog vremena. Trenirao je boks, izazivao je svojevrstan vid strahopoštovanja kod drugih i kretao se u društvu tadašnjih velikih kriminalnih faca. Bio je nerazdvojan sa Ašaninom, kao i Vukotićem, koji su u to vreme već bili uveliko poznati u podzemlju.

Sva trojica su navodno često bila angažovana u tajnim poslovima tadašnje jugoslovenske državne službe protiv neprijateljske emigracije, a zauzvrat su u otadžbini uživali miran i pristojan život. Razvila se sumnja da su upravo Lakonić, Ašanin i Vukotić, koji i jesu radili kao plaćene ubice za državu, ubili Hadrija. Svedoci su potvrdili da su u automobilu iz koga je pucano bila trojica muškaraca, mada se u nekim izvorima pominje i četvrti za koga se veruje da je bio Andrija Drašković, što nikada nije potvrđeno.

Tri verzije ubistva

Jedna od verzija ove priče kaže da su se u noći između 22. i 23. marta 1990. godine u klubu "Nana“ sastala trojica prijatelja u pratnji devojaka, kao i da su odmah po dolasku seli u jedan separe. Prema navodnim izjavama svedoka, ubrzo je izbio sukob između Vukotića i Lakonića, a potom se začuo pucanj. Lakonić je ostao da leži mrtav, a urbani mit kaže da se narednog jutra policiji predao Darko Ašanin, kao i da je sa sobom poneo pištolj. Mediji su tada izveštavali da je to isto oružje koje je korišćeno u likvidaciji Hadrija. 

Printscreen/YouTube/Rudar7
Policija obezbeđivala klub posle ubistva Andrije Lakonića

Druga verzija ubistva razlikovala se od prethodne u nekoliko detalja. Sukob među prijateljima izbio je navodno zbog devojke, a Lakonić nije pogođen sa jednim, već sa dva hica i to iz različitog oružja. Jedan metak ispaljen je navodno iz prištolja marke "Valter PPK“, a drugi iz manjeg revolvera "American Arms“. Ko je povukao obarače, ostalo je nerazjašnjeno zauvek.

Treća verzija bila je ona zvanična policijska, koja se prvo razlikovala u datumu. Prema njoj, pucnjava se dogodila čitava 24 sata kasnije, u noći između 23. i 24. marta. U Lakonića je pucao Ašanin, iako je većina dokaza koji bi nedvosmilseno mogli da otkriju ubicu, nestala još tokom uviđaja. Stav savezne Državne bezbednosti, međutim, bio je da su za zločin odgovrna obojica preživelih prijatelja i Ašanin i Vukotić.

Zbog činjenice da su sva trojica povezivana za likvidacijom Hadrija, taj zločin se takođe pominjao kao osnovni motiv Lakonićevog ubistva.

Sukob u policijskom "trouglu"

O zločinu u „Nani“ među prvima je obavešten i tadašnji inspektor za maloletnike iz gradske policije Miroslav Bižić, koji se navodno odmah uputio u Lakonićev stan. Kasnije se ispostavilo da su njih dvojica "bila na vezi“, jer ga je Bižić preporučio SDB koja je Lakonića angažovala za razne poslove u inostranstvu. Navodno, Bižić je u stanu Lakonića našao nekoliko pravih pasoša sa njegovom slikom, ali sa različitim imenima i odneo ih. Do danas se ne zna šta se dogodilo sa tim dokumentima.

Prinstcreen/Facebook/Legende90
Andrija Lakonić i Darko Ašanin

Već u prvim danima istrage, Ašanin je pritvoren, a ubrzo i izveden pred sud. Optužnica se zasnivala na konfuznim izjavama, a Ašanin je sve vreme negirao krivicu. Zanimljivo je i to da dva pištolja koja se spominju da su korišćena u obračunu nisu nikome pripadala niti su pronađeni otisci na njima.

Tokom sudskog postupka počela je da isplivava sva prljavština na relaciji gradski SUP, Savezni MUP i Državna bezbednost. Javnost je tada saznala i da je po nalogu Staneta Dolanca, početkom osamdesetih godina, formirana posebna frakcija koja je služila za obračun sa emigracijom, a koju je navodno činila i pomenuta trojka.

Razotkrivanje "poslova“ vešto je iskoristio tadašnji republički MUP, kome je ubistvo u "Nani“ poslužilo kao povod da se prekine veza Savezne DB i beogradske policije, koja je bila ustanovljena mimo znanja MUP Srbije. Zbog haosa koji je usledio, kao policijske žrtve pali su i inspektor Bižić, koji je zbog krađe pasoša uhapšen, kao i Božidar Spasić, tadašnji operativac Državne bezbednosti. MUP Srbije uspeo je da pod svoju kontrolu stavi gradsku policiju, dok se savezna policija ubrzo raspala.

Zaplenjena arhiva

Sam sudski postupak protiv Ašanina je okončan oslobađajućom presudom u oktobru 1990, godine, a ista odluka doneta je i u slučaju inspektora Bižića za krađu Lakonićevih pasoša. Uprkos oslobađajućoj presudi, Bižić je izgubio posao u policiji i počeo da se bavi detektivskim poslovima.

Obojica su posle nekoliko godina i sami postali žrtve zločina. Ašanin je ubijen 1998. godine u svom restoranu u Ulici Teodora Drajzera, dok je dve godine ranije, na stepeništu Starog Merkatora u Novom Beogradu izrešetan Bižić. Te likvidacije nisu rasvettljene.

Čitava beogradska čaršija nagađala je da je kobne noći u "Nani“ u Lakonića pucao Vukotić, a potom pobegao preko granice, ali takve spekulacije nikada nisu potkrepljene dokazima. Vukotića je briselski sud u odsustvu osudio na zatvorsku kaznu zbog Hadrijevog ubistva, zajedno sa Andrijom Draškovićem i Božom Spasićem.

Krajnja posledica ubistva u "Nani" označen je događaj iz 1993. godine kad su u zgradu Saveznog MUP u ulici Kneza Miloša upali pripadnici republičkog MUP i zaplenili čitavu arhivu.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike