Srpski treneri napravili podvig u Emiratima! Uz klub u višem rangu idu i montažne tribine!

17.06.2022

07:10

0

Jovan Dabić za 24sedam o kulturološkoj razlici, Ramazanu, Brazilcima...

Srpski treneri napravili podvig u Emiratima! Uz klub u višem rangu idu i montažne tribine!
IMG-3cf3064f63457358dfe3897e51d93ab8-V - Copyright Foto: Privatna arhiva/Jovan Dabić

Srbija se može pohvaliti kvalitetnom fudbalskom trenerskom školom koja je čuvena i poštovana u svetu. Da li govorimo o trenerima poput čuvenog Radomira Antića, koji je postao legenda u Španiji, gde je vodio najveće rivale, ili o Veljku Paunoviću koji je godinama kasnije svoj put trasirao na Ostrvu, iako se nije zadržao, evidentno je reč o treneru koji će tek nizati uspehe.

Ali, srpski treneri su cenjeni i na Istoku. U skorijoj prošlosti poznati su nam slučajevi Vladana Milojevića i Vuka Rašovića u Saudijskoj Arabiji, ali jedna od novina za naše stručnjake jeste i liga Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Iako mala država, koja i nije poznata po sportskim rezultatima, priliku za fudbalski napredak videli su u saradnji sa srpskim stručnjacima, pa je tako jedan klub iz druge lige, tačnije Divizije 1, angažovao nekadašnjeg trenera Čukaričkog, Zorana Popovića.

Kada je iskusni stručnjak stigao u ekipu Diba, rešio je da oformi svoj stručni štab, te je tako stigao i do mladog Nišlije, Jovana Dabića.

- Popović je hteo je da bira ljude, raspitivao se, ja sam u tom trenutku radio kao analitičar u Napretku iz Kruševca, sa Milanom Đuričićem Đumijem. Sa ljudima iz kluba sam imao odličnu saradnju, te su mi dali zeleno svetlo i vetar u leđa da mogu da idem, a isto tako i ako se desi nešto nepovoljno, da mogu da se vratim u Napredak. To mi je dalo dobar start, da imaš izazov ispred sebe i u neku ruku da imaš gde da se vratiš - počeo je priču za 24sedam Jovan Dabić.

Trenersku karijeru počeo je u nekada slavnom niškom Železničaru, a iako mu Emirati nisu prvo inostrano iskustvo, Dabiću su predstavljali nešto novo.

Foto: Privatna arhiva/Jovan Dabić
 

 

- Dolazak u Emirate za mene je bio novina. Arapska kultura je malo specifična, meni negde prija, ali je puna različitosti i čovek jedino što gleda da ne napravi neku kulturološku grešku, da ne bi nekoga uvredio. Trudio sam se da se informišem preko prijatelja koji su islamske veroispovesti o njihovom životu, kako bi se što bolje i brže uklopio na privatnom nivou i životu sa ljudima u klubu. Kada su krenule radne obaveze tu je brže išlo prilagođavanje.

Nije mu samo grad Fudžeira predstavljao novinu, već i narod, ali i fudbalska liga i kvalitet koji tamo ne manjka.

- Grad je u severnom delu Emirata - Fudžeira, nije mnogo veliki, na moru, nema nekih atrakcija osim tih plaža, koje su jako lepe. Meni je prijalo, kao i porodici. Ljudi su malo ponosni, ne prepotentni, ali drže do sebe. Okrenuti su lokalpatriotizmu,vole svoj grad i klub. Što se fudbala tiče, ja sam imao malu predrasudu, nisam mislio da je na nekom nivou, ali uopšte nije loše. Jedna karakteristika koja je meni upečatljiva bila je da ima dosta igrača koji su zreli za naše poglede stariji, a kod njih i dalje igraju. Jedan od razloga je i manjak populacije i onda svakako igrači moraju da igraju i do 34, 35, 36 godine i to nije jedan, dvojica u ekipi, već veći broj igrača. Nekolicina njih je između 30 i 36 godina i kod nas u ekipi i to je jedna novina bila, ali ljubav prema fudbalu ne izostaje uopšte, kvalitet nije toliko loš. Imaju karakteristiku da hoće da igraju fudbal. 

Imao sam priliku da radim i u Kini, Kinezi nekad su izbegavali da izgrađuju igru, da se upuste u igru, Emiraćani suptorno, nešto slično kao možda u Španiji. Imaju afinitete da hoće da igraju. Druga impresija mi je bila broj tranzicija - u njihovom fudbalu je to neverovatno. Čak se dešava da u nekom drugom poluvremenu, sve se svodi na tranziciju, da su u kratkom vremenskom periodu timovi vrlo stabilni formacijski, više je sve to na tranziciju, sve usmereno na gol, ili ako se brani, na odbranu. Nekad deluje haotično, ali nekad njihova Superliga podseća na Premijer ligu. Imaju te afinitete hoće da izgrađuju igru i malo je dinamika usmerena i na kontranapad. To su sve bile stvari od kojih smo mi krenuli u izgradnji trenažnog procesa - naveo je Dabić, pa nešto više kazao o samoj ligi i fudbalu u ovom delu sveta:

Foto: Privatna arhiva/Jovan Dabić
 

 

- Za grupu igrača koji su mlađi može da bude prelazna varijanta, ako bih poredio sa našim fudbalom, kada gledam Diviziju 1, u kojoj smo mi bili, ona je možda u rangu isto sa našom drugom ligom (Prvom ligom). Mozda su tu negde, ali ipak su ugovori, uslovi i sve to na strani Emirata i onda možda to daje neku ozbiljnost. Ipak, nama je fudbal ipak više deo kulture, nego njima. Ali, da vole, da imaju talenata, imaju i te kako. Atrakciju dodaju stranci koji imaju pravo ovde da igraju. Ima mladih momaka iz Afrike i Brazila, koji su izuzetno talentovani.

Profesionalaca iz Brazila koji su dobri, mnogo oplemenjuju njihovu igru. Da ostaje sve na lokalcima, sigurno ne bi bilo na ovom nivou na kom je sada. U Diviziji 1 uglavnom ima Brazilaca, na polusezoni su došli Česi, ali nema mnogo Evropljana, više su okrenuti Brazilu, ali nisu to velika imena koja mi znamo, za njih jesu, jer su godinama tamo. U Superligi igra Bernardo, dolazi Kajo... Postoji interesovanje za par igrača iz Evrope, koji su najavili kraj karijere. Sada, kada se zatvorila Kina, možda će da poraste interesovanje za Emirate.

Ali, šta je prvo što Vam „prođe kroz glavu“ kada stigne ponuda iz lige koja nije na naročitom nivou, te iz kluba koji je javnosti slabije poznat?

- Svestan sam bio kada sam ulazio u sve ovo, da dolazim kao još uvek mlad trener, koji treba da se afirmiše, ali me je privukao projekat. Ideja da hoće viši rang takmičenja. Angažovao sam se da upoznam ligu i ekipu, gledao utakmice i negde sam imao nadu - Zoranu sam rekao ako sredimo određene finese, dovedemo veznog i špica, imamo realne šanse da uđemo u viši rang. Nisam slutio da možemo ovoliku razliku da napravimo. U trenerskom poslu, neće čovek da dobije puno puta priliku da bude u klubu koji zaista ima iskrene ambicije da se takmiči, da bude prvi ili da uđe u viši rang takmičenja. I prosto, mene je takav projekat privukao, sve ostalo, nevezano za kulturološke razlike, za bilo kakve razlike, za mene je fantastično bilo.

Foto: Privatna arhiva/Jovan Dabić
 

 

Čak i te razlike su prijale i meni i mojoj porodici, upoznaš nešto drugačije, da vidiš da samo tvoje nije jedino i ispravno. Ponekad nije naivno, oni ne funkcionišu mnogo preko dana, tek posle 5, 6, što i zbog vrućina, ali uklapali smo se, prihvatiš i tako izgradiš dan na malo drugačiji način nego što ovde imamo. U principu smo zadovoljni. Sve su ispoštovali što su rekli. Možda plate nisu prevelike, ali ti ne obećaju nešto pa kasne, nego daju ono što su dogovorili. 

Zoran Popović je neverovatan saradnik

- Popović je rođen pogrešne godine i u pogrešno vreme. Čovek je veoma otvoren za nas mlade da nas čuje da nas sasluša, uvaži naše mišljenje i pusti nas da određene stvari mi povedemo. U tom nekom smislu, to je njegova prednost u odnosu na veliku većinu trenera sa naših prostora, koji su isključivo orijentisani na "ja,ja,ja". Njegova otvorenost je velika prednost, a mislim i da je to bila naša velika snaga, jer je svako od nas imao slobodu na neki način u svom domenu, da bude odgovoran za deo koji mu je poveren. Dok je bio trener u Čukaričkom, davao je priliku mlađim igračima, to se vidi i u trenerskom smislu, daje prilike i mlađim trenerima. Mi jesmo imali iskusnije igrače, ali smo uvek kretali utakmicu sa 4, 5 igrača od 20 godina. Dao im je vetar u leđa, to je krasilo recimo i Đumija u Napretku.

Tokom muslimanskog praznika, Ramazana, život u ovoj državi nešto drugačije funkcioniše, a Dabić nam je otkrio kako je vera uticala na fudbal.

I Zvezdin golman bio deo Dibe

- Bivši Zvezdin golman, Saša Radivojević, bio je sa nama. Relativno mlad trener, svojim mirnim karakterom je uspeo da radi uspešno i kontrolisao rad sa golmanom koji je legenda kluba, lokalac od 40 godina. Njegovo viđenje igre, ne samo za golmanski deo, nam je veoma doprinelo. Vidi se da ima ogromnog iskustva.

- Strogo kao u svim Arapskim zemljama. Ništa ne funkcioniše do te molitve nakon večere. Tek kada se završi molitva kreće na neki način život, automatski smo se adaptirali u odnosu na to, trening je onda bio oko pola deset. Radili smo uveče poslednjih mesec i po dana. Za nas je to bila novina, radimo uveče, preko dana ništa ne radi, ali prihvatiš, vidiš da je to njima normalno, pa postane i tebi. Bio je interesantan prvi odlazak na utakmicu, mi u hotelu, znamo raspored i kada je večera, kada svi dolaze, ali šta je sa ostalima, sa stručnim štabom, da li smemo da jedemo.. Dok smo se malo uhodali, naravno da nam je dozvoljeno. Poštuju i oni nas maksimalno. Tu su bili Brazilci, fizioterapeuti sa Filipina, kondicioni iz Italije i mi iz Srbije - naveo je Dabić, pa pojasnio da Brazilci imaju poseban status:

Kolonija stranaca i u stručnom štabu

- Italijan nam je bio kondicioni trener, vrlo disciplinovan, profesionalan, izlazi iz nekih okvira, spreman za saradnju, otvoren, gleda da doprinese

- Brazilce kad gledate sa strane, funkcionišu kao da su stvorili malo carstvo, kao da su stvorili mali Brazil. Živeli su svi blizu, na jednom spratu zgrade, klasika - muzika, da su zajedno, na treningu uvek veseli. Dolaze zajedno, odlaze zajedno. Recimo, kada je jednom od vernih navijača preminuo otac, mi smo kao klub krenuli da izjavimo saučešće. Nama su naglasili da nosimo duge nogavice, stižemo tamo, a većina Brazilaca u šortsevima. Nama već nije svejedno, pitamo starije igrače, kažu - Za njih to ne važi. I svi ih prihvataju, nemaju problema da budu to što jesu, ekstremno ih vole i njima je sve oprošteno. Imaju društvene mreže, i objavljuju fotografije sa bazena, ukoliko piju pivo, iako je alkohol ovamo zabranjen i niko im ništa ne zamera, nema kazne. Dozvoljavaju im da budu to što jesu, što nije slučaj sa nama. Mada, niko od nas nije ništa slično uradio, ali ne bi moglo sigurno, pogotovo mi treneri.

Zanimljivo, ali za utakmice ekipa i u drugoj ligi Emirata, traži se mesto više. Dabić priznaje da tako nije bilo sve vreme tokom njegovog boravka, ali za pojedine utakmice ekipe Diba postavljale su se i dodatne tribine.

Foto: Privatna arhiva/Jovan Dabić
 

 

- Prati se puno, ali ponekad nije toliko ispraćeno na stadionima, ali sve znaju, sve su informisani. U početku je bilo kao u pozorištu, ali kako je krenula da se pravi pozitivna priča, ljudi su krenuli da dolaze, vratila se vera. Ovaj klub je već bio u Superligi i mislim da su ljudi razočarani, jer su duže u drugoj ligi. Kada smo mi došli videlo se neko razočarenje, ljutnja, bojkot, i onda kako smo kretali sa rezultatima, tako se i broj ljudi na stadionu povećavao. Od drugog dela, to su bile fešte. Ljudima se vratila vera, presrećni su bili, uvek je to bilo i navijanje uz muziku. Poslednju utakmicu sa Hatom su morali neke pomoćne tribine da postavljaju. Klubu je glavni stadion u izgradnji i onda se igra na pomoćnom, koji ima montažne tribine, ali su za tu utakmicu morali i dodatne da postavljaju, kako bi se zadovoljio kapacitet zainteresovanosti. Fascinantno mi je što su naši navijači bili brojniji i na gostovanjima. Išli su organizovano, uvek su bili brojni, što nam je bio dodatni stimulans.

Imamo snagu tima. Popović je dva puta bio odsutan. Jednom smo na pripremama ostali bez njega, na nepunih nedelju dana, imali dve prijateljske utakmice, obe dobili. Nije bitno dobiti prijateljsku utakmicu, ali funkcionisati i kada šef stručnog štaba nije tu, govori i o nama i o njemu, kakav je stil i sistem izgradio. Sa druge strane, nama su u ključnim utakmicama nedostajali neki ključni igrači. Špic, ubedljivo najbolji strelac lige, u prvom delu smo u ključnim utakmicama, sa direktnim konkurentima, igrali bez njega i dobijali.

Kao i u ostatku sveta, i ovde se mnogo više ulaže u klubove iz višeg ranga, a Emiraćani čak imaju i ustaljena pravila.

- Mnogo više se ulaže u timove koji igraju Superligu. Pravilo je da ekipe koje su sad ušle u najviši rang, imaju najmanji budžet. Ako opstanu ove godine, dobijaju više. Ekipe koje su ušle prošle godine, sada ispadaju, zajedno nemaju ni 15 bodova, to je problem, velika je razlika - otkrio je Jovan jednu negativnu karakteristiku fudbala u Emiratim, pa se osvrnuo na borbu koju je vodila njegova ekipa:

- Imali smo par ekipa koje su tu bile, mi smo zbog neparnog broja ekipa pauzirali peto kolo, a prvu utakmicu smo već izgubili i onda do kraja prvog dela smo imali niz od 13 pobeda. Mi smo bili prvi tek pri kraju polusezone, kada smo dobili ekipu Al-Arabi i do kraja nismo silazili s vrha. Od 28 utakmica, 24 pobeda, tri nerešene i taj jedan poraz.

Na kraju razgovora, pohvalio se i jednom zanimljivom informacijom vezanom za doskorašnje okruženje:

- U gradu Fudžeira, postoji klub sa tim imenom, a Maradona je pre smrti tamo bio trener – zaključio je razgovor za 24sedam Jovan Dabić.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike