Kenedijevoj unuci posle porođaja saopštene strašne vesti: Ostalo joj je još manje od godinu dana života
Isplivali detalji poražavajuće dijagnoze
Tatjana Šlosberg, unuka sada pokojnog Džona F. Kenedija, otkrila je u eseju objavljenom u "New Yorker-u" da joj je ubrzo nakon porođaja u maju 2024. godine dijagnostikovana akutna mijeloidna leukemija (agresivan oblik raka krvi koji nastaje u koštanoj srži). Onda, kada je dobila svoje drugo dete, saznala je da "ima još oko godinu dana života".
- Doktor je primetio da nalaz krvi izgleda čudno. Normalan broj belih krvnih zrnaca je oko četiri do jedanaest hiljada ćelija po mikrolitru. Moj je bio sto trideset i jedna hiljada ćelija po mikrolitru. "Možda je samo nešto vezano za trudnoću i porođaj ili bi to mogla biti leukemija", rekao je - prisećala se Tatjana (35), dodajući kako joj je na kraju otkrivena "retka mutacija naziva Inverzija 3".
Po pitanju lečenja, standardni tretmani nisu dolazili u obzir. Lekari su preporučili višemesečnu hemoterapiju i transplantaciju koštane srži.
Nisam mogla da verujem da pričaju o meni!
- Nisam mogla da verujem da pričaju o meni. Dan pre toga sam preplivala kilometar, u bazenu i devetom mesecu trudnoće. Nisam bila bolesna. Nisam se osećala bolesno. Zapravo sam bila jedna od najzdravijih osoba koje sam poznavala... Imala sam sina kojeg sam volela više od svega i novorođenče o kojem sam morala da brinem - nastavila je Šlosbergova, koja je nakon što je rodila ćerku pet nedelja provela u bolnici "Kolumbija-Presbiterijan", a potom je prebačena u "Memorijal Sloan-Ketering" na transplantaciju koštane srži.
Hemoterapiju je započela kod kuće.
Tatjana Šlosberg, Profimedia
Nakon meseci lečenja, u januaru se priključila kliničkom ispitivanju CAR-T terapije, vrste imunoterapije protiv određenih krvnih karcinoma. Ipak, lekari su joj na kraju rekli da se prognoza pogoršala.
Muž mi je spavao na bolničkom podu...
- Džordž (Moran, suprug) je učinio sve što je mogao za mene. Pričao je sa svim lekarima i osiguravajućim službama s kojima ja nisam želela da razgovaram; spavao je na podu bolnice; moji roditelji, brat i sestra su takođe odgajali moju decu i skoro svaki dan sedeli u mojim raznim bolničkim sobama poslednjih godinu i po dana. Držali su me za ruku bez oklevanja dok sam patila, pokušavajući da ne pokažu svoju bol i tugu kako bi me zaštitili od toga. To je bio veliki dar, iako svakog dana osećam njihovu bol - istakla je onda Kenedijeva unuka.
- Uglavnom, trudim se da živim i budem s njima sada. Ali biti u sadašnjosti je teže nego što zvuči, pa dopuštam sećanjima da dolaze i prolaze - zaključila je potom Tatjana.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Komentari