Drugi dan nakon masakra na Vračaru: Određen pritvor ocu dečaka (13); kolone građana čekaju da se upišu u knjigu žalosti (FOTO/VIDEO)

Hm, hm, da razmisimo, zašto li su ovi mladi ljudi odlučii da izvrše masovna ubistva. Bila su to ubistva izvršena zbog pet minuta slave. Svi imamo takve porive. Svi želimo biti poznati u moru ljudi koji svoje živote vode anonimni i ništavni. Kako kaže Njegoš "Kos se rodi da dovijeka živi, imao se rašta i roditi". Neki žele biti čuveni glumci, pjevači. Neki žele biti čuvene vojskovođe, generali, državnici. Neki žele bit čuveni naučnici. Ali neki osjećaju da nikada neće postići takvu slavu jer im nedostaju neki kvaliteti pa su očajni. Pažnju traže na bilo koji način pa čak i negativan. Neki dakle počnu željeti biti poznati po ubistvima masovnim ili serijskim. Po krađama, lažima i drugim društveno neprimjerenim načinima. I tako, ostvarili su svrhu sopstvenog postojanja. Postali su poznati a njihova djela će se pamtiti dugo vremena. Najgore je to što senzacionalistički mediji dodaju kiseonik toj vatri želje za slavom. Dugo će se o ovoj djeci pisati po medijima i praviti filmovi. Daće im se monstruozna imena a postaće i urbane legende poput modernih babaroga. A baš to će motivisati sutra nekog novog klinca ili klinku, nezadovoljne svojim ništavnim i neostavrenim životom, da se late oružja i pokažu svima ko su oni i kakve stvari su sposobni napraviti. Ti će sutra reći, " i ja mogu da oborim rekord. Ubiću ne 8 ili 9 nego 80 ili 90. Dugo će me pamtiti oni koji mi nisu dali životnog prostora i onemogućavali mi da se iskažem i postanem neko i da se životno ostvarim". Dakle dolazimo do paradoksa života u kojem će neko izgubiti život da bi postao besmrtan. Proizvod društva koje cijeni individualni uspjeh. Ako nisi uspješan, nisi dostojan života. Očajnički potez djece željne pažnje i divljenja društva u kojem nema suštine.