Položio je svoj život za srpski narod sa samo 14 godina: Spomenko Gostić poginuo na današnji dan, on je najmlađi odlikovani borac VRS
Srpski borci sa Ozrena su govorili da je to bio njihov Obilić
Na današnji dan, pre 31 godinu, svoj život položio je Spomenko Gostić, najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske.
Spomenko se rodio u Doboju, 14. avgusta 1978. godine. Živeo je u siromašnoj porodici u selu Jovići na Ozrenu. Pre rata mu umire majka Milena, a dečak ostaje da živi sa bakom u selu koje je, etnički gledano, bilo u okruženju. Septembra 1992. godine, još jedna tragedija zadesila je mladog Spomenka. Sa muslimanskih položaja granatirano je njegovo selo, a jedna od žrtava bila je i Spomenkova baka.
Spomenko je ostao sam. Dečak tada odlučuje da se dobrovoljno prijavi u Vojsku Republike Srpske, gde postaje kurir u lokalnoj jedinici. Njegov zadatak je bio da, sa zapregom i dva konja, dostavlja hranu vojnicima na prvim linijama fronta.
Dva puta ranjavan
Na internetu danas može da se vidi Spomenkov jedini sačuvani intervju. Iako samo 14-godišnjak, u poređenju sa decom koja su imala bezbrižno detinjstvo, može da se vidi da je Gostić već tada bio zreo dečak. To i nije tako neobično s obzirom da je on sa svojih 14 godina već tada video ono što i mnogo stariji ljudi od njega nisu. Više nije samo raznosio hranu sa položaja, već i izvlačio ranjenike sa najopasnijih mesta. Dva puta je bio ranjavan, ali se nije povlačio.
Na pitanje novinara kakva je njegova poruka srpskom narodu, Spomenko je rekao:
- Da se drže hrabro, da idu na liniju i da se bore kako treba.
Srpski borci sa Ozrena su govorili da je to bio njihov Obilić.
- Izvlačio je mrtve i ranjene borce sa prve borbene linije po kiši granata i metaka. Na Ulišnjaku, gde niko nije smeo da ide da spasava ranjenike, taj dečak je sa konjskom zapregom izvlačio i spasavao živote srpskih boraca - seća se njegov saborac Stjepan.
Odbio da napusti zavičaj
Posle emitovanja emisije o Spomenku na televiziji, mnogi ljudi su se interesovali o njemu. Dečak je dobio ponudu od jednog Srbina iz Pariza da pređe kod njega i napusti bojište. Ipak, Spomenko je to odbio. Nije želeo da napusti zavičaj i Maglaj, sve dok njegova zemlja ne doživi slobodu.
U martu 1993. godine, započela je ofanziva neprijateljskih snaga na planinu Ozren. Narod se povukao iz Jovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo. Tokom granatiranja položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.
Bonus video:
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari