Đakomo Pučini: Životna arija kompozitora koji je ostao bez glasa

30.11.2020

10:47 >> 12:36

0

Autor: Dejan Ćirić

Autor veličanstvenih operskih remek-dela smatra se najvećim stvaraocem italijanske opere posle Verdija

Đakomo Pučini: Životna arija kompozitora koji je ostao bez glasa
Copyright Profimedia

Đakomo Pučini je rođen 22. decembra 1858. godine u Italiji, u mestu Luka, u Toskani. Njegov rani rad inspirisan je tradicionalnom romantičnom italijanskom operom iz 19. veka, a kasnije je uspešno razvio svoje stvaralaštvo u realističnom „verismo“ stilu. Njegove najpoznatije opere su „Boemi“ (1896), „Toska“ (1900), „Madam Baterflaj“ (1904), i „Turandot“ (1924), remek-dela koja se i danas izvode kao kanoni ove umetnosti.

Svoje prvobitno muzičko obrazovanje Đakomo duguje lokalnom svešteniku koji mu je davao časove klavira, ali se za svoj životni poziv odlučio kada je jednom prilikom u Pizi čuo Verdijevu „Aidu”. Zahvaljujući posredovanju jedne dvorske dame, majčine prijateljice, dvadesetogodišnji Pučini dobija kraljičinu stipendiju. Odlazi u Milano gde se upoznaje sa životom koji će kasnije prikazati u operi „Boemi”. Školovao se na konzervatorijumu u Milanu, kao učenik čuvenog Amilkara Ponikijelija, kompozitora vrlo popularne opere „Đokonda”.

U toku studija, Pučini komponuje dve opere, „Vili” 1883. i „Edgar” 1889. godine, koje su postigle veliki, ali kratkotrajan uspeh. Ipak, to mu je obezbedilo finansijsku sigurnost i dalo volju da nastavi da se bavi kompozitorskim radom. Njegova sledeća opera „Manon Lesko”, iz 1893. godine, bila je zavidnog kvaliteta i održala se na repertoaru operskih scena do današnjih dana. Zahvaljujući ovom delu, bio je u mogućnosti da u okolini rodne Luke kupi zemlju i na njoj izgradi najpre skromnu kuću, a kasnije i velelepnu vilu koju je nazvao „Dvorac na jezeru“, u kojoj je proveo veći deo svog života. Bio je strastveni zaljubljenik u lov i prirodu i na ovom mestu je imao mir potreban za njegov stvaralački rad.

Opera “Toska” Profimedia

Svetsku slavu i veliko bogatstvo stekao je operama „Boemi” i „Toska“ koje se ubrajaju među nekoliko najboljih ikada napisanih. Bio je veliki perfekcionista koji je želeo da stvara savršena dela, pa je veoma teško podneo kada je „Madam Baterflaj“ izviždana na premijeri u milanskoj Skali, 1904. godine. Taj neuspeh je pripisao preteranoj dužini drugog čina i prerađuje operu koja doživljava svoju novu premijeru 1905. godine. Od tog trenutka „Madam Baterflaj“ uz „Boeme” i „Tosku”, postaje deo stalnog operskog repertoara.

Pučini odlazi na putovanje u Sjedinjene Američke Države da bi prisustvovao postavljanju „Boema” u Metropoliten operi u Njujorku. Tamo dolazi na ne toliko uspešnu ideju da komponuje operu kakva do tada nije postojala. Bira temu sa Divljeg Zapada i tako nastaje opera „Kći Zapada” ili „Devojka sa zlatnog Zapada”, prema naslovu originalne drame. Stvorena je 1910. godine u Metropoliten operi pod dirigentskom palicom Artura Toskaninija, sa Enrikom Karuzom u glavnoj muškoj ulozi. Opera sjajno prolazi u Americi, ali u Evropi nikada nije postala popularna.

Dugo godina nakon toga, umetnik traga za novim libretom. 1919. godine prema jednom popularnom komadu komponuje operu „Turandot” čija se radnja odvija u Kini. Želeo je da stvori operu koja će biti vrhunac operskog stvaralaštva i veličanstveni spektakl. Naporno radi na tom delu, dugo nezadovoljan libretom, ali uspeva da napiše dva čina i deo trećeg uprkos teškoj bolesti koja ga muči. Svestan da neće završiti delo, pada u tešku depresiju. U jednom pismu navodi:

„Ova opera me prožima, muči dan i noć. Pored nje, sva moja do sada napisana muzika izgleda mi bleda i smešna. Ipak, bojim se da neću uspeti da je završim, a ako tako bude, svet će biti uskraćen za najlepši ljubavni duet svih vremena.”

Nažalost, tako je i bilo. Posle pet verzija libreta za duet Kalafa i Turandot, mnogih skica i nacrta melodija, opera ostaje nedovršena. Pučini umire pošto mu je otkazalo srce nakon operacije raka grla. Kompozitor koji je svetu podario neke od najlepših operskih arija, završio je svoj život bez glasa. Njegova želja je bila da „Turandot” dovrši kompozitor Rikardo Zandonai. Pučinijev zet, jedan od najvećih dirigenata u istoriji, Arturo Toskanini, daje kompozitoru Franku Alfanu da dovrši operu na osnovu Đakomovih nacrta, a kada ovaj to učini, sam Toskanini dorađuje završetak. Premijera je održana 1926. godine u milanskoj Skali. Toskanini je dirigovao, i nakon scene smrti robinje Liju u trećem činu, prekida izvedbu, okreće se publici i izgovara: „Ovde se završava delo maestra.” Publika je shvatila i u tišini otišla iz pozorišta. Sutradan je opera izvedena u celini i od tada je stalni deo postavke mnogih operskih kuća. Mnogi muzikolozi i kritičari se slažu da je sa operom „Turandot” završen period klasične opere.

Opera “Turandot” Profimedia

Privatni život čuvenog umetnika obeležile su ljubavne afere. U jesen 1884. Pučini je započeo vezu sa udatom ženom Elvirom Đeminjani. Rodila mu je sina Antonija u Monci, jer je napustila Luku kad je trudnoća počela da postaje uočljiva, kako bi izbegla tračeve. Elvira, Antonio i Elvirina ćerka iz prvog braka počeli su da žive sa Pučinijem uskoro nakon toga. Đakomo je 25. februara 1903. godine doživeo automobilsku nesreću, a početkom 1904. se oženio Elvirom, čime je Antonio postao njihov zakoniti sin. Ipak, brak je bio daleko od idealnog jer je Pučini bio sklon prevarama i aferama posebno sa tada popularnim pevačicama.

Godine 1909. Elvira je javno optužila Doriju Manfredi, sluškinju koja je radila za porodicu Pučini, da ima aferu sa kompozitorom. Nakon što je javno optužena za preljubu Dorija je izvršila samoubistvo. Međutim, autopsija je utvrdila da je umrla kao devica, opovrgavajući optužbe protiv nje. Elvira je krivično gonjena zbog klevete, i bila osuđena na više od pet meseci zatvora, ali ju je isplata porodici Manfredi od strane Pučinija poštedela služenja kazne. Neki muzički kritičari i interpretatori Pučinijevog dela su spekulisali da su psihološki efekti ovog incidenta omeli njegovu sposobnost da završi određene kompozicije, kasnije u svojoj karijeri, i da su isto tako uticali na razvoj njegovih likova kao što je robinja Liju iz „Turandota“, koja je takođe izvršila samoubistvo. Prema dokumentima pronađenim u vlasništvu potomka porodice Manfredi, Nađe Manfredi, 2007. godine, Pučini je zapravo imao aferu sa Đulijom, Dorijinom rođakom. U vreme otkrivanja ovih dokumenata, italijanska štampa je pisala da je Nađa u stvari Đakomova unuka, ćerka Đulijinog i Pučinijevog sina.

Opera “Madam Baterflaj” Profimedia

Slavni umetnik je u svojim operama izrazio visok stepen individualnosti, stvarajući neprolazne „pučinijevske“ likove, i svoj svet junaka operske scene, koji je uspeo podjednako uspešno da predstavi i scenski i muzički. Mnogi ističu da je upravo taj sklad najveći kvalitet njegove muzike. U njegovom opusu prepliću se ljubav, strast, nežnost, očaj i suze. Mnogo više je stvarao emocijama nego razumom. Iako je napisao samo dvanaest opera, njegova dela se smatraju jednim od najznačajnijih u ovoj vrsti umetnosti svih vremena. Preminuo je na današnji dan, 29. novembra 1924. godine u Briselu. I danas važi za najvećeg kompozitora italijanske opere posle Đuzepea Verdija.

PROČITAJTE JOŠ: Tuluz-Lotrek: Duša Monmartra i porok „Mulen ruža“ – 24sedam

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike