Potresna ispovest Željka Samardžića: Zatekao me je užas, oko mene su bili mrtvi i ranjeni ljudi...

15.12.2021

15:18

1

Autor: Marija Mitić

Pevač je izbegao iz Bosne i Hercegovine u Beograd, kada je tamo počeo rat, a imao je 37 godina

Potresna ispovest Željka Samardžića: Zatekao me je užas, oko mene su bili mrtvi i ranjeni ljudi...
zeljko_samardzic_06122021_001 - Copyright ATAImages/ M.M.

Pevač Željko Samardžić izbegao je iz Bosne i Hercegovine u Beograd, kada je tamo počeo rat, a imao je 37 godina. O teškim vremenima koje pamti, pevač je sada progovorio u dirljivoj ispovesti u kojoj se dotakao i početka svoje karijere.

- Imao sam 37 godina kada je izbio rat u Bosni. U Mostaru me je zatekao užas, oko mene su bili mrtvi i ranjeni ljudi. Moj grad je pre rata bio kosmpolitski. Srbi i muslimani su se družili i išli jedni drugima, a onda nam se dogodio rat. Imao sam sreću da me je pokojni ujak izvukao iz tog pakla kombijem preko Širokog Brijega, do Opatije, pa do Ljubljane. Tamo me je sačekao rođak moje majke i prebacio me za Beograd. Za to vreme moja supruga i tri ćerke su bile u Nikšiću kod mojih roditelja. Nisu verovali da sam stigao do Beograda, pošto je tokom rata bilo svakakvih glasina, pričalo se čak i da sam ubijen - počeo je Samardžić svoju ispovest za Informer.

ATAImages/ M.M.
 

Iako je prvobitno prošao kroz "pakao", za Željka su zatim usledili dan puni sreće i uspeha. Naime, on je počeo je da peva po beogradskim klubovima, a za kratko vreme postao je velika muzička zvezda, kao i miljenik žena.

- U Srbiju sam stigao unesrećen, kao i mnogi ljudi sa zaraćenih prostora. Imao sam plan da sa porodicom izbegnem u Australiju, međutim, Beograd me je osvojio na prvi pogled, a čini mi se da sam i ja Beograđane. Zanimala me je muzika, pa me je prijatelj pozvao da nastupam s njim u jednom lokalu u Borči. U to vreme je moja Sanja imala 14 godina, Danijela devet, a Minja dve. Bilo mi je teško da krenem od nule, ali nisam se žalio. Neki ljudi su prolazili mnogo gore od mene. Nisu imali moj talenat, radili su na građevini, i to ako su uopšte imali sreće da dobiju posao - rekao je Samardžić i dodao da je bio iznenađen što se uopšte našao neko da mu pomogne.

ATAImages/ A.A.
 

- Da mi je neko tada ponudio garsonjeru i rekao: “Ceo život ćeš pevati za mene”, pristao bih. Tako sam se osećao. Nisam se nadao da u tom užasu postoje i dobri ljudi koji su spremni da mi pomognu, kao što su moj pokojni prijatelj Mario Suban i njegov brat Đorđe. Oni su izdvojili tadašnjih 30.000 maraka za moj album prvenac “Sudbina”. Sećam se, vozio sam se trolom, nosio tolike pare u kesi i razmišljao da li da uzmem malo novca, jer kod kuće nisam imao ni dinara. Odustao sam od toga i odneo Marini i Futi sav novac - iskreno govori Samardžić i otkriva da je tada nastala pesma koja je obeležila njegovu karijeru i vinula ga u zvezde.

- Pesma “Sipajte mi još jedan viski” nije stala na album, pa sam s njom nastupio na budvanskom festivalu. Bio sam na ivici egzistencije, ali u životu mora da se rizikuje, život je maskenbal i kockanje. Imao sam sreću da sarađujem sa najboljima, Marinom i Futom, i oni su najviše zaslužni što sam ja tim pesmama skrenuo pažnju na sebe. Pesma “Sipajte mi još jedan viski” je moja lična karta. Za tu numeru sam 1995. godine dobio nagradu za najbolju interpretaciju i to je bio veoma značajan momenat za moju karijeru. Mogu da kažem da je ta godina za mene bila presudna - rekao je pevač za pomenuti list.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike