Marko Kešelj za 24sedam: Pešić je Gasola naterao da ostavi cigarete, a on i Duda su me oblikovali kao čoveka

01.01.2021

10:03 >> 15:48

0

Autor: M. Nastić

Nekadašnji reprezentativac i osvajač Evrolige otvoreno o Zvezdi, penziji, razočarenjima, saigračima, hemiji u timu...

Marko Kešelj za 24sedam: Pešić je Gasola naterao da ostavi cigarete, a on i Duda su me oblikovali kao čoveka
Copyright

Košarkaš koji se neprimetno povukao, bez neke pompe, jeste i Marko Kešelj, iako je u karijeri osvojio Evroligu sa Olimpijakosom i igrao za Srbiju u generaciji koja je vratila veru u ovaj sport, ali, kako je rekao za 24sedam, nije želeo da se previše eksponira po tom pitanju i zbog toga je odlučio da mirno ode u penziju.

Za naš portal je istakao da se razočarao zbog načina na koji su se neke stvari odvijale oko njega na kraju karijere.

Nisam sigurno zaslužio da imam oproštajnu utakmicu, ima mnogo boljih i trofejnijih igrača od mene. Moram da priznam da kraj moje karijere nije bio onakav kakav sam planirao, jer moja želja je bila da se vratim u Zvezdu i tu je završim na dostojanstven način. A pre toga sam želeo da na neki način budem igrač koji će da ima neku ulogu, da dam podršku mlađim igračima. Ali nisam očekivao da ću na kraju završiti pored tunela, to mi je ostavilo gorak ukus. U Zvezdi, u mom klubu, doživim da u meču protiv Cibone na 30 ili 40 poena razlike ne dobijem priliku, da na nekim utakmicama ne igram ni sekund, da ti publika skandira ime a ti ni tad ne dobiješ šansu. Ne volim da se vraćam u prošlost, da pričam o tome čiji su to hirovi, ideje i odluke, to njima ide na dušu. Dolazio sam kući bez volje i želje da bilo šta uradim po tom pitanju, i kada mi je istekao ugovor, samo sam se povukao. Najvažnije mi je da imam trofeje sa Zvezdom, da sam ostavio trag među navijačima i da smo uvek dobro funkcionisali – istakao je, na početku razgovara, Kešelj.

Pročitajte još

Osvajač Evrolige osvrnuo se i na trenutno stanje u Zvezdi i odlazak Saše Obradovića.

– Van neke moje funkcije u klubu, bio sam veoma srećan što će Saša doći kao trener, jer su Zvezdi potrebni zvezdaši, i niko je ne voli više od nas kojima je crveno-bela boja u srcu. Još na tri godine, verovao sam da će ostati ceo mandat i da će napraviti svoj sistem, međutim, na žalost svih nas, to se nije desilo. Hteo sam nešto da istaknem, da je nama zvezdašima u klubu najteže, toliki pritisak se stvara, iako nema publike, ali na društvenim mrežama čitam komentare, i to je toliko ružno, vrši se pritisak na naše igrače, trenere, zbog svakog poraza. Crta se podvlači na kraju sezone, bez obzira na to da li je ona bila uspešna ili ne. Niko se neće sećati da li smo mi izgubili na nekoj utakmici u decembru. Niko nije počeo i završio sezonu sa svim trijumfima. I to mi nije jasno, nemoguće je da svi budemo treneri, predsednici kluba, doktori, epidemiolozi i da se u sve razumemo. Nema potrebe da se stvara toliki pritisak na trenera i igrače. Možda i oni nekad podlegnu tome. Žao mi je što se tako završilo sa Obradovićem, ali sport je nekad surov i neke odluke moraju brzo da se donose.

Vratio se Radonjić, trenerska legenda crveno-belih.

– Dokazani trener koji je u Zvezdi ostavio ogroman trag i veliki broj trofeja, mogu čak da kažem da je uspeo da lansira neke igrače koji su bili na “klackalici”, poput Bobana Marijanovića, Gudurića i Kalinića. Trener sa dokazanim rezultatima i jedino rešenje u datim okolnostima. Iskreno se nadam da će se ekipa izvući iz ove krize i uspeti da ostvari ciljeve koje je zacrtala na početku sezone.

Marko Kešelj se osvrnuo i na sezonu koja je po mnogo čemu specifična.

– Od početka sezone znali smo kako će sve funkcionisati u doba korone. Teško je nama koji gledamo meč, a još teže igračima i stručnom štabu koji su akteri događaja, jer oni to gledaju na svoj nači. Sto odsto sam ubeđen da nije isto kada igraš pred punom halom, pogotovo kad igraš neku važnu utakmicu u Evroligi, i to još u Beogradu kada se lomi rezultat, i kada nemaš huk sa tribina koji ti daje vetar u leđa. Čudna je godina, ali ipak očekujem da će biti mogućnosti da barem neki određeni broj gledalaca prisustvuje našim mečevima. Sezona je startovala dobro, pa je počela malo da štuca, ali se nadam da će se vrati na željeni nivo – poručio je bivši košarkaš.

MN Press

Član predsedništva Crvene zvezde i dalje smatra da su ambicije iste kao na početku sezone.

– Naravno da je prioritet ABA liga, posle toga su na redu domaća dva trofeja, ali ljudi najviše očekuju u Evroligi, svi bismo želeli da se Zvezda plasira u top 8, ili još bolje na fajnal-for. Mislim da bismo, da smo imali publiku ove sezone, barem ostvarili tri pobede više, na primer nad Albom, Olimpijakosom, možda čak i nad Realom ili Žalgirisom, jer su to bili mečevi koji su se lomili. Utakmice gde Zvezda nije nadigrana, meč je odlučila jedna lopta, sreća. To su nesrećne okolnosti, ali nije tako katastrofalno da se daju tako crni komentari. To je sport. Ja sam igrao u finalu Evrolige, gde je CSKA imao 19 poena razlike početkom poslednje četvrtine, pa izgubio, i šta da se radi. Zvezdaška javnost to ne prašta, ambicije su velike, i na kraju je Sale platio cenu. Svi pričaju o atmosferi u svlačionici, a siguran sam da 90 odsto ljudi i ne zna šta to znači. To znači da je ekipa homogena, da se igrači pridržavaju pravila, da znaš sisteme, a ne da samo pričamo viceve i zezamo se. To uvek postoji, ali nije to ta atmosfera. Da se razumeju igrači i treneri, to je bitna stvar, kao i fizička sprema. To je proces koji ne može da se stvori za mesec dana. Bitan je sistem. Pogledajte Real i Barselonu, oni samo promene određene igrače, a baza ostaje ista. Zato i jesu stalno u vrhu. A s druge strane vidite Himki i Zenit, ulažu velike pare, ali nema rezultata, to je proces koji se ne stvara preko noći. Ja bih voleo da se napravi ekipa u septembru a da se već u decembru zna da smo mi šampioni, ali ne može to baš tako.

Profimedia

Vratili smo se na igračku karijeru, a kako sam kaže, najveću grešku je napravio odlaskom iz Olimpijakosa.

To je bila moja najveća greška, ali je možda upravo to i doprinelo tome da neke stvari odu u dobrom smeru. Greška jeste, jer tada sam imao 24 godine. Bio sam mlad, neiskusan, nisam imao nikoga da me posavetuje. Imao sam nekoliko prijatelja starijih igrača, ali niko neće bolje od tebe da brine o tvojoj karijeri. Tokom promene agenta, koja je trajala mesec dana, i mog eksperimentisanja, Olimpijakos je doveo drugog igrača. Onda sam završio u Valensiji.

Tamo ste bili u nemilosti trenera Velimira Perasovića.

– Veoma loše iskustvo, ali nije me razočarao, on je veliki trener, veliko ime, međutim, nismo se poklopili. Nije me dočekao ljudski, a ja sam mislio da treba da dobijem veću minutažu, nisam igrao… Tu su počele neke svađe. Bio sam klinac, tvrdoglav, mislio sam da ću na taj način da isteram svoje, ali ispostavilo se da sam sve uradio pogrešno. Nepotrebni bunt koji mi se obio o glavu. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da sam ja na kraju loše prošao.

Na pitanje novinara 24sedam koji mu je idealan tim za koji je igrao, kratko je odgovorio:

– Tri tima bih izabrao: Olimpijakos iz 2012, Zvezdu iz 2009. i reprezentaciju iz 2010. To su tri ekipe koje su najbolje u mom životu i sa većinom igrača iz tog perioda i dan-danas sam u kontaktu. Družimo se, viđamo, čujemo telefonom – istakao je Kešelj.

On se osvrnuo i na prvi inostrani angažman, a u pitanju je bila španska Đirona.

– Veoma ozbiljna ekipa, osvojili smo FIBA Evrokup, u finalu fajnal-fora pobedili Bolonju. U španskom prvenstvu smo završili četvrti ili peti. Onda se iskomplikovala situacija oko predsednika, bile su neke malverzacije, uhapšen je, a ekipa se raspala. To je bio moj prvi kontakt sa samostalnim životom i vrhunskim igračima. Mnogo lepih anegdota imam iz tog perioda.

MN Press

Jedna od njih je da su Mark Gasol i Svetislav Pešić napravili dil povodom toga ko će prvi da prestane da puši.

– Kladili su se ko će prvi da prestane da puši. Na taj način je Kari pokušao da natera Marka da prekine sa cigarama. Gasol je bio baš strastveni pušač, mi završimo utakmicu, a on već u svlačionici pali cigaru. Onda se Kari setio da jedino može da motiviše Marka da prestane ako se budu kladili ko će prvi od njih dvojice da ih ostavi. Bilo je dosta anegdota u Đironi. Bio sam najmađi, i svu se me gledali kao juniora. Došao iz Mege gde sam davao 20 poena, a kao klinac odmah misliš da treba da igraš. Onda sam imao problem da se postavim prema svemu tome, ali i to je jedna velika životna škola.

Koje su još bile anegdote iz Đirone?

– Dalibor Bagarić mi je bio najveći oslonac, a tu su još bili Gregor Fućka i Marko Marinović. Nas četvorica smo bili baš dobra ekipica. Legnu mi tri-četiri plate i ja hoću odmah da kupim auto. Bagarić je tada imao nekoliko automobila, od toga neki sportski “mercedes”. Ja se dogovorim sa njim da ga kupim, cena je bila prijateljska, ali moram prvo da pitam Pešića, on mi je tamo bio kao otac. Dođem kod njega i kažem mu da želim da uzmem taj “mercedes”, a on meni kaže: “Znaš li koliko on troši, pa servis, a i dosta je brz, hoćeš da pogineš u tome….” Ja ga poslušam i potom kažem Bagariću kakva je situacija – naveo je Kešelj, i potom dodao:

– Jednom prilkom na treningu posle toga, ja nešto i nisam trčao, a tek će Kari: “Ovi iz Beograda malo nabace šut i misle da su igrači. I šta rade kad to pomisle, onda nađu devojku, stave naočare za sunce i kupe ‘mercedes’. Evo ovaj moj ima devojku, naočare za sunce i šta mu fali, pa ‘mercedes’.” Slobodno mogu da kažem da mi je izašao na nos. A nisam ga vozio bukvalno ni dva kruga.

MN Press

Imali ste priliku da vas treniraju dva velika srpska trenera, Dušan Ivković i Svetislav Pešić.

– Različiti su ljudi, različitog karaktera, ali su obojica veliki pobednici, to im je karakterna crta. Drugačije metode imaju, Kari forsira odbranu. Bez dileme je vrhunski trener, i to ne može niko da ospori. I sa jednim i sa drugim sam imao lepu saradnju. Značilo mi je da radim sa takvim trenerima. Pešić je od mene napravio reprezentativca, ubacio me u prvu petorku, a sa druge strane je Duda, igranje za Srbiju i Olimpijakos. Kod njega sam došao do vrhunca svoje karijere. Velika zahvalnost prema obojici. Oni su me oblikovali i kao čoveka. Ko zna, da je bio neki stranac, kako bi se to razvijalo, sigurno bi se manje drao na mene.

MN Press

Marko Kešelj je izabrao ko su mu najbolji kapiten, zvezda tima i trener.

– Uh, ne znam, to je malo teško. To je ona priča s početka, ne može da se pravi atmosfera u ekipi od trojice igrača. Sve je to važno. Ali radilice, oni su prevaga, prave rezultate. Hipotetički, Spanulis kao kapiten, zvezda, malo teško pitanje, pa, opet Spanulis i Teodosić, da kažem da je on lider, a što se tiče trenera, kroz karijeru nisam bio njihov miljenik, ali ako bih morao nekog da biram, neka to budu Duda i Kari, da ne uvredim nikoga, sa njima sam napravio najveće rezultate – priznao je bivši košarkaš.

Nije hteo da spominje imena onih sa kojima je bio u lošim odnosima, ali bilo je i takvih primera.

– Ima dosta takvih igrača, nije to samo jedan, da ti ne legne kao čovek, manje ti je zanimljiv, ali ne bih da spominjem imena. Nikad nisam doživeo neki sukob ili vređanje, svi smo bili na nekom zadatku, disciplina se podrazumevala, ali bilo je košarkaša koji ti odgovaraju kao ljudi, i suprotno. Sa nekima ostaneš u kontaktu, a sa drugima se više nikad ne vidiš.

Marko Kešelj je istakao da sebe ne vidi kao trenera za 10 godina, jer, kako kaže, nema autoritet.

– Voleo bih da ostanem u košarci, jer je stvarno volim. Bilo je mnogo lepih trenutaka, ali i ružnih, i nisam je igrao zbog novca ili da bih bio popularan, jednostavno je osećam. Kao dete, to sam povukao od roditelja, i voleo bih da se i moja deca sutra bave košarkom. Ne znam da li bih mogao da budem trener, to je specifičan posao, izazovan. Nisam autoritet, tipa da se proderem na nekoga, jer gledam da se sve reši na miran način, bez konflikta. I da se svi družimo, ali to jednostavno ne funkcioniše tako. Ja bih se posle dva meseca družio sa igračima, ne bih mogao da napravim taj balans.

24sedam

A nešto drugo u košarci?

– Što se tiče nekih drugih stvari, ušao sam u Zvezdu, obratio sam se Čoviću, rekao mu da bih voleo da učim. Nisam došao da pametujem, već da upijam znanje. To je taj beli list na kojem nema ni slova ni brojeva. Sve je novo u mom životu, i hteo sam da vidim kako to funkcioniše, da budem na sednicima, da dobijem hrpu papira, od budžeta do svih problema, da imam uvid u sve to, da razgovaram sa ljudima o svemu tome. Totalno je drugačije od karijere. Zanimljivo mi je, i ako bude bilo potrebno, čak bih se još aktivnije uključio. Videćemo u kom pravcu će se to razvijati, ne verujem da ću čitavog života ostati u Zvezdi. Košaraka je u mojoj krvi. Jednostavno moraš nešto da radiš u životu. Kad sam pravio pauzu od godinu dana, o tome sam pričao sa Dejanom Milojevićem, a on mi je rekao da moram nešto da radim, da ću se ubiti od dosade. Jer u košarkaškoj karijeri sam imao totalno drugačiji ritam života, i sada odjednom ništa. Bila mi je zanimljiva Gurovićeva anegdota, kada je sebe zatekao kako gleda svoju ženu kako se fenira u salonu jer nije znao šta da radi sa sobom – objasnio je Kešelj.

Bivši košarkaš se slaže da je u srpskoj košarci prevelik broj stranaca, ali dodaje da su današnje generacije totalno drugačije od prethodnih.

– Opšte je mišljenje da ih ima previše, ali sam na tu temu razgovarao sa raznim trenerima koji vode računa o mlađim kategorijama, kao i s ljudima u Savezu. Imamo dosta talenata i treba im pružiti šansu kad dođe vreme za to. Ima klubova koji forsiraju naše igrače, a svaki klub treba da razmišlja posle o tome da oni treba jednog dana da igraju za Srbiju, jer to je kruna svakog košarkaša. Zna se koliko znači taj grb. Menjaju se generacije, svaka je različita, sada klinci na život gledaju drugačije, igraju video-igre, što se kaže, to su sajber momci, ali to neki ne mogu da shvate i tu se stvara problem. Ima talenata, i verujem da ćemo i u budućnosti biti dobri – zaključio je Kešelj za 24sedam.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike