Luna je zbog roditelja uvek bila na meti osuda: Njihove prevare, narkotici i nasilje su na meni ostavili traga!

13.07.2022

10:09

0

Dok su oni išli po turnejama, nju je čuvala rodbina i, iako se lepo provodila sa njima - majka i otac su joj svakako nedostajali

Luna je zbog roditelja uvek bila na meti osuda: Njihove prevare, narkotici i nasilje su na meni ostavili traga!
đogani - Copyright ATAImages/ A.A.

Luna Đogani danas maksimalno uživa kao gospođa Miljković, majka male Mije, međutim, život je ranije i nije baš mazio. Otkako se rodila, bila je u fokusu kao dete poznatih roditelja - Anabele Atijas i Gagija Đoganija, koji su joj, kako je objasnila, i sami dodatno otežavali sve svojim svađama, zatim tučama, a na kraju i turbulentnim razvodom.

Đoganijevoj je posebno teško bilo kada joj se otac odao porocima.

Rođena je u Švedskoj, ali je odrasla u Beogradu, jer su Anabela i Gagi kupili stan u Zemunu kada je ona još bila beba. Sa grupom „Fanki Dži" su harali scenom - dok im je ćerka vreme provodila s najbližima.

 

 

- Uživala sam okružena braćom i sestrama, ali su mi moji falili za Novu godinu, Vaskrs... Dešavalo se da ih ne vidim po mesec dana, jer su bili na turnejama po svetu. Kada bi se vratili, uvek bi me obasipali poklonima. Jednom su mi ispunili najveću želju i kupili mi maltezera. Tada im je sve bilo oprošteno - počela je Luna svoju ispovest za „Informer", pa nastavila o periodu kada su se iz Zemuna preselili u Rakovicu, gde je ona išla u vrtić.

- Bilo mi je prelepo, jer sam oduvek bila druželjubiva. Obožavala sam decu, nikada nisam plakala - istakla je ona, koja je završila Osnovnu školu „Nikola Tesla" sa odličnim uspehom u volela je knjigu sve dok se u osmom razredu nije zaljubila u Luku, koji je išao sa njom u odeljenje.

- Tada sam počela da zabušavam u školi. Stalno sam imala leptiriće u stomaku. Bili smo dve godine zajedno, a onda smo se dogovorili da se rastanemo. Nije bilo nikakve drame. Čak smo nastavili da se družimo - objasnila je.

Kada je ples u pitanju, gluma... Volela je da bude glavna u školi.

- Ceo život želim da budem u centru pažnje. Bila sam glavna u svemu kada je trebalo da se glumi, pleše... Uvek sam volela da igram uz Ruslanu, Britni Spirs... Deca umeju da budu surova, pa je bilo i onih koji me nisu voleli jer sam dete poznatih roditelja. Govorili su mi: „Ćelava" i stalno me lupali po čelu. Kako neko prođe, zvekne me, a onda se svi smeju. I danas ne znam što im je smetalo moje čelo. Jeste veliko, ali meni je lepo. Kažu da su ljudi sa visokim čelom inteligentni. Ponižavali su me i pokušali da mi poljuljaju samopouzdanje koje sam tek gradila. To mi je smetalo, pa sam se žalila mojima, koji su često išli u školu zbog toga - otvorila je dušu, pa i dodala:

- Teško mi je padalo što me nastavnici nisu voleli jer sam ćerka Anabele u Gagija. Umesto da me uče, ponižavali su me pred drugom decom. Jednom sam na času matematike rekla da ne mogu da naučim gradivo, a nastavnica mi je odbrusila: „Naravno, ni ja ne bih mogla da učim da mi je mama u rijalitiju." Plakala sam jer sam se osećala loše zbog njihovih reči.

 

 

Osim zbog vršnjaka, Luna je prolazila kroz pakao i zbog pojedinih novinskih napisa.

- Svi su bili upućeni u moj život. Znali su šta se dešava u našoj kući, ko koga dira, ko se posvađao i zašto... Mama i tata su se često svađali. Pokušavali su moju mlađu sestru Ninu i mene da poštede neprijatnih situacija, ali to nije uvek bilo moguće. Teško je bilo sakriti bes i ljutnju jer su njihovi problemi bili ozbiljni - prevare, narkotici, nasilje... Iako ih sada razumem, ne opravdavam ih, jer mi je to ostavilo traume. Kad god bi se oni svađali, otišla bih u svoju sobu i pustila muziku. Ali džaba, znala sam da se iza zatvorenih vrata nešto dešava. Bilo mi je teško, samo sam čekala da neko uđe u sobu i kaže: „Sve je u redu, gotovo je. Možeš da izađeš."

 

 

Gagi jeste u više navrata dizao ruku na Anabelu, ali Luna kaže da to nikada nije radio pred njom:

- Nisam imala priliku da odbranim mamu, jer nisam bila prisutna kada se to događalo. Ali branila sam je verbalno. Dešavalo se da stanem i na tatinu stranu, ako bi on bio u pravu.

Ni kriva ni dužna ona bi, kaže, ispaštala zbog svojih roditelja.

- Stalno sam nailazila na osudu okoline zbog ponašanja mojih roditelja. Uvek su me popreko gledali. Ni za šta nisam bila kriva, a uvek sam se tako osećala. Ljudi su imali potrebu da me ponize, umesto da mi budu podrška. Želela sam da nestanem sa lica zemlje. Pitala sam se ima li kraja, hoće li se završiti ružan period. Zato sam često pričala sa psihologom u školi - zaključila je za pomenute medije.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike