„Jugoslovenski Titanik” potonuo u Đavoljem moru, 50 godina ni traga od Titove nežne grdosije (FOTO)

18.10.2022

06:08

0

Autor: 24sedam

Sa bocom šampanjca, najveći i tehnološki najsloženiji brod koji je u to vreme napravljen u Jugoslaviji, koji je mogao da prevozi i naftu i rudu gvožda, u more je 1972. godine ispratila Jovanka Broz

„Jugoslovenski Titanik” potonuo u Đavoljem moru, 50 godina ni traga od Titove nežne grdosije (FOTO)
2706433_be_ls - Copyright Foto: Printskrin/Jutjub

Brod „Berge Istra” bio je najveće plovilo koje je SFRJ napravila za bogatog norveškog brodovlasnika. Ostao je upamćen i kao „jugoslovenski Titanik”, kako su ga prozvali nakon što je nestao pre 47 godina u jednoj od najgorih pomorskih nesreća tog vremena.

Mediji se naročito u poslednje dve godine, otkako je snimljen dokumentarac, sve češće prisećaju ovog događaja, uz obavezno isticanje da se i posle skoro pola veka ne znaju zvanični razlozi tragično nestalog ponosa pulske i jugoslovenske brodogradnje.

Da bi Evropa prevezla naftu preko Afrike, trebali su joj veliki tankeri

Sa bocom šampanjca, najveći i tehnološki najsloženiji brod koji je u to vreme napravljen u Jugoslaviji, koji je mogao da prevozi i naftu i rudu gvožda, u more je 1972. godine ispratila kuma, prva dama nekadašnje SFRJ, Jovanka Broz.

Četiri godine kasnije tanker je potonuo, i to je bila jedna od najgorih pomorskih nesreća u to vreme, a brojne spekulacije i teorije zavere u vezi sa tankerom pokušao je da pre dve godine rasvetli dokumentarni film „Berge Istra”, autora Dražena Majića i Zorana Angeleskog, koji je prikazan na Pulskom filmskom festivalu.

Priča o brodu „Berge Istra” počinje sa geopolitičkom situacijom tog vremena, pošto zbog rata Egipta i Izraela nafta iz Persijskog zaliva nije mogla do Evrope Sueckim kanalom, nego dužim putem, oko Afrike, a za to su zbog većih troškova bili potrebni veći tankeri, i od 200.000 tona.

U to novo tržište početkom sedamdesetih ulazi i SFRJ, sa pulskim brodogradilištem i izradom takvih tankera za „Bergesen”, jednu od dve najveće norveške brodovlasničke kompanije.

Posle četiri godine od porinuća, brod nestaje

Jugoslavija je bila je ponosna na pulski Uljanik, a norveški brodovlasnik Sigval Bergensen naručuje seriju od četiri broda i daje im imena prema istarskim toponimima: Berge Istra, Berge Adria, Berge Vanga, Berge Brioni.

Na dan porinuća „Berge Istre”, cela Pula bila je tu da vidi „grdosiju” koja će biti porinuta u more.

Međutim, dan je bio hladan, mazivo se stvrdnulo, sekcija je bila preteška, pa se trup na navozu jedva pomakao i skliznuo samo petnaestak metara, a tada u pomoć pristižu stručnjaci JNA i tačkastim miniranjem pripadnici jugoslovenske mornarice uspevaju brod da pomere s mesta.

Foto: Printskrin/Jutjub
 

 

Uprkos tom početnom pehu, „Berge Istra”, koju je Bergesen preuzeo kao i druge naručene brodove, verovatno bi pala u zaborav, da nije bilo pomorske tragedije koja se dogodila četiri godine kasnije, najverovatnije u poslednjim satima 1975. godine.

Grdosija je nestala u Đavoljem moru prekoputa Bermudskog trougla

Brod „Berge Istra” plovio je sa 32 člana posade, pripadnika sedam nacija, na putu iz luke Tubarao u Brazilu do Japana sa tovarom rude gvožda, kada je 30. decembra 1975. iznenada izgubljen kontakt s plovilom u Tihom okeanu, blizu filipinskog ostrva Mindanao.

Brod se, preciznije, nalazio u Đavoljem moru, poznatijem i kao Zmajev trougao, području u Pacifiku koje leži tačno nasuprot „čuvenog“ Bermudskog trougla, pa se smatra njegovim pandanom.

Narednih nekoliko dana nije se ništa dešavalo, a kada se 5. januara 1976. brod nije pojavio u japanskoj luci, postalo je jasno da nešto nije u redu, i tek tada Norvežani alarmiraju diplomatsku službu. U jednom trenutku, čini se da su nađeni ostaci broda, ali ispostavlja se da ne pripadaju „Berge Istri”, i na kraju, 16. januara potraga se obustavlja.

Preživela dvojica Španaca

Tada će se dogoditi još jedan od preokreta u priči o „Berge Istri” -19. januara japanski ribari u moru pronalaze splav za spasavanje sa dvojicom izgladnelih i žednih španskih pomoraca sa „Berge Istre”.

Imeldo Bareto Leon i Epifanio Perdomo Lopez, koji su i danas živi i borave na španskom ostrvu Tenerifi, čuvaju splav kojim su se spasli. Jedini su preživeli nesreću zato što su u trenutku eksplozije bili zauzeti poslom na pramcu broda.

Oni su svedočili da su začuli prvo jaku eksploziju, a potom i dve slabije eksplozije, koje su prelomile brod koji je brzo počeo da tone.

Našli su se na splavu gde su proveli sledećih 20 dana sa minimalnim zalihama vode i hrane, gledajući se podozrivo, zato što je Epifanio Perdomo, da bi izbegao da ga drugi pomorci zlostavljaju, proširio po brodu priču kako je ubio čoveka i bio u zatvoru devet godina zbog toga.

Bareto, koji je verovao u tu glasinu i strahovao da ga Perdomo ne ubije kako bi prisvojio zalihe, čim mu se ukazala prilika bacio je u more jedini ubojiti alat koji su imali, nož i makaze.

Teorije zavere i nestanak još jednog broda iz Jugoslavije

Dok dvojica Španaca nisu pronađena, počele su spekulacije o sudbini „Berge Istre”.

Vladalo je masovno uverenje da su brod zbog otkupnine oteli pirati, tvrdilo se da je stradao od zaostale mine, zalutalog torpeda, rakete, čak i vanzemaljaca, a direktor „Bergesena” Stageland izneo je verziju kako je brod nastradao u erupciji podvodnog vulkana.

Jugoslavijom se proširio masovni „pouzdani glas” da je norveški vlasnik brod namerno potopio zbog osiguranja, pošto je za „Berge Istru” isplaćen iznos Lojdove odštete u današnjoj vrednosti od 82 miliona dolara, ali brod je vlasniku donosio puno novca.

Ipak, Bergesenu se zamera da je slučaj zataškavao, da nije dozvolio pravu istragu i time omogućio da se slična tragedija ponovi, što mu se i desilo tri godine kasnije.

Odgovor na pitanje da li je „Berge Istru” potopio „nestručni” socijalizam ili „pohlepni” kapitalizam možda leži u činjenici da je Bergensen, kako bi svoje brodove eksploatisao što efikasnije, brodska postrojenja servisirao i dograđivao tokom plovidbe.

Naime, drugi brod norveškog brodovlasnika „Berge Vanga”, istog tipa kao „Berge Istre”, sagrađen takode u tadašnjoj Jugoslaviji u Uljaniku, u oktobru 1979. godine, plovio je iz Brazila na istok kada je kod ostrva Tristan da Kunja nestao, a ovaj put niko od pomoraca nije preživeo.

Projektant broda Klasić odbacio je lošu konstrukciju kao uzrok i tvrdio je da je jedini razlog ove tragedije varenje na palubi, što su potvrdili i preživeli Španci sa „Berge Istre”, jer eksplozija se dogodila dok je na palubi broda radio varilac, što je prouzrokovalo da eksplodiraju ostaci nafte u teretnom delu sa rudom gvožda.

Delom i zbog dve nesreće jugoslovenskih brodova, od sedamdesetih je varenje na tankerima zabranjeno, nikada se više nisu gradili kombinovani brodovi poput ovih, a nafta nikad više nije prevožena zajedno s rudom.

 

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike