Zlatni "delfin" Strahinja Rašović za 24sedam: Svakog dana hvalim se na sav glas – Mi smo olimpijski šampioni!

06.01.2022

09:00

0

Autor: Adam Štulić

Srpski vaterpolista o godini koju će pamtiti do kraja života

Zlatni "delfin" Strahinja Rašović za 24sedam: Svakog dana hvalim se na sav glas – Mi smo olimpijski šampioni!
20210810ivDocek42 - Copyright MN Press

Kada je bilo najpotrebnije, zlatni "delfini" nisu izneverili… Ni sebe, ni naciju… Posle dva vezana peta mesta, na planetarnom i kontinentalnom šampionatu, srpski vaterpolisti su na najvećoj i najvažnijoj sportskoj smotri potvrdili ono što smo svi već znali - da su najbolji na svetu.

Olimpijsko zlato u Tokiju posebno će pamtiti Strahinja Rašović. Velika uzdanica Novog Beograda se na svom debitantskom učešću na OI okitio najsajnijim odličjem, koje će čuvati u posebnom kutku svojih sećanja do kraja života.

- Za mene je to uspeh koji će večno da se pamti. To se nikada neće zaboraviti. Tako ja to doživljavam. Nešto s čime se svakoga dana baš, baš ponosim i hvalim… Zaista se hvalim na sav glas - rekao je u novogodišnjem intervjuu za 24sedam Rašović i u dahu nastavio:

- Svestan sam uspeha, imam dovoljno godina da budem svestan toga. Osvojiti olimpijsku medalju, a pogotovo zlato, uspeh je koji se nikada ne sme zaboraviti. To je ponos nas vaterpolista, države, svega što smo predstavljali…

Iza Strahinje je godina iz snova. Ali na njenom početku nije bilo ni blizu tako bleštavo… Tračak svetlosti pojavio se u domovini, u Kragujevcu, gde je, zajedno sa saigračima i trenerom Urošem Stevanovićem, ispisao najsvetlije stranice klupske istorije, osvajanjem titule državnog i, posebno velike, titule regionalnog prvaka.

- Meni je godina korone donela dobro na profesionalnom nivou. Osvojio sam neke trofeje koje nikada nisam imao dosad. U svem tom ludilu, u momentu gde ti se sve ruši, ostaješ bez kluba, pakuješ se i posle pet godina dolaziš u Srbiju… Iskače mi Radnički iz Kragujevca, gde sam očekivao da ćemo osvojiti Kup i prvenstvo Srbije. Ali nisam se nadao da ćemo osvojiti Jadransku ligu.

Centralni događaj godine usledio je nekoliko meseci kasnije. Iako je dugo pri nacionalnoj selekciji, Olimpijske igre bile su, posle učešća na prvenstvu sveta, drugo veliko reprezentativno takmičenje za Strahinju, koji je pokušao da nam dočara osećanja koja su ga obuzela kada je Dejan Savić pročitao njegovo ime na spisku putnika za Japan.

- Bilo je baš onako, da ne poveruješ… Kada saznaš da ideš, ne možeš da budeš toga svestan… Nije ti dobro… Zaista, godina je bila puna emocija, počev od dva trofeja u klubu, a kasnije se na sve to nadovezuje odlazak na Igre. U prvom momentu svestan si da ideš, a s druge strane ne možeš da veruješ da to dolazi. Strah od korone, od toga da se ne zaraziš, dodatno je pojačavao pritisak.

Profimedia/Marcel ter Bals/Orange Pictures
 

Na sam pomen dolaska u Tokio, iskreno mu se oteo uzdah…

- Ih… To je nešto najlepše što sam osetio i doživeo kao sportista. Biti u olimpijskom selu, učestvovati i boriti se kao olimpijac za svoju zemlju, rame uz rame sa svim svetskim sportistima… Videti ih tamo, jesti sa njima, javiti im se… Tamo su nekako svi isti, svi su tu sa istim ciljem, na najvećoj sportskoj smotri. Nema veće od toga, kao sportista dotakao si ono najviše - rekao je Strahinja, uz malo poređenje Olimpijskih igara sa Svetskim prvenstvom.

- Što se tiče nas, reprezentacije Srbije, razlike nema. Treniraš isto, idemo da budemo prvaci. Ne izmišljamo toplu vodu, zato što je OI ili Svetsko prvenstvo, Evropsko… Tamo, kada se pojaviš na takmičenju, razlika između SP i OI je velika. Igre su Igre. Sam taj čin otvaranja, olimpijsko selo, druženje među sportistima… Toga nema na planetarnom šampionatu.

Iako debitant na Olimpijskim igrama, Rašović je uoči odlaska u Tokio najavljivao napad na zlato. Priznaje, mnogi nisu bili ubeđeni u razloge njegovog optimizma.

- Tada sam video da me gledaju malo čudno. Tako sam naučen i vaspitan u našoj vaterpolo školi, pogotovo za Srbiju kada igram. Idem da pobedim, nema kalkulisanja, nema bojazni i straha ni od koga. Imam cilj, hoću da budem najbolji, i to je to. To sam rekao pred odlazak u Tokio, i mnogo sam srećan bio što smo na kraju to ostvarili, jer sam zaista mislio sve što sam govorio pred Igre – kazao nam je zlatni "delfin", pokušavši da pronađe razloge malog pesimizma u delu javnosti.

MN Press
 

- Ljudi mogu da imaju različita mišljenja. Možda s pravom, možda bez prava. S obzirom na to da smo na poslednja dva takmičenja bili peti, sigurno su počeli malo drugačije da razmišljaju. Da možda više ne možemo, šta znam… Iz našeg ugla, mi smo bili zajedno sve vreme, znali smo koliko i šta možemo. Možda zbog ta dva takmičenja, SP i EP, na kojima smo bili peti, što se nismo kvalifikovali na završni turnir Svetske lige… A možda je sve to bila cena olimpijskog zlata.

Strahinja je otkrio da su mu iskusniji saigrači uoči početka takmičenja pričali da je bitno da se domognu četvrtfinala. Kada su uspešno preskočili i tu stepenicu (Italija – 10:6), usledio je čuveni duel sa Španijom.

- To je meč godine, kako meni, tako i svima ostalima. Meni je ta utakmica obeležila 2021. godinu, to je bio meč za pamćenje. Visok nivo vaterpola, ritam tokom četiri četvrtine… Mislim da je publika i te kako imala šta da vidi na toj utakmici, pravi, svetski, olimpijski vaterpolo spektakl.

Finale pre finala u svakom smislu te reči. Prepuno tenzija i sudijskih odluka koje su sve navijače Srbije dovodile do "stanja blage neuračunljivosti". Ali ne i naše "delfine".

- Ključnu ulogu je odigrala cela ekipa. Nije tu niko iskočio iz sistema, nego svi zajedno… Video sam energiju cele ekipe i u tom momentu sam odreagovao kao i ceo tim. Dobio sam dodatni naboj energije… Ostali smo smireni na neke spoljašnje faktore, kao što su sudije… Smiriš se i teraš svoje, igraš svoju igru, a sve ostalo što se dešava… Kažeš sebi, jači si od svega, braniš se, braniš se i braniš se… A posle dođe vreme, daš gol i preokreneš - kazao je Rašović, otkrivši detalj van bazena po kojem će pamtiti Igre u Tokiju.

Profimedia
 

- Igrali smo jednu igru koju je Manda (Dušan Mandić prim. aut.) doneo. To je bilo neko moje sujeverje. Igrali smo je pred svaku utakmicu - određeni igrači, i taj ritual je morao da se ispoštuje, jer svaki put kada to nismo odradili izgubili smo. Kada sam video da to pali, nije bilo šanse da se to ne odigra.

Završetak Igara u Tokiju označio je kraj i jedne od najtrofejnijih generacija u sportskoj istoriji. Šest asova (Filip Filipović, Andrija Prlainović, Duško i Gojko Pijetlović, Milan Aleksić, Stefan Mitrović) rešilo je da mesto u nacionalnom timu prepusti naslednicima, koji spremno čekaju da nastave utabanim šampionskim stazama.

- Nema tu neke tajne… Svi smo u sistemu, i mi koji ih budemo zamenili nismo došli tu kao pali s neba i sad kao, ajde da igramo… Svi mi smo godinama zajedno, znamo koja su pravila igre i ponašanja u reprezentaciji. Ko god dobije šansu zna šta mu je zadatak, cilj, i od toga se ne odstupa.

Uoči odlaska u Tokio Strahinja je rešio klupski angažman. Iz Kragujevca se vratio u svoj rodni Beograd.

- Više faktora je uticalo na tu odluku. Ponuda da dođem kući, u moj grad, ponuda da ponovo igram sa bratom Viktorom. Došli su i ostali momci, Manda, Jakša, Raša, Dule, Gojko… Znamo se godinama, odrasli smo zajedno i pružila nam se šansa da ponovo igramo zajedno. Sve to kada se skupi, učešće u Ligi šampiona… Pružila mi se prilika koju sam prihvatio oberučke.

MN Press
 

Posle kapica Crvene zvezde i Barselonete, braća Rašović ponovo zajedno napadaju najvažnije klupske trofeje.

- To mi daje dodatni motiv. Želim da igram sa rođenim bratom, da zajedno pobeđujemo i, ako bog da, osvajamo medalje. Nema ništa lepše! Karijera sportiste kratko traje i treba, ako možeš, da napraviš sebi taj ugođaj da imaš i neke druge stvari koje se možda drugima čine kao manje važne, ali meni kao sportisti su od izuzetnog značaja. Ako mi se pruži takva prlika, prihvatam je oberučke. Zajedno sa svim tim momcima zaista uživam, lepo je s njima trenirati i provoditi vreme van treninga. I u Kragujevcu je bilo tako, zaista je bilo sjajno… Ali dobio sam nešto što mi je nedostajalo, jer pet godina sam bio u inostranstvu, uželi se čovek kuće… Hvala bogu da se to pojavilo, da smo dobili tu priliku…

Ako zbog nečega u godini za nama Strahinja Rašović može da žali, to je što uz sebe u Tokiju, fizički, nije imao brata Viktora, koji će još malo sačekati za debi na Olimpijskim igrama.

- Postoji žal što nismo otišli zajedno u Japan, kada bih rekao drugačije slagao bih. Ali radimo na tome, treniramo, da odemo zajedno u Pariz. To nam je bratski cilj… I ne samo Pariz, nego i Svetsko i Evropsko prvenstvo, ali da krunišemo to Olimpijskim igrama. On je osoba s kojom sam neprestano komunicirao, sve utakmice je gledao, pratio, analizirali smo ih zajedno… Konkretno za meč sa Španijom, poznajemo sve te igrače, a on mi je javljao, seti se ovoga, onoga… Kako ovaj to radi, kako onaj… Viktor mi je bio potpora koja je na mene uticala sjajno da ostvarim taj cilj.

MN Press
 

Kao vaterpolista sa višegodišnjim internacionalnim iskustvom u Španiji (Barseloneta) i Mađarskoj (Eger), Rašović je oduševljen onim što je zatekao u Novom Beogradu.

- Sve je sjajno. Moram da pohvalim, jer ovde imamo nešto što smo imali u inostranstvu. Organizacija utakmica, treninga, stvari izvan bazena, od lekara, fizioterapeuta, opreme… Sve imamo, na nama je samo da treniramo i igramo. Klub zaista funkcioniše sjajno i tako treba da bude u budućnosti. Ima odlične mlađe kategorije, puno dece, to je pravi potez - rekao je Strahinja, koji nije želeo previše da se osvrće na čaršijske priče o "instant klubu".

- Iskreno, baš me briga za te priče, ne bavim se njima. Bio sam ranije u Zvezdi, isto je bilo. Osvojili smo Ligu šampiona, Superkup Evrope… Ja bih voleo da ima puno takvih klubova u Srbiji. Pa neka ih nazivaju kako hoće. Meni je drago što je i Kragujevac jak, i Zvezda i Partizan, Šabac… Ko god može da napravi jaku ekipu, meni je drago. Možemo da pričamo šta hoćemo, ali nama je ovaj klub omogućio da dođemo kući, da se opet okupimo. Ipak smo mi olimpijski šampioni u ovom sportu i zar ne treba onda da naši najbolji igraju kod kuće? Voleo bih da dogodine bude još jedan takav klub u Srbiji, da dođe još naših igrača i da to bude spektakl nad spektaklima.

Novobeograđani su na prostorima Srbije već uspostavili "strahovladu". Rivali, uglavnom veoma ubedljivo, padaju pred mašinerijom Vladimira Vujasinovića, ali za kontinentalni nivou je neophodno "dotezanje šrafova", što znatno otežava izuzetno zgusnut raspored i malo vremena za rad.

MN Press
 

- Kada odigraš deset utakmica u sedam dana, nemaš vremena da se oporaviš, da odradiš jedan trening… Vlada se trudi i da nas oporavi i da nam ubaci neki trening kako bismo održali formu. On radi sve što je do njega, kalendar je takav kakav je i na to ne možemo da utičemo. Mi smo kliknuli kao tim, ali još nismo pokazali svoju pravu snagu, daleko smo od nje i, što je najbitnije, svesni smo toga. Radimo na tome da nađemo taj okidač i da, kao što igramo u domaćem prvenstvu, zaigramo i u Ligi šampiona. Naravno, tamo su ekipe sastavljene od najboljih igrača, koje mogu da nam pariraju. Mogu i u našem prvenstvu, ali tu je najkonkurentniji Radnički, dok u Ligi šampiona imamo takvih još sedam ekipa. Potrebno je vreme, i to vreme će da dođe.

Srpski vaterpolista po završetku karijere sigurno će se hvaliti i činjenicom da je imao priliku da sarađuje sa trojicom izuzetno cenjenih srpskih i svetskih stručnjaka - Dejanom Savićem, Urošem Stevanovićem i Vladimirom Vujasinovićem.

- Vlada je odličan trener. Poznajemo se dugo, iako ranije nismo sarađivali mnogo, jer je on bio u Partizanu a ja u Zvezdi. U poređenju s prošlom godinom, drugačiji je koncept ekipe. U Kragujevcu je bila neuporedivo mlađa, i onda je sam pristup trenera prema igračima drugačiji. Dekijevu školu sam prošao najviše. U suštini, sve je to donekle slično, nijanse ih razlikuju.

A od Deda Mraza je za novu godinu poželeo…

- Uvek je na prvom mestu zdravlje. Da nas posluži, a posle možemo sve. Na sportskom planu, nadam se da će naša reprezentacija nastaviti kontinuitet osvajanja medalja. Očekuju nas dva takmičenja, SP i EP, imamo i Svetsku ligu koja počinje 18. januara. Na klupskom nivou, svim našim klubovima želim uspešnu sezonu, kao i da u 2022. ne budu samo tri kluba u Evropi nego da ih bude što više. Želim svojoj ekipi da osvoji sve trofeje za koje će se boriti - kazao je, nadamo se, dugi niz godina jedan od oslonaca nove generacije zlatnih srpskih "delfina" Strahinja Rašović.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike