Poslednji trzaj duha samuraja: Pozvao vojsku da se okrene tradiciji i povrati staru slavu, pa izvršio ritualno samoubistvo (FOTO)

25.11.2022

06:30

0

Autor: Milan Ivanić

Mi živimo u vremenu u kojem herojska smrt ne postoji, govorio je Mišima

Poslednji trzaj duha samuraja: Pozvao vojsku da se okrene tradiciji i povrati staru slavu, pa izvršio ritualno samoubistvo (FOTO)
Jukio Mišima i pripadnici “Društva štita” - Copyright Profimedia

Pedantno obučen u vojnu uniformu, stajao je omanji, ali atletski građen čovek na balkonu jedne kasarne i pozivao vojnike da se okrenu tradiciji, izvrše puč i vrate vlast u ruke cara. U početku iznenađeni neobičnim prizorom, vojnici su ćutali, ali kako je njegov govor tekao sve više su iz mase čula negodovanja, zvižduci, a na kraju i – ismevanje.

Razočaran njihovom reakcijom, čovek se vratio u zgradu i izvršio ritualno samoubistvo, u japanskoj tradiciji poznato kao sepuku, koji se često pogrešno naziva harakiri.

Printsceen/Youtube
Jukio Mišima

Tako je, ukratko, izgledao događaj koji je se odigrao na današnji dan 1970. godine u Tokiju. Njegov glavni akter bio je jedan od napoznatijihi najčitanijih japanskih pisaca – Jukio Mišima.

Počeo da piše sa 12 godina

Mišima je rođen kao Kimitake Hiraoka 14. januara 1925. godine u Jocuja (današnji Šindžuku) oblasti Tokija. Još od malih nogu izrazio je ljubav prema književnosti, te sa samo 12 godina počinje da piše. 

Diplomirao je na Univerzitetu u Tokiju 1947. godine i ubrzo posle toga dobio radnu poziciju zvaničnika u ministarstvu finansija sa odličnim karijernim izgledima. Međutim, Mišima biva toliko iscrpljen radom tako da se posvetio isključivo pisanju.

U svojoj kratkoj, ali plodnoj karijeri, napisao je više  romana, popularnih serijskih novela, kratkih priča, eseja, kao i znamenitih dela za kabuki pozorište i modernu no dramu. Velika većina njegovih radova je prevdena na engleski i druge evropske jezike, šireći tako njegovu popularnost širom sveta. Tri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost.

Tradicija i duh časti

Tokom svoje karijere imao je nekoliko faza, ali najintenzivnija je ona koja je na kraju i obeležila njegov život. Mišima je, naime, postao opčinjen tradicijom, muževnošću i – smrću. Počeo je posvećeno da trenira bodibilding, borilačke veštine i mačevanje želeći tako da se približi idealu – oštrom umu u savršeno zdravom i jakom muškom telu ("Harmonija pera i mača").

Printscreen/Youtube
Jukio Mišima

Politički je zauzeo potpuno tradicionalistički stav, često naglašavajući da je vreme u kojem živi dekadentno i u kojem više ne postoje istinske vrednosti.

- Hteo sam da oživim samurajski duh, tradicionalni duh časti, jake odgovornosti i smisao časne smrti – objašnjavao je u jednom intervju.

Herojska smrt

Više od svega, bio je opčinjen smrću. Ali ne bilo kakvom smrću koja onda nije ništa drugo do gašenje života. Njega je fascinirala herojska smrt. Smrt u koju heroj ide svesno i sa osmehom.

- Mi živimo u vremenu u kojem herojska smrt ne postoji... Plašio bih se smrti da se razbolim od raka, jer želim da umrem za nešto časno, za cilj... ali je pogrešna era za to – govorio je Mišima neodoljivo podsećajući na Ničeovog Zaratoustru koji kaže da “voli svoju smrt jer ona dolazi kad on to želi”.

Neshvaćen zbog takvog stava, pogotovo na Zapadu gde je, za razliku od drevnog Japana, samoubistvo tabu, Mišima je pokušavao da objasni razliku u tradicijama.

Profimedia
Jukio Mišima

- Sepuku je ponosan način smrti, drugačiji od zapadnog koncepta... zapadni koncept je uvek poraz, ali sepuku te čini pobednikom – kazao je on.

Kako je vreme prolazilo, Mišima je postajao sve strastveniji pobornik tradicionalizma. On 1961. godine objavljuje možda i njegovu najpoznatiju priču “Patriotizam” u kojoj glavni junak zajedno sa suprugom, rastrzan između dužnosti prema caru i ljubavi prema prijateljima, izvršava sepuku. Mišima je posvetio veliku pažnju opisu tog samurajskog ritualnog čina. Na osnovu te priče snimljen je i film koji je Mišima sam režirao i u kojem je i igrao glavnu ulogu. Bilo je to za njega samo pretpremijera završnog čina za koji se spremao.

“Društvo štita”

Par godina kasnije Mišima je oformio ličnu vojsku “Društvo štita” koja je brojala oko stotinu njegovih najvernijih sledbenika. Svi oni su se potpisom krvlju zakleli da su spremni da svoj život daju za cara. Cilj im je bio vratiti Japan tamo gde su smatrali da mu je mesto – tradicionalni militarizam i muževnost.

Wikipedia
Društvo štita

- Ne sviđa mi se kako se naša kultura predstavlja samo kroz cvetne aranžmane, kao mirna kultura puna ljubavi. Ja verujem da mi još uvek imamo čvrstog ratnika u karakteru – govorio je objašnjavajući svoje filozofske i političke stavove. 

“SAD ne žele japansku vojsku koja štiti Japan”

A onda je osvanuo i taj 25. novembar 1970, dan koji je Mišima izabrao da Japanu i caru vrati čast. Sa izgovorom da generalu Japanskih odbrambenih snaga donosi vredan poklon, ulazi u kasarnu zajedno sa četiri svoja sledbenika. Odmah po ulasku u kancelariju, Mišima i njegovi pratioci su vezali generala i tražili da se vojska okupi u dvorištu. 

Profimedia
Jukio Mišima tokom obraćanja vojsci, neposredno pre samoubistva

Sa balkona generalove kancelarije, Mišima se u uniformi “Društva štita” obratio vojsci, tražeći od njih da izvrše državni udar. U svom govoru on je prekorio japanske vojnike zbog njihovog pasivnog prihvatanja ustava koji “negira (njihovo) sopstveno postojanje” i povikao da ih probudi: “Gde je nestao duh samuraja!?” Za to vreme, njegova dva sledbenika su bacali letke u kojima je, između ostalog, pisalo:

- Očigledno je da Sjedinjene Američke Države ne bi bile zadovoljne pravom japanskom dobrovoljačkom vojskom koja štiti zemlju Japana.

Sepuku

Okupljeni vojnici nisu bili oduševljeni. Počeli su zvižduci, uvrede, ali i ismevanje. Pokušavajući da nadglasa zvižduke i helikoptere koji su kružili iznad zgrade, Mišima je tri pita uzviknuo “Živeo car”, a zatim se razočarano vratio u kancelariju. Izvinio se vezanom generalu rečima: 

- Učinili smo to da vratimo japansku vojsku caru. Nisam imao izbora osim da ovo uradim.

Profimedia
Obeležavanje četrdesete godišnjice Mišimine smrti

Posle toga je izvršio sepuku. Mesto ritualnog kajšakunina (onoga koji završava ritual, odrubljivanjem glave samoubice) pripalo je njegovom najvernijem sledbeniku Masakacu Moriti. Međutim posle nekoliko neuspelih pokušaja, on je taj čin prepustio drugom Mišiminom pratiocu - Hirojasu Kogi.

Samo par godina pre ovog čina, Mišima je u jednom od intervjua rekao da želi da umre “za nešto časno, za cilj”, ali da misli da će “umreti kao pisac “Hagakure” - na tatami, celi život misleći o herojskoj smrti”. Duh samuraja, kojeg je toliko silno želeo da oživi, želeo je dugačije. 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike