Skoro četvrt veka od bombardovanja SRJ, a posledice i dalje osećamo

24.03.2023

06:59

0

Tokom 78 dana stradalo je skoro stotinu dece, 500 civila, hiljadu vojnika, oštećeno objekata u vrednosti nekoliko desetina milijardi dolara

Skoro četvrt veka od bombardovanja SRJ, a posledice i dalje osećamo
bombardovanje SRJ 1999. - Copyright Profimedia

Sreda 24. mart 1999. godine, 19 sati i 41 minut. Pala je prva bomba koju su na tadašnju SRJ ispalile snage NATO-a. Pod nazivom "Saveznička snaga", ili kako su ga neformalno zvali "Milosrdni anđeo", agresija na našu zemlju trajala je do 10. juna iste godine. 

U NATO bombardovanju poginuo je 1.031 pripadnik jugoslovenskih snaga bezbednosti (Vojske i policije). Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom vazdušne agresije NATO-a ubijeno je 2.500 civila. Od posledica bombardovanja teže i lakše je povređeno oko 6.000 civila, a među njima 2.700 dece. Poginulo je 89 dece.

U izveštaju komisije tadašnje Savezne vlade o stradanju dece navodi se da je najmlađa žrtva bila jedanaestomesečna Bojana Tošović, koja je poginula uoči Uskrsa, 11. aprila 1999. godine, prilikom bombardovanja Merdara kod Kuršumlije. Dvogodišnji Marko Simić bio je žrtva bombi koje su pale na centar Novog Pazara. U Varvarinu je prilikom granatiranja mosta preko Velike Morave poginula petnaestogodišnja Sanja Milenković, učenica Matematičke gimnazije u Beogradu. Bombe su prekinule i mladalačke snove Gordane Nikolić i Milana Ignjatovića iz Vladičinog Hana.

24sedam/Katarina Mihajlović
Spomenik Milici Rakić kao simbol stradanja nevinih tokom agresije na SRJ

 

Trogodišnja Milica Rakić, devojčica poginula na noši u svojoj kući u Batajnici, postala je simbol stradanja dece u NATO bombardovanju. Spomenik sa epitafom „Bili smo samo deca“, u znak sećanja na stradale mališane, podignut je na prvu godišnjicu NATO agresije na SRJ u parku Tašmajdan u Beogradu.

Najviše poginulih civila bilo je u napadima na kolone albanskih izbeglica kod Đakovice 14. aprila (75) i u Koriši kod Prizrena 14. maja (87), zatim u napadu na autobus kod mesta Lužane 1. maja (60), u Surdulici 27. aprila (20) i 31. maja (20), u bombardovanju zgrade RTS-a u Beogradu 23. aprila (16), u Nišu tokom bombardovanja kasetnim bombama 7. maja (16), u napadu na putnički voz u Grdeličkoj klisuri 12. aprila (13), u Aleksincu 5. aprila (12), u Novom Pazaru 31. maja (11) i u Varvarinu 30. maja (10).

Za NATO, oni su kolateralna šteta.

Tokom 78 dana bombardovanja uništeni su i oštećeni mostovi, industrijska postrojenja, bolnice, škole, medijske kuće, spomenici kulture, privatna preduzeća, kasarne i vojni objekti.

Profimedia
Razrušena zgrada nekadašnjeg Generalštaba VJ

 

Prema izveštajima objavljenim u medijima, u bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, 470 kilometara puteva, 595 kilometara pruga, 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok ih je 38 razoreno. Šteta je procenjena na desetine milijardi dolara.

Stanovništvo koje je doživelo bombardovanje i dan-danas pamti sirene koje su se oglašavale pre nego što će pasti bombe, a Beograđani povrh toga i glas čuvenog Avrama Izraela, tadašnjeg načelnika Centra za obaveštavanje i uzbunjivanje, koji je žitelje prestonice obaveštavao o predstojećoj opasnosti. Njegova upozorenja počinjala su sa: "Pažnja, pažnja", a završavala se sa: "Gotovo". Neposredno pred vazdušni napad on je pozivao građane da se paze, siđu u skloništa ili nađu zaklon, te da ponesu sa sobom neophodne stvari.

Napad bez rezolucije UN

Napad na našu zemlju NATO je izveo bez rezolucije Ujedinjenih nacija. Naredbu za napad dao je Havijer Solana, u to vreme generalni sekretar NATO-a, tadašnjem komandantu savezničkih snaga, generalu SAD Vesliju Klarku.

Direktan povod bio je sporni izveštaj šefa misije OEBS-a Vilijema Vokera o događaju u selu Račak. Svemu su prethodili neupešni pregovori u Rambujeu, a potom i razgovori u Parizu. Američki izaslanik Ričard Holbruk posetio je Beograd 22. marta, a NATO je samo dva dana kasnije ispalio prve projektile.

Neuspešni pregovori usledili su nakon višegodišnjih sukoba Oslobodilačke vojske Kosova i bezbednosnih snaga Srbije i Jugoslavije, koji su eskalirali 1998. godine.

Poslednje bombe na teritoriju SRJ pale su 10. juna 1999. godine, oko 13 časova i 30 minuta, na teritoriju sela Kololeč, u opštini Kosovska Kamenica. Posledice se, međutim, osećaju i danas, zbog velikog broja obolelih od kancera, što se povezuje sa NATO bombama. NATO je  izvršio 2.300 udara i bacio 22.000 tona projektila, među kojima 37.000 zabranjenih kasetnih bombi i onih punjenih obogaćenim uranijumom. 

Profimedia
Tzv. Kumanovski sporazum potpisan je 9. juna 1999, posle 78 dana bombardovanja

 

Bombardovanje je okončano vojno-tehničkim sporazumom, tzv. Kumanovskim sporazumom između NATO-a i SRJ, koji su potpisali general Majkl Džekson, u ime NATO-a, i policijski general Obrad Stevanović i general Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović, u ime SRJ. Prema tom sporazumu, srpske bezbednosne snage, vojska i policija povukli su se sa Kosova, a snage NATO-a su ušle u južnu pokrajinu.

Tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević posle potpisivanja sporazuma poručio je građanima: "Agresija je završena, mir je nadvladao nasilje. Dragi građani, srećan vam mir."

Savet bezbednosti UN usvojio je tada Rezoluciju 1244, a u srpsku južnu pokrajinu upućeni su vojnici u sastavu misije KFOR.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike