Priča o mladiću koji je pokrenuo Arapsko proleće: Bio je simbol revolucije, a danas je omrznut (VIDEO)

04.01.2022

20:23

0

Revolucija, koja je trebalo da bude vesnik promena, donela je novi haos

Priča o mladiću koji je pokrenuo Arapsko proleće: Bio je simbol revolucije, a danas je omrznut (VIDEO)
tunis - Copyright AP Photo/Aimen Zine

Vlasti Tunisa su saopštile početkom decembra da će komemoracija posvećena revoluciji biti pomerena sa 14. januara, dana kada je svrgnut autokratski predsednik Zine al Abidin Ben Ali, na 17. decembar - kada se mladi ulični prodavac Muhamed Buazizi zapalio, što je potom pokrenulo Arapsko proleće.

Svake godine, 17. decembar se obeležava u Sidi Buzidu kao praznik posvećen Buaziziju, dok se u ostatku države 14. januara slavi početak revolucije.

Protekla godina bila je burna u Tunisu. Predsednik Kais Sajed je letos suspendovao rad parlamenta i razrešio dužnosti predsednika Vlade. 

Sajed je period od 2011. do 2021. godine nazvao mračnom decenijom, koja je Vladu bacila na kolena.

Predsednik Sajed, Profimedia
 

Uz sve to, zemlju razara i pandemija koronavirusa, a nedavna rasprava o datumima obeležavanja revolucije samo doliva ulje na vatru. To je znak sukoba između ekonomske i socijalne nejednakosti, sa jedne strane, i političkih sloboda, sa druge strane.

Čovek koji je pokrenuo Arapsko proleće

Za mnoge je to bio običan petak u Sidi Buzidu, gradiću u Tunisu.

Ulični prodavci, koji su nudili svoju robu, bili su na meti policije koja ih je maltretirala tražeći novac.

Međutim, Muhamed Buazizi (26) nije mogao više to da trpi. Kada je grupa policajaca bacila oko na njegovu tezgu sa voćem, to više nije bio običan dan.

Ispostaviće se da je to dan koji je zauvek promeniti arapski svet.

AP Photo/Giorgos Moutafis, File
 

Buazizi se na ulici zapalio pred sedištem provincijskog guvernera Sidi Buzida 17. decembra 2010. godine. Tokom dana, policajci su ga maltretirali jer nije imao dozvolu za prodaju na ulici, ali zapravo nije imao novca da ih podmiti.

Voće i kolica su mu konfiskovali, a nadležni nisu hteli ni da ga saslušaju. Očajan, Buazizi se, dok su automobili prolazili pored njega, polio benzinom i buknuo. Bio je u komi sve do 4. januara 2011. godine, kada je preminuo.

Ovaj slučaj protestnog samospaljivanja pokrenuo je brojne prodemokratske pokrete koji su u tome prepoznali šansu za promene, i to je ono što ćemo svi posle zvati Arapsko proleće.

Buazizi je rođen 29. marta 1984. godine u seocetu Sidi Salah, nadomak Sidi Buzida, kao jedno od šestoro dece. Porodica je živela veoma skromno, otac mu je bio radnik, a siromaštvo je uvek bilo iza ćoška.

Kada je imao tri godine, Muhamedu je otac umro od srčanog udara, a porodica je jedva preživljavala. Uskoro je Muhamed postao stub porodice i morao je da izdržava braću i sestre. Počeo je da radi već sa 10 godina. Kao tinejdžer, prodavao je voće i povrće iz kolica. Morao je potpuno da napusti školu kako bi zaradio nešto novca.

AP Photo/Giorgos Moutafis
Majka Muhameda Buazizija

Istovremeno, tuniska elita se bogatila i živela u velelepnim kućama. Predsednik Ben Ali vladao je od 1987. godine, a oni bliski njemu su veoma dobro živeli, dok su gradići poput Sidi Buzida propadali.

Tog 17. decembra 2010. godine, inspektorka je konfiskovala Muhamedovo voće i druge proizvode navodeći da nema dozvolu za prodaju.

Pošto je pokušavao da objasni da tako zarađuje za život, posvađao se sa ženom, koja ga je, prema rečima svedoka, ošamarila.

Otišao je u opštinu i zatražio da mu se vrati roba, ali je odbijen.

Nakon sat vremena, ne rekavši ništa porodici, u 11.30 se zapalio.

Meštani su pobesneli i izašli na ulice.

Muhamed je prebačen u bolnicu blizu prestonice Tunisa, a krajem decembra predsednik Ali pokušao je da umiri proteste posetivši ga, ali uzalud. Preminuo je 4. januara, a do tada su se protesti proširili širom zemlje.

Profimedia
 

Muhamed Buazizi je postao heroj i simbol otpora. 14. januara, a Ali se povukao.

Iako je glavni trg u Tunisu dobio ime po ovom momku, mnogi ga se više ne sećaju u pozitivnom svetlu.

Pojedini meštani danas proklinju pokojnog trgovca. 

Na pitanje šta misli o Buaziziju, Fatija Iman gledala je mural i rekla: "Psujem ga, želim da ga srušim, on je taj koji nas je uništio."

Muhamedov rođak Kais Buazizi kazao je za "Gardijan" da je njegovo prezime nekada bilo simbol tuniskog ponosa.

- Sada se grad Sidi Buzid i prezime Buazizi smatra prokletstvom - rekao je on. 

Tunišani sada mogu slobodnije da kritikuju svoje čelnike nego pre, a njihovi izbori su iskreni. Ipak, ljudi su jasni i razočarani, pridružuju se džihadističkim grupama u najvećem postotku po glavi stanovnika u bilo kojoj drugoj zemlji na svetu, a većina migranata koji brodovima pristižu u Italiju su upravo Tunišani.

AP Photo/Hassene Dridi
 

Većina građana je revoluciju doživela kroz pad životnog standarda. Ekonomski rast se više nego prepolovio od 2010, a mladi čine 85 odsto nezaposlenih.

- Ništa se nije promenilo - tvrdi Ashraf Hani, koji je iz svog kioska video kada se Buazizi zapalio nakon što su mu zaplenili voće i kolica.

Nema puno obeležja na grobu Muhameda Buazizija koji se nalazi na groblju bez ograde u selu njegovih predaka.

Buazizi je postao simbol koji je nadahnuo otpor miliona ljudi, a kasnije nekima doneo ogorčenje. 

"Smrt je svuda"

Faida Hamdi je bila tržišni inspektor čiji je potez takođe uticao na budućnost arapskog sveta. 

Kada je zaplenila jednu tezgu u Tunisu, niko nije mogao da pretpostavi posledice tog naizgled običnog čina.

Pre nekoliko godina oglasila se za medije rekavši da sebe krivi za sve što je usledilo.

Iako je narod želeo da se promeni nedemokratska vlast, nastao je još veći pakao. Sirija i Irak su u plamenu, a Libija je u rasulu.

- Ponekad poželim da to nikada nisam uradila. Osećam se odgovornom za sve što je usledilo - govorila je Faida drhtavim glasom u intervjuu za britanski "Telegraf".

Profimedia
 

- Ponekad krivim sebe i kažem da sam tvorac istorije jer su moja dela uticala na današnju situaciju. U međuvremenu, Tunišani pate kao i obično - rekla je tada.

Ipak, nije bilo mnogo posmatrača koji su mogli da zamisle šta će se sve iz toga izroditi, čak ni kada je predsednik Ben Ali sa ženom, nakon nedelja protesta, pobegao avionom u Saudijsku Arabiju, odnevši sa sobom dobar deo tuniskih zlatnih rezervi.

Kada je reč o porodici Muhameda Buazizija, mladića koji se spalio, ona se preselila u Kanadu.

- I Muhamed i ja smo žrtve. On je izgubio život, a ni moj više nije isti. Kada sad pogledam čitav region i svoju zemlju, zbog svega žalim. Smrt je svuda, a ekstremizam cveta ubijajući divne duše - rekla je Faida.

Kako izaći iz krize?

Od svih zemalja koje su se oslobodile diktature tokom Arapskog proleća, samo je Tunis mogao da se pohvali da je pošao ka potpunoj demokratiji. Održani su slobodni i fer izbori, na kojima su učestvovali islamisti i sekularisti, komunisti i zagovornici slobodnog tržišta… Liberali su se nadali da će demokratija procvetati u Tunisu, a onda i u ostatku arapskog sveta.

Ipak, Tunišani ne posmatraju svoju zemlju kao model za druge. Deset vlada za 10 godina je propustilo da poboljša situaciju i da stvori nova radna mesta. Povrh svega toga, nastupila je i pandemija koronavirusa.

Tunis se protekle godine suočio i sa ustavnom krizom. Ipak, ovo nije prvi put da se poigravaju sa demokratijom. Godine 2013. i 2014. izvedeno je nekoliko atentata, posle čega su članovi radničkih sindikata i civilnih organizacija bili primorani da zajedno sa liderima dođu do kompromisa.

U jeku novih previranja, mnogi građani su počeli da žale za vladavinom svrgnutog diktatora Zine al Abidina Ben Alija.

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike