Rodila sam se na slami, majka je htela da me davi: Potresna ispovest Zorice Marković

11.10.2021

15:18

0

Pevačica kaže da je njeno detinjstvo bilo srećno, ali da je bila veoma nemirna

Rodila sam se na slami, majka je htela da me davi: Potresna ispovest Zorice Marković
prava_prica_22072021_0011 - Copyright Antonio Ahel/ATAImages

Zorica Marković smogla je snage da ispriča detalje svoje životne priče i najtežih trenutaka, onih kada je ostala bez roditelja i svojih najbližih.

O svom ranom detinjstvu je pričala sa osmehom na licu, i kako kaže, rado ga se seća.

ATAImages/Antonio Ahel
 

- Detinjstvo mi je bilo, kao i svake devojčice na selu, bilo je lepih i teških trenutaka, ali puna kuća ljubavi i sloge, to je bilo prelepo. Uvek je bilo za sve, skroman život, da bi imao od čega da živiš moraš da radiš. Ponosna sam na svoje detinjstvo. Moj otac je bio rabadžija, imao je svoje konje za rad, a u ono vreme imati ta specijalna kola, to je kao da danas imaš najbolje šlepere. Ja sam se rodila na slami, na tom senu. Tata je hteo da me ostavi da živim, mama je htela da me davi. Iskreno mi je to ispričala pred smrt. Njen život da je neko preneo na filmsko platno dobila bi sve oskare - govori Zorica i objašnjava kakav je odnos imala sa roditeljima:

- Sa tatom sam imala bolji odnos, mama me tukla. Tata je bio duhovit, a mama nije znala gde će pre. Jednom me jurila, pa sam se popela na krušku. Bila sam jako nemirna. Otac je jednom prilikom i potegao pušku na mene. Imao je prava - dodala je ona. 

Zorica Marković Printscreen „Magazin In”
 

Pevačica je sa knedlom u grlu pričala o bolnoj sudbini koja ju je zadesila, kada je ostala bez roditelja. Prema njenim rečima, ona više nije mogla da kroči u kući majke i oca, jer su joj se iznova i iznova vraćale slike. 

- Od nas petoro braće i sestara ostalo nas je samo troje. Svi smo uspeli u životu, u dobrim smo odnosima, ali posle smrti mojih roditelja više nisam mogla da uđem u tu kuću. Mama me uvek čekala na kapiji sa maramom u opancima, onako autentično. Ona me uvek čekala raširenih ruku, a otkad toga nema, ja ne mogu više da idem tamo. Odem kod brata i snajke, ali nemam snage da uđem u kuću gde sam ih našla. Sećam se, javio mi je brat, očekivala sam to, ali opet sam kući pala u nesvest. Teški su to trenuci, znaju svi koji su preživeli. Počela sam da se gojim, tu večitu rupu imam u želucu. Često se isplačem kad ih se setim - otkrila je Zorica Marković u emisiji - „Premijera Vikend - Specijal“.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike