"Dolaze ćelavi radovci, ja mislim ovi će da me ubiju: Čim sam video Klea, počeo sam da ga psujem" - Fabiova ispovest za 24sedam

22.02.2022

16:30

1

Fenomenalne anegdote novopečenog Srbina iz Brazila - sada voli i Rad, i Zvezdu, i Partizan

"Dolaze ćelavi radovci, ja mislim ovi će da me ubiju: Čim sam video Klea, počeo sam da ga psujem" - Fabiova ispovest za 24sedam
fabio da silva - Copyright MN Press

Srbijo, pripremi se da jednog dana navijaš za Fabija da Silvu! 

Svi u Partizanu koji su gledali desetogodišnjeg klinca brazilskog imena, brazilskog talenta i temperamenta na terenu, kažu da se među crno-belima stvara čudo od igrača.

A dok on ne stasa za veliku scenu, ovo je priča o njegovom ocu - Fabiju da Silvi senioru (42), bivšem fudbaleru brazilskog Sporta iz Resifea, kasnije Rada i Crvene zvezde, koji je svoj dečački san o igranju u Evropi počeo da ostvaruje pre 20 godina na Banjici.

- Došao sam iz velikog grada kao što je Beograd, iz Resifea, odakle su i legende Rivaldo i Žuninjo. Počeo sam u Sportu. Tamo sam potpisao svoj prvi profesionalni ugovor i onda igrao četiri godine dok nije došla ponuda iz Srbije. Jasno, svi su znali da je tamo bio rat i zato su me pitali: "Pa gde ćeš tamo?" A pošto je Rambo Petković već bio popularan, jer za njega je znao ceo Brazil, ja sam im odgovarao: "Idem tamo odakle je došao Peć." San svakog deteta koje počne da igra fudbal u Brazilu je da jednog dana zaigra u Evropi, i tako se meni ispunio taj san - počinje priču za 24sedam Fabio da Silva.

24sedam/Goran Sivački
Fabio da Silva

Šta je bio prvi i najjači utisak o Srbiji?

- Hladno! Sneg! U mom gradu kada je najhladnije temperatura je 25 stepeni. U Srbiju sam došao u avgustu, ali brzo je stigao novembar i tada je toliko bilo hladno i pao je veliki sneg da ove poslednje zime i ne mogu da se uporede sa tom godinom. Ovo sad je ništa! Bilo mi je zanimljivo na početku da uzmem sneg u ruke, jer nikad ga nisam video pre toga, ali posle toga nisam baš uživao. Ipak sam navikao da tokom cele godine busem u majici, šortsu, papučama...

MN Press, privatna arhiva
Fabio da Silva i Duško Tošić

Negde se mogao pronaći podatak da je tvoj brat matematičar?

- Da, moj brat je nastavnik matematike u osnovnoj školi, radi sa decom od 5. do 8. razreda. Nikad ga sportovi nisu zanimali, nijedan nije igrao, ali je zato matematiku i engleski voleo da uči. Ja sam došao u Srbiju, ni reč engleskog nisam znao, da ne pričam o srpskom... Hvala bogu, pa su u Radu igrala trojica fudbalera koja su bila u Španiji. Da nije bilo njih ne bih imao s kim da progovorim reč.

Sećaš li se još te trojice?

- Jedan je bio Milan Martinović, drugi Nenad Grozdić, a trećem sam zaboravio ime. I onda sam s njima malo izlazio, na primer u kafić. Oni su pričali na španskom, a ja na mom portugalskom i dobro smo se razumeli.

Kako je napredovalo učenje srpskog?

- Super! Odmah sam nabavio srpsku azbuku i kupovao "Žurnal". Krenuo sam od ćirilice. Počeo sam sa tim kako se izgovara neko slovo i kako se ono piše, pa uzmem da učim "G", "O", tražim slova u "Žurnalu" i trudim se da izgovorim reč... Sve mi je išlo super dok nisam došao do "R", jer kako je slovo "P" postalo "R", mučio sam se da to prebacim iz latinice u ćirilicu.

Kako je uopšte predloženo da zaigraš u Srbiji?

- Od Ranka Stojića! Moj sportski direktor je igrao u Belgiji sa Rankom i on je od njega tražio predlog za štopera koji igra levom nogom. Pre mene su došli Rivanilton i Anderson u Rad, ali oni su brzo otišli. Riva je bio na pozajmici u Hajduku sa Liona i bio je odličan igrač. Leva noga ko Rivaldo, prava "desetka", ali nije se snašao... Uglavnom, kupim ja povratnu kartu, za svaki slučaj, ako ne prođem, da mogu da se vratim kući.

MN Press, privatna arhiva
Fabio da Silva

Šta se sada dešava sa zemljacima koje si upoznao u Radu? Imaš li s njima kontakt?

- Da, preko Fejsbuka sam u kontaktu sa Rivom. Igrao je još dve-tri godine, a danas radi u Brazilu, nešto što nema veze sa fudbalom. Sa Andersonom nemam kontakt, ne znam šta je s njim.

Da li si doživeo rasističke uvrede, jesi li mogao negde da se raspitaš o navijačima Rada?

- Kad sam došao, tada sam i čuo da oni ne vole crne igrače. Jednom smo izgubili neku utakmicu, ušlo ih je jedno desetak u svlačionicu. Svi ćelavi, veliki... Onaj glavni ćelavi krene da priča i ja samo čujem "Fabio", pa opet deset reči i ponovo "Fabio". Brate, ovaj će da me ubije, to mi je jedino prolazilo kroz glavu. Nisam znao još dobro srpski, ali razumem kad god kaže moje ime. Cimnem ja Grozdića: "Je li, šta kaže ovaj?", a on me smiruje:  "Ne brini, samo tebe hvale, kažu da jedini ti valjaš ovde, samo se ti boriš." Ne znam kako, ali mene su voleli, a i ja i danas volim Rad. Odem na Banjicu, odgledam neku utakmicu. Imam taj klub u srcu.

Ipak, veći si zvezdaš?

- Jesam. Kad me pitaju za koga navijam, kažem da sam zvezdaš. Mada, volim i Partizan! Nisam ja fanatik, danas igram za veterane Partizana i s njima pobeđujem Zvezdu. Ne volim ja kad mrziš drugog i želiš da ga ubiješ zato što ne navija za tvoj klub. I u mom Brazilu ima tog fanatizma, ali meni se to ne sviđa kod ljudi.

MN Press, privatna arhiva
Danko Lazović i Fabio da Silva

Hoće li da biju i u Resifeu?

- Da, da, samo ne zbog rasne mržnje. Toga nema, ali ima sukoba zbog navijanja za druge klubove. U Resifeu postoje tri kluba, na dan derbija niko se ne poznaje na ulici, ali kad prođe meč, sve je ponovo normalno.

Koliko si se zadržao u Radu?

- Tri godine, ali jednu skoro da nisam ni igrao jer sam polomio nogu. Posle toga dođem u Zvezdu i dobijem nekakav virus zbog kojeg sam ponovo godinu dana bio van ekipe. Baš nisam imao sreće, ali, dobro... Moram reći da sam na kraju zadovoljan sa ovim što sam postigao u fudbalu.

24sedam/Goran Sivački
Fabio da Silva

Kakve su uspomene na period u Zvezdi?

- Lepe, došao sam posle tri godine provedene u Radu. Nakon što smo odigrali jednu prijateljsku utakmicu zove me Ranko i kaže: "Ajde, ideš u Zvezdu, želi te Zenga." Italijan trener, a Piksi predsednik kluba. Dve legende.

Imao si čime da se pohvališ kad si se vratio u Brazil, jer upoznao si dva velikana evropskog fudbala?

- Naravno, svako ko voli fudbal u Brazilu zna za Stojkovića koji je igrao za Jugoslaviju. Mi ga ne zovemo Piksi. Isto tako i za Zengu, bio je 15 godina u Interu i golman Italije.

Kakav je bio trener?

- Strog, stalno je vikao! Pomoćnik mu je bio Bora Cvetković. Videli smo se skoro, posle mnogo, mnogo godina. Došao je u Partizan sa svojom školom fudbala "Lane". Zasmejao se kad me video, jer sam bio ošišan na ćelavo dok sam igrao, pa je prvo rekao: "Fabio, jesi li to ti, pa ti imaš kosu!" Ostao je isti, nije se nimalo promenio. Dopao mu se mnogo moj sin. Dobili su njegove dečake, pa on kaže: "Brate, onaj tvoj mali, auuu kako igra klinac."

MN Press, privatna arhiva
Fabio da Silva i Ailton

Bili su vam odlični i saigrači u Zvezdi, napravili su velike karijere?

- Tačno! Žigić, Janković, Basta, Biševac, Piksi Kovačević, štoper Dudić. Posle su došli Gaj, Kastiljo, Ailton...

Kakvo je bilo iskustvo sa Ailtonom?

- Mi smo živeli zajedno. On je znao samo nemački, a ja sam već dobro pričao srpski. Uklopili smo se brzo jer smo iz istog dela Brazila, rastojanje između naših gradova je samo 100 kilometara. Super je lik. Prevodio sam mu sve, i na treningu i posle toga, van kluba. Tad sam bio bolestan i nisam trenirao, ali sam svaki dan dolazio zbog njega i sedeo pored Dušana Bajevića da bih pričao Ailtonu šta kaže trener.

Čuješ li se i dalje s njim?

- Naravno! Ailton živi  malo u Meksiku, odakle mu je žena, malo u Brazilu i Nemačkoj. Tamo i dalje ima neke obaveze prema Verderu, kao njihova legenda. Jednostavan čovek, a zvezda. Nema nimalo arogancije kod njega.

Ko ti je od svih tih ljudi ostao u lepom sećanju?

- Generalno, mnogo je tu bilo dobrih ljudi. Po tome su Srbi slični nama Brazilcima. Ne znam kako ijednog da izdvojim. Bajević je bio gospodin. Imao je to držanje, odelo, kravatu, uvek je bio fin. Od igrača sam izlazio u provod sa Bastom. Išli smo u kafiće, malo u diskoteke, lepo mi je bilo to vreme i uvek sam se prijatno osećao u Srbiji.

MN Press, privatna arhiva
Fabio da Silva, Dušan Bajević i Ailton

Nisi promenio mišljenje ni kada si pročitao kako je prošao Partizanov Brazilac Everton na Banjici protiv Rada?

- Svi mediji u Brazilu su pisali o tome. Ma bezveze, ne znam što su morali to da rade.

Kako vam se razvijala karijera posle Zvezde?

- Vratio sam se u Resife, igrao sam za Nautiko, pa godinu dana u Americi za San Hoze u MLS. Iz Amerike sam se vratio u Brazil i tu sam igrao do 2017. godine. Duga karijera, mada se još nisam oprostio od fudbala. Danas igram za Hajduk sa Liona. Baš u nedelju igrao sam prvenstvenu utakmicu, svih 90 minuta. Prvi smo u ligi! Jeste peta liga, ali ja volim fudbal. Istrčim se, mogu još da se borim sa ovim mlađima, treniram skoro svaki dan, padne i neka kinta, odgovara mi sve to dok mogu da trčim.

Je l' radiš još nešto?

- Radim u jednoj firmi već četiri godine, zove se "Medisan", bavimo se prodajom masažera, za leđa, vrat... Dobro nam ide.

Da li si postao državljanin Srbije?

- Da, od septembra prošle godine. Tako sam ispunio uslov i da igram u nižoj ligi.

Postoji li kod tebe objašnjenje za čudnu pojavu da Brazilci nikad nisu mogli da se dokažu u Zvezdi, dok su u Partizanu uglavnom bili omiljeni igrači?

- Stvarno ne mogu da razumem zašto je tako. Bio je onaj Žuka, sećam se koliko su ga voleli "grobari". Igrali smo jednom jedan protiv drugog, samo tada sam bio u Napretku. Sećaš se Klea?

MN Press, privatna arhiva
Kleo i Fabio da Silva u brazilskom prvenstvu

Naravno...

- On je bio u Zvezdi, ali je pravi postao u Partizanu. Igrao sam protiv njega u Brazilu. Bila je smešna jedna scena. Ja ga čuvao i odmah, ono, znaš, na srpskom, "dođi vamo, da ti j***m ...". On me gleda, ne može da veruje šta čuje, a ja namerno još. Stanemo u nekom prekidu jedan pored drugog i on me pita kako znam srpski. Kažem mu: "Tamo gde si ti igrao, prvo sam ja bio, pa si ti došao." On baš nije znao mnogo srpski, ali te reči koje sam izgovorio još nije zaboravio. Smejali smo se zajedno, pričao sam mu gde sam igrao, da mi je žena iz Srbije, a on je meni rekao da više voli Partizan i da mu je tamo bilo lepše nego na "Marakani". U Zvezdi nije prošao ni Molina, otišao je posle Srbije u Brazil, igrao za Santos.

Šta očekuješ od sledećeg derbija?

- 0:0!

Više odgovara Partizanu.

- Gledao sam Partizan u Pragu. Ništa naročito nisu odigrali i pobedili su Spartu. Očekujem da budu jači na derbiju nego u Češkoj.

24sedam/Goran Sivački
Fabio da Silva

Kakav ti je osećaj kada je reč o reprezentaciji Srbije?

- Idu daleko u Kataru. Piksi je autoritet, zato su bolje igrali kod njega nego kod onog Ailtonovog štopera.

Misliš Krstajića?

- Da, još pamtim da je igrao u Verderu. Piksi je ozbiljnije namestio ekipu, više ga slušaju igrači, i zato mislim da će dogurati daleko. Ne mogu do titule, jer to je teško, ali mogu daleko...

Otkud ti da igraš za veterane Partizana?

- Igrao sam na nekom turniru protiv Partizana. Bio je mali fudbal i pošto sam dobro čuvao Ušketa Vučićevića, koji je majstor, doktor Kadenić, koji vodi veterane, pozove me da igram za Partizan.

Kako je bilo protiv Ušketa?

- Uh, iznervirao sam ga baš, skidao je dres i vikao: "Neću više da igram, vidi ovog od 30 godina stavili da igra protiv mene od 60." I ode sa utakmice, nije hteo ni penale da puca, pa smo ih pobedili. Posle par dana zvoni mi telefon. Zove Kadenić. Kaže: "Ej, rekao mi Uške da te zovem da igraš kod nas ako ne igraš za Zvezdu." I tako sam obukao crno-beli dres. Mnogo mi dobro stoji, kao da sam odrastao u njemu (smeh). Rekao sam ti već da smo pobedili Zvezdu dva puta. Nema nikog iz moje generacije, samo je Purke Stojanović kod njih, a nas dvojica smo zajedno još u Hajduku.

24sedam/Goran Sivački
Fabio da Silva

Kako je tvoj sin Fabio došao u Partizan?

- Dolazio je da gleda mene i na poluvremenu bi dobio loptu da šutira malo. Video ga Kadenić kako sve ono radi sa loptom i odmah počeo da traži da ga dovedem u klub. Kažem mu ja da je mali, tek mu je šest godina, šta će mu Partizan u tim godinama, ali on navalio i kad god se sretnemo počinje sa pitanjem: "Kad dovodiš malog?" Na kraju sam popustio... Evo sad je već tri godine ovde i obožava fudbal i Partizan.

Kako ti podnosiš tu ljubav?

- Kad je tek stigao na prvi trening govorio je svima da je zvezdaš. Nije se krio, ali mu je trener rekao: "Dobro, Fabio, navijaj za koga hoćeš, ali nemoj to glasno da pričaš jer mi smo rivali.Posle šest meseci više se nije sećao Zvezde. Neverovatno! Izbrisao je. Dobio sam bio dve karte za Zvezda - Bajern u Ligi šampiona i mislio sam da idemo zajedno, jer znam koliko voli fudbal i velike utakmice, ali nije hteo uopšte da priča o tome. Kaže: "Nađi nekog drugog, ja ne gledam Zvezdu." Ja se šalim sa njim, pričam mu: "Znaš da u Zvezdi znaju za tebe, šta ako jednog dana dođu i ponude ti..." Ne stignem ni da mu kažem šta mu nude, odmah ko iz topa izgovara: "Volim samo Partizan." Dobili smo sezonske karte i sad gledamo Partizan. Obožava Rikarda. Od njega je dobio video-čestitku za rođendan, na portugalskom.

MN Press, privatna arhiva
Maurisio Molina

Zna portugalski?

- Pre je bolje pričao, a sada ga razume, ali teško ga priča. Srpski mu je jači, ali planiram malo da krenemo sa portugalskim kod kuće. Dobar je đak, a meni je to važnije nego fudbal. Ako škola ne bude kako treba, neće biti ništa od treninga i Partizana i to mu je mnogo puta rečeno. Mislim da zato ima sve petice, hvali ga i nastavnica. Bolje zna od mene da priča, ja se još frljam sa padežima.

Ko mu je omiljen brazilski fudbaler?

- Nejmar! Slikao se s njim kada je PSŽ došao da igra sa Zvezdom i tom prilikom je na poklon dobio njegov dres. Sada u kući imamo dva Nejmarova dresa, jedan iz Santosa koji sam ja dobio kada sam ga čuvao na kup utakmici, a drugi je ovaj za Fabija.

Da li ste pričali sa Nejmarom u Beogradu?

- Da vidiš šta je bilo. Fabiju bio rođendan dan pre utakmice kada je PSŽ imao trening na "Marakani". Ja pozovem Gorana Negića, zamolim ga da me nekako pusti do terena i on mi stvarno učini. Zaustavilo me i obezbeđenje, ali ja pozovem Negića i on dođe i kaže: "Ovoga morate da pustite." Na terenu nisam mogao da priđem zbog obezbeđenja PSŽ, pa sam rešio da viknem na portugalskom Nejmaru da sam tu sa detetom i da mu je rođendan, i da zato želi da se slika s njim. Odmah je došao! Rekao sam mu ko sam, da sam igrao protiv njega u Brazilu i opisao scenu zbog koje je rekao: "Daaa, sećam te se."

24sedam/Goran Sivački
Fabio da Silva

Koja je scena?

- Bio sam 2009. godine igrač Rio Branka. Posle utakmice sa Santosom, stali smo Maurisio Molina i ja na centar terena da malo popričamo, da se prisetimo dana u Beogradu, i onda nam je prišao Nejmar rekavši: "Šta vas dvojica pričate, odakle se znate?". Mi mu objasnimo da smo zajedno igrali u Zvezdi i tada uzmem od obojice dresove. Kad sam mu u Beogradu rekao: "Sećaš se Moline u Santosu", sinulo mu je istog momenta. Samo je rekao: "Brate, nas Brazilaca nema gde nema", nasmejao se i izvinio što mora da na trening. Dok je išao ka terenu rekao je jednom čoveku da donese dres za mog Fabija. Nismo mu tražili, ali on je želeo tako. Posle smo se slikali sa Mbapeom, Kavanijem, Tijagom Silvom, ma sa svima...

Šta će jednog dana pisati na dresu Partizana i reprezentacije Srbije - Fabio da Silva ili Fabinjo?

- Ha, ha, ha - Fabio Žunior! Šalim se, on će odlučiti ako dođe taj dan. Znam da je rešio da igra za Srbiju. Ja mu kažem lepo: "Čekaj, sine, tvoj tata je Brazilac i ti si se rodio u Brazilu", ali on je to prelomio u svojoj glavi - samo Srbija. Kapiram da živi ovde, ovde su mu drugovi, voli ljude i oni njega, Brazila se kroz maglu seća, a i majka Srpkinja radi svoj deo posla, ha, ha, ha!

Pričaju ljudi koji su gledali malog Fabija da je opasan igrač?

- Sad ti ovo pričam kao čovek iz fudbala, a ne kao ćale. Stvarno je dobar. Igra levom nogom kao ja, brz je i dribla. Ako nastavi ovako da napreduje može da bude svašta od njega.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by @fkhajduk_lion

Povratak u Brazil?

- Sad samo kraće posete da bih video ćerku iz prvog braka, ona ima sad 24 godine, majku, brata, familiju. Jednog dana ću se vratiti da živim tamo, ali Fabio mora pre toga da poraste dovoljno da bi mogao da se brine o sebi.

Dosta se piše o kriminalu u Brazilu?

- Pa iskren da budem, ta nesigurnost života je i najveći razlog što smo žena i ja odlučili da nastavimo život u Beogradu. U većim gradovima kao što je Resife, izgubiš glavu začas. Šetaš se ulicom i ispred tebe izađe klinac sa pištoljem! Šta treba da radiš? Daj mu sve što imaš, jer u stanju je da te ubije zbog mobilnog telefona! Opasno je živeti tamo. Ja mnogo volim Brazil i sve moje ljude, ali nije jednostavno ni da se prošetaš ulicom, a ne da planiraš neki život. U manjim mestima nije tako. Kod moje majke je mirno, svi ljudi se poznaju između sebe - priča Fabio i dodaje:

- Ali, ukucaj posle da vidiš Resife, koliko je to lep grad. Zovu ga "brazilska Venecija", zbog mostova i kanala. Nalazi se na okeanu, najbliži je Evropi. Svaki dan sam na vezi sa mojima. Hvala bogu da su ljudi izmislili Viber i WhatsApp pa možemo da se gledamo i pričamo koliko hoćemo. Sećam se kad sam došao u Srbiju, pa imaš onaj debeli mobilni, a daš celu platu ako malo pričaš sa Brazilom. Bilo je skupo da se čuješ i s ljudima u Beogradu. Sećam se, bila je neka sekretarica u Radu, pa kad me vidi, ona me pozove kod Ranka u kancelariju da sa fiksnog pozovem moje na dva-tri minuta. Značilo mi je to kao da mi je dala ne znam šta vredno... Kakva vremena...

Intervju se odužio, ali mali Fabio je još trenirao sa svojim saigračima na pomoćnom terenu ispod južne tribine stadiona u Humskoj, iako je kiša padala sve jače i temperatura počela da podseća da smo još u zimskom periodu godine.

- E, ovo, vidi - pokazuje na teren obasjan reflektorima gde klinci Partizana izvode valjda svoje poslednje vežbe pred odlazak u svlačionicu:

- Ovako se postaje igrač! Kiša, hladno, trčiš, nema stajanja. Zato je karakter igrača ovde jači nego kod Brazilaca, koji su navikli na plažu, +30, lepo, toplo...

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike