Dok svi gledaju ka Ukrajini, Erdogan je bacio oko na sever Sirije: Želi da uništi Kurde po svaku cenu, a u velikoj je prednosti

20.06.2022

19:19

0

Autor: N. Pavlović

Čini se da ništa ne može da zaustavi turskog predsednika

Dok svi gledaju ka Ukrajini, Erdogan je bacio oko na sever Sirije: Želi da uništi Kurde po svaku cenu, a u velikoj je prednosti
erdogan - Copyright AP Photo/Lefteris Pitarakis, FILE

Dok je pažnja međunarodne javnosti usmerena na ukrajinsku krizu, turski predsednik Redžep Tajip Erdogan se čini da je u dobroj geopolitičkoj poziciji da pokrene novu vojnu operaciju protiv Kurda na severu Sirije. Uprkos upozorenjima Vašingtona, Erdogan je zapretio ofanzivom na dva strateška sirijska grada nadomak turske južne granice.

Erdoganova želja je da stvori tampon zonu duž tursko-sirijske granice.

Plan je isplivao na površinu pre nekoliko nedelje, a turski predsednik je rekao da Ankara ostaje posvećena iskorenjivanju milicije sirijskih Kurda sa severa Sirije.

- Kao što uvek kažem, jedne noći ćemo ih iznenaditi. I moramo - istakao je Erdogan.

AP Photo/Burhan Ozbilici, File
 

Ipak, nije izneo precizan vremenski okvir za sprovođenje akcije protiv Jedinice za zaštitu naroda sirijskih Kurda ili YPG, koju Ankara smatra terorističkom organizacijom, povezanom sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom partijom (PKK). PKK je označena terorističkom i u SAD i EU.

U sukobima sa PKK poginule su desetine hiljada ljudi.

- Očistićemo Tel Rifat i Manbidž - najavio je Erdogan.

Sa druge strane, YPG ima podršku američke vojske. 

"Hoće da zameni Kurde Arapima"

- Erdoganove pretnje protiv Kurda uvek treba ozbiljno shvatiti - izjavio je Fabris Balanš, profesor na Univerzitetu Lion-II i saradnik-istraživač na Insitutu Vašington.

Erdoganov plan je da eliminiše PKK, ali zapravo, Ankara je bacila oko na prisustvo Kurda na severu Sirije.

Nakon Arapskog proleća, kurdska manjina je faktički dobila "državu" na severu i severoistoku države. Sirijski Kurdi su 2016. stvorili autonomnu federalnu zonu u Rožavi (Zapadni Kurdistan) u oblastima koje su napustile snage Bašara al Asada.

AP Photo/Hussein Malla, File
Vojnik YPG

Međutim, Ankara ne želi ni da čuje za bilo kakav vid autonomije Kurda blizu njenih granica jer smatra da oni predstavljaju pretnju po njihov teritorijalni integritet. Erdogan zato želi da stvori tampon zonu, dugu 480 kilometara i 30 kilometara široku, između turske južne granice i sirijskih oblasti istočno od reke Eufrat.

Od početka rata u Siriji, Ankara se protivila autonomiji sirijskih Kurda južno od njenih granica, a pokretala je i nekoliko ofanziva u tom regionu.

- Cilj se nije promenio: zameniti Kurde arapskom populacijom, raspršenom usled rata, i lokalnim pro-turskim militantima koji su lojalni Ankari, kako bi se stvorio arapski pojas - uveren je Balanš.

- Imajući u vidu da su Turci već stvorili Sirijsku nacionalnu armiju (SNA) koja uključuje islamističke militante i broji oko 70.000 ljudi, teritorije oduzete od Kurda mogu postati samoproklamovana Republika severne Sirije, poput turskog dela severnog Kipra - kazao je Balanš.

AP Photo/Lefteris Pitarakis, File
Turska vojska u Siriji

Dobitna kombinacija

Od 2016, Erdogan je pokrenuo nekoliko vojnih operacija na severu Sirije, uključujući i onu iz marta 2018, kada su turske trupe i njihovi saveznici preuzeli kontrolu nad Afrinom. Kurdske snage koje su izgubile Afrin su se povukle dalje ka jugu ka Tel Rifatu.

Tokom poslednje ofanzive u oktobru 2019, turske snage su gađale pogranična mesta Ras al Ain i Tal Abjad, odsecajući ih sa područjima pod kontrolom Kurda. Desetine hiljada ljudi je moralo da napusti svoje domove.

Analitičari smatraju da će Erdogan iskoristiti "gužvu" oko Ukrajine kako bi ispunio ciljeve u Siriji, od kojih nikako ne želi da odustane.

- Procenjujući da je ovo najbolje vreme da se krene u ofanzivu, Erdogan želi da stekne prednost dok je Zapad fokusiran na Ukrajinu i Rusiju. Na neki način, on Zapadu postavlja pitanje šta je njihov prioritet: da osujeti planove Kremlja u Evropi ili da podržava PKK? Kada to tako predstavite, njegova kalkulacija nije gubitnička - smatra Balanš.

AP Photo, File
Turski vojnik u Afrinu

Kada se Erdogan, 9. juna, obratio okupljenima u Izmiru povodom poslednjeg dana vojnih vežbi, napomenuo je: "Nadamo da niko od naših pravih saveznika neće da se protivi našim legitimnim brigama".

Balanš kaže da su Turci, tehnološki superiorniji, uspeli da potuku snage YPG u Afrinu za samo tri meseca što dovoljno govori da su "njegove procene pobedničke".

Godinu dana kasnije, Ras al Ain i Tal Abjad su preuzeli u roku od mesec dana.

- Turci su mogli da idu i mnogo dalje da nije bilo ruskog posredovanja i prekida vatre. Ukoliko Erdogan pokrene ofanzivu na Kobane ili Manbidž, gde Arapi čine 85 odsto stanovništva, mogao bi da postigne iste rezultate - rekao je analitičar.

Ignorišu se upozorenja

Prema svemu sudeći, čini se da ništa ne može da zaustavi turskog predsenika u svom naumu, pa ni upozorenja Vašingtona.

Američki državni sekretar, Entoni Blinken, početkom juna je rekao da je bilo koja eskalacija na severu Sirije "nešto čemu bismo se usprotivili".

Saul Loeb/Pool via AP
Blinken

- Podržavamo aktuelno primirje. Ono što nas brine jeste da bi nova ofanziva mogla da podrije regionalnu stabilnost - naveo je.

Balanš nije siguran da bi američka upozorenja mogla da zaustave Tursku.

- Amerikanci su protestovali i protestovaće još više ako Turska krene na Kurde, kojima su se zavetovali da će ih štititi. Međutim, nemaju sredstava da je zaustave - kazao je.

Bajdenova administracija bi mogla Turskoj da nametne sankcije, ali Turska previše geostrateških karata drži u rukama, uključujući i to da može da blokira ulazak Finske i Švedske u NATO.

Osim toga, pored Amerikanaca, ni Sirija, a ni Rusija, ne žele da vide Turke kako uzimaju još jedan deo sirijske teritorije.

- Iranci su postavili crvene linije, kako se ne bi dirale šiitske oblasti, ili Alepo, a Asadova vojska nije u mogućnosti da se suprotstavi turskoj vojnoj mašini - zapazio je Balanš.

AP Photo/Markus Schreiber
 

Rusija je, takođe, rekla da turska operacija u Siriji ne bi bila mudra. Međutim, smatra se da Moksva ne može sada da se pozabavi tim pitanjem zbog vojne operacije u Ukrajini na koju je fokusirana.

Ukratko, Kurdi su ponovo prepušteni sami sebi i saterani u ćošak.

- Oni očekuju tursku ofanzivu i znaju da neće moći dugo da izdrže i da niko neće doći da ih spasi - zaključio je Balanš.

A upravo to zna i Erdogan koji je u avgustu 2019. rekao da "dokle god ne budu nestale oblasti pod kontrolom YPG, Turska se neće osećati bezbedno".

Narod bez države

Kurdi su etnička grupa koja pretežno naseljava područja jugoistočne Turske (Severni Kurdistan), severnozapadnog Irana (Istočni Kurdistan), severnog Iraka (Južni Kurdistan) i severne Sirije (Zapadni Kurdistan). Oni su kulturološki, istorijski i lingvistički klasifikovani kao deo iranskih naroda.

Globalno, procenjuje se da Kurda ukupno ima 30 do čak 45 miliona, a ogromna većina živi u regionu koji se naziva Kurdistan. Međutim, značajne zajednice kurdske dijaspore žive na zapadu Turske, naročito u Istanbulu. Kurdska dijaspora je razvijena i u Nemačkoj. Oni su najbrojniji narod koji nema svoju državu. 

Sirijski Kurdi

Kurdsko stanovništvo Sirije najveća je etnička manjina te zemlje – procenjeno je da čini 10 odsto sirijskog stanovništa. Većina sirijskih Kurda su izvorno turski Kurdi koji su prešli granicu tokom različitih događaja u 20. veku.

Organizacije za ljudska prava optužile su sirijsku vladu za diskriminaciju i uznemiravanje sirijskih Kurda. Mnogi Kurdi traže autonomiju za ono što oni smatraju zapadnim Kurdistanom, slično regionalnoj vladi Kurdistana u Iraku. Tokom sirijskog građanskog rata, Kurdi su osnovali Autonomnu upravu severne i istočne Sirije.

Sirijski Kurdi uglavnom žive u tri kurdska okruga u severnoj Siriji u blizini Turske. Mnogi Kurdi žive i u velikim gradovima i gradskim oblastima zemlje.

Profimedia
 

Iako neke kurdske zajednice imaju dugu istoriju u Siriji, većina sirijskih Kurda potiče iz Turske i tu se doselila tokom 20. veka. Tursku su napustili dvadesetih godina prošlog veka, kako bi izbegli oštru represiju koje su tamošnje vlasti vršile nad njima. Ovim Kurdima se kasnije u Siriji pridružila nova, velika grupa, koja je pobegla iz Turske kada je počela asimilacija kurdskog stanovništva u toj zemlji.

Pre toga, u antičko doba, zemlje nastanjene Kurdima bile su u sastavu Persije, u okviru koje će se nalaziti tokom većeg dela istorije, sa izuzetkom kraćih vremenskih perioda kada su bile pod upravom različitih osvajača – Makedonaca, Jermena, Arapa, Seldžuka, Mongola, Osmanlija itd. U 2. i 1. veku p. n. e. postojale su nezavisne kurdske kraljevine Korduena (Corduene) i Sofena (Sophene). Muslimanska vladarska dinastija Ajubida, koja je vladala na Bliskom istoku od 12. do 14. veka, bila je kurdskog porekla.

Kasnije je usledila dalja podela u 20. veku pod uticajem evropskih kolonijalističkih sila – Velike Britanije, Francuske i Rusije, pa je danas ta, njihova, teritorija podeljena između Turske, Iraka, Sirije i Jermenije.

Kurdi su često bili izloženi svim oblicima diskriminacije, pa čak i genocidu, a njihov se otpor projektovao kroz različite ideologije nacionalizma – paniranizma i iredentizma, a u novije vreme i regionalizma.

Tokom Otomanskog carstva živeli su bez granice, do Prvog svetskog rata. Pobednici u ratu počeli su da rascepkavaju Otomansko carstvo, a Kurdima je obećana posebna država.

Kada su crtane granice moderne Turske i njenih suseda, više nije bilo govora o nezavisnom Kurdistanu. Od tada su manjina u svakoj državi u kojoj žive.

Kurdi su doživeli strašnu sudbinu u vreme bivšeg iračkog predsednika Sadama Huseina, koji je 16. marta 1988. godine izveo napad otrovnim gasom na Halabdžu, poznat i kao “krvavi petak”, tokom poslednjih dana Iransko-iračkog rata.

 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike