Spavala je u mrtvačkom sanduku, zavodila Nikolu Teslu i stigla do Holivudske staze slavnih: Božanska Sara Bernar

02.03.2021

19:47 >> 22:47

0

Autor: Dejan Ćirić

U početku je nosila epitet male ružne glupače, što nije obećavalo sjajnu karijeru, ali je nakon pohvala čuvenog pisca Viktora Igoa ubrzo postala boginja f

Spavala je u mrtvačkom sanduku, zavodila Nikolu Teslu i stigla do Holivudske staze slavnih: Božanska Sara Bernar
Copyright Profimedia

Legendarna francuska glumica Sara Bernar rođena je kao Henrijeta Rozin Bernar u Parizu, 22. oktobra 1844. godine. Njena majka Žili poreklom je iz Amsterdama, ali se nikada nije saznalo ko joj je otac.

Žili je u Parizu zarađivala kao kurtizana pod imenom „Youle“. Sara je kasnije svom imenu i prezimenu dodala slovo „H“. Podaci o njenom rođenju izgoreli su u požaru 1871. godine, pa je, kako bi dokazala francusko državljanstvo, što je bilo nužno za mogućnost dobijanja ordena Legije časti, nabavila lažna dokumenta po kojima je bila ćerka drugog bračnog para.

Godine 1860. počela je da pohađa Muzički konzervatorijum u Parizu, a ubrzo je postala student pozorišta „Komedi fransez“, gde je glumački debitovala 11. 8. 1862. godine u glavnoj ulozi Rasinove Ifigenije, uz ne baš sjajne kritike. Sarino prvo zvanično pojavljivanje na pozornici, prema rečima Kornelije Otis Skiner, koja je napisala glumičinu biografiju, nije bilo dobro. Glumila je pod teretom nepodnošljive treme i straha koji će je pratiti do poslednjeg dana na sceni.

– Glumeći Ifigeniju, gospođica Bernar pokazala je da ima dobru dikciju, ali ništa više od toga. Ona je visoka mlada osoba, skladne građe i prijatnog izraza lica. Gornji deo lica je predivan. Reči izgovara jasno. Ali ništa više od toga – napisali su kritičari.

Profimedia

Otkaz iz „Komedi fransez“ nije usledio zbog loše glume, već zato što je bila teške naravi, nabusita, drska i nadobudna. Uz to, ošamarila je drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju kod Molijera.

U početku je nosila epitet „male ružne glupače“, što nije obećavalo sjajnu karijeru, ali je nakon pohvala čuvenog pisca Viktora Igoa ubrzo postala „besmrtna i božanska“, boginja francuske pozornice. Glumila je u različitim pariskim pozorištima, kao i u svom vlastitom. Slavljena je kao najveća dramska umetnica svog vremena. Za njen glas savremenici su tvrdili da zanosi, uzbuđuje i zaluđuje. Nastupala je sve do starosti, čak i onda kada joj je bolest oduzela čarobni glas i lepotu. Nekoliko puta je obišla Evropu i Ameriku. Karijeru nije prekinula ni nakon amputacije noge 1914. godine.

Skandalizovala je i uveseljavala Pariz i svet noseći pantalone, igrajući uloge muškaraca, kao i brojnim ljubavnim aferama, od kojih su neke bile i sa ženama. Njen ugodan, harmoničan i nežan glas u velikoj je meri doprinosio je magiji kojom je ova žena, neobične, riđe kose i neverovatno vitkog tela, zavodila sve oko sebe. Obožavaoci su voleli njeno ekscentrično ponašanje. Imala je hrabrosti da vodi svoj život kako je mogla i htela. Nazivana je i „majkom svih diva“, bila je čuvena po ekstravagantnom, blistavom stilu, gotovo isto koliko i po glumačkom talentu. O njenom privatnom životu postoje brojne nepoznanice zbog njene sklonosti da preuveličava i iskrivljuje. Sara je kao petnaestogodišnjakinja kupila mrtvački sanduk i volela da spava u njemu. Kasnije je napisala da je smrt nije plašila i da je volela da igra junakinje koje na kraju predstave umiru, pa je spavala u sanduku da bi se što bolje uživela u ulogu. Njena prepoznatljivost je još od mladalačkih dana ležala u neobičnom stilu oblačenja, naročito u sandalama.

Profimedia

Na filmu se prvi put pojavila u nemom ostvarenju „Hamletov dvoboj“ glumeći Hamleta. To je bila njena najkontroverznija uloga i događaj sezone. Sara nije igrala Ofeliju kao ranije, već samog junaka. Ali, zašto Hamlet? Zato što je to bila posebno teška i prestižna uloga, koju su morali da tumače svi veliki tragičari, ali nikada je do tada nije tumačila nijedna tragičarka. Tokom dve nedelje igraće „Tragičnu priču Hamleta, princa Danske“, a onda odlazi na šestomesečnu turneju u London. Po povratku u Pariz prikazaće ovo Šekspirovo delo još pedeset puta. Njen „Hamlet“ je jedna neočekivana kombinacija, nikada ranije ostvarena, koju niko više neće pokušati da ostvari – osim nje. Doživljava veliki pozorišni uspeh. Njena gluma je predmet silnih polemika, ali nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kritičari su oduševljeni, uprkos tome što predstava traje četiri sata. Dansku publiku je toliko oduševila, da su osim stajaćih ovacija koje su joj priredili, u njenu čast jednu poslasticu nazvali „Kolač Sare Bernar“.

Pročitajte još

Kasnije još nekoliko puta nastupa u filmovima koji su bili ekranizacije njenih pozorišnih predstava. U svim svojim filmskim ulogama zadržala je pozorišnu patetiku mimike i pokreta, ali već sama njena pojava na platnu osiguravala je komercijalni uspeh. To se posebno odnosi na film „Kraljica Elizabeta“, snimljen 1912. godine u Engleskoj, jedan od prvih uspešnih dugometražnih filmova. Konačno je stekla reputaciju ozbiljne dramske umetnice i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. veka.

Profimedia

Bila je veoma marljiv student Pariskog konzervatorijuma za muziku i glumu, a završne ispite položila je kao druga u klasi. Sarin profesor sa Konzervatorijuma zapisao je: „Ova mlada devojka će ili propasti ili će se razviti u genija!“ Govorilo se da je postala član „Komedi fransez“ samo zahvaljujući uticajnim prijateljicama svoje majke kurtizane. Nakon otkaza u pozorištu napustila je Francusku i otišla u Belgiju, gde je postala ljubavnica princa Anrija de Rinja kome je rodila sina Morisa, 1864. godine, njeno jedino dete. Nakon rođenja sina princ je predložio brak što je njegova porodica zabranila i uverila Bernar da ga odbije i prekine njihovu vezu. Saru to nimalo nije pogodilo.

Godine 1865. postala je kurtizana. Okupila je oko sebe zrele muškarce, bogate i uticajne ljude čiji skup čini ono što će glumica duhovito nazivati svojom „menažerijom“. Od 1866. osigurala je ugovor sa pozorištem „Théâtre de L’Odéon“ u Parizu, gde je zabeležila svoj poznati nastup kao guslar Florentin u delu Fransoa Kopea „Le Passant“, januara 1869. godine. Izbijanjem francusko-pruskog rata prestala je da nastupa, pa je pozorište preuredila u bolnicu, gde je radila kao medicinska sestra i brinula se za ranjenike. Nakon završetka rata, vratila se u teatar i prešla u prvi red francuskih glumica. Bila je ponosna što je postala predmet obožavanja Viktora Igoa kojeg je, kao i mnogi drugi, smatrala genijem veka. Vratila se u „Komedi fransez“ i na ovoj nacionalnoj sceni dostigla neslućene visine.

Profimedia

Godine 1899. preuzela je pozorište „Théâtre des Nations“ na Place du Châtelet, i preimenovala ga u „Pozorište Sara Bernar“. 21. januara otvorila ga je jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi „La Toska“ autora Viktorijena Sardoa. Nakon toga su usledile predstave „Fedra“, „Dalila“, „Patron Benik“, „Samarijanac“, i „Dama sa kamelijama“. Upravljala je svojim pozorištem sve do smrti, kada ga je preuzeo njen sin Moris. Nakon njegove smrti 1928. godine, pozorište je zadržalo njeno ime do nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu, kada je promenjeno u „Théâtre de la Cité“ zbog jevrejskog porekla glumice.

Kada joj je bilo dvadeset godina, Sara je kročila u atelje poznatog pariskog fotografa Feliksa Nadara, na Bulevaru kapucinera broj 35. Nadar je već bio uveliko poznat, ne samo kao fotograf, već kao karikaturista, novinar, književnik i čovek koji je izrađivao leteće balone i u njima leteo. Likovni kritičari i danas ističu da su Sarine fotografije iz Nadarovog ateljea njegovi najnadahnutiji radovi. Opčinila je i Alfonsa Muhu koji ju je ovekovečio tri decenije kasnije, 1894, na plakatu za „Damu sa kamelijama“. Kada je posetila Njujork, Tomas Edison je snimio njeno tumačenje „Fedre“, ali on nije bio naučnik koji ju je zanimao. Pažnja joj je bila usmerena na Nikolu Teslu, jer je, naviknuta da niko ne odbija njene pozive i priliku da je vidi, bila iznenađena kada je Tesla rekao da ga glumičino prisustvo uznemirava i odvaja od rada, pa je bolje da se ne viđaju.

Profimedia

Sa sobom je uvek nosila kofer prepun ljubavnih pisama i ponekad bi ih prosula na krevet i legla da spava preko njih. Imala je brojne obožavaoce među poznatim ličnostima kao što su Marsel Prust, Viktor Igo, pa čak i princ od Velsa, budući kralj Edvard VII. Među njima se ipak najviše isticao Aleksandar Dima sin, koji ju je rastrzan između ljubavi i mržnje nazvao ozloglašenom lažljivicom. Zbog Sarinog bliskog i strastvenog prijateljstva sa devet godina mlađom slikarkom Luizom Abema, pričalo se da su ljubavnice. Imala je brojne ljubavnike, ali je 1882. ipak odlučila da se uda za jedanaest godina mlađeg glumca Aristidesa Damalu, koji je umro u 34. godini kao zavisnik od morfijuma.

Godine 1905. nastupajući u Rio de Žaneiru glumica je povredila desno koleno u završnoj sceni prilikom skoka sa parapeta u predstavi „La Toska“. Njena noga se nikada nije zalečila u potpunosti, pa je 1915. godine odstranjena, zbog gangrene. Nastavila je karijeru tako što je na nastupima nosila protezu. Posle turneje po Americi vratila se u Pariz gde je nastupala do smrti.

Pročitajte još

Sara Bernar je prezirala novinare, ali je jako volela životinje. U njenom vlasništvu su bili psi, mačke, ptice, kornjače, pa čak i lav, kao i šest kameleona. Molila je svog ličnog lekara da joj prišije pravi tigrov rep i razočarala se kada joj je on objasnio da je to nemoguće. Uspešno se bavila slikanjem i vajanjem. Učila je slikanje kod poznatih majstora, a izlagala je na brojnim izložbama. Sačuvano je oko dvadeset pet njenih skulptura.

Profimedia

Umrla je od uremije (bolest bubrega), na današnji dan, 2. marta 1923. godine u Parizu. Imala je veliku glumačku karijeru koja se kretala između skandala i slave. Njena svaka sledeća uloga bila je novi trijumf i uspela je da osvoji svet. Podjednako je očarala i uzdržane Engleze i jednostavne Amerikance. Često je išla na turneje po Evropi i Americi na kojima je, svojim nepromišljenim postupcima, svojstvenim jednoj divi, pravila skandal za skandalom. Njen život je bio vrhunac komedije i tragedije u isto vreme.

Ona, koja je potpisala toliko režija, nije mogla da zanemari režiju sopstvene smrti. Unuci Lizijani dala je uputstva gde će pronaći kovčeg za nju, imena šest mladih glumaca iz njene trupe koji će nositi kovčeg, ko će napisati njen nekrolog… Brojnim novinarima i fotografima koji su čekali vest o njenoj smrti ispred njenog stana poručila je: „Ah! Dovoljno ste mi zatrovali život, pustiću vas da malo čekate“. Sahranjena je, po sopstvenoj želji, na Per Lašezu. Samo je pogreb Viktora Igoa, gotovo pedeset godina ranije, okupio toliko sveta. Englezi su čak organizovali službu u Vestminsterskoj opatiji, uz prisustvo kraljice Aleksandre. Na njenom grobu nije održan nijedan govor.

Čuvena glumica ima svoju zvezdu u Los Anđelesu, na Holivudskoj stazi slavnih.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike