Simon de Bovoar: Feministkinja koja je napisala 112 pisama ljubavniku

14.04.2022

18:30

0

Umrla je od upale pluća u Parizu, u 78. godini. Sahranjena je pored Sartra na groblju Monparnas

Simon de Bovoar: Feministkinja koja je napisala 112 pisama ljubavniku
Copyright Profimedia

Simon de Bovoar bila je francuska književnica, filozofkinja egzistencijalizma, teoretičarka, politička aktivistkinja i feministkinja.

Rođena je 10. januara 1908. u Parizu, a preminula je na današnji dan 1986. godine. Umrla je od upale pluća u Parizu, u 78. godini. Sahranjena je pored Sartra na groblju Monparnas u Parizu.

Pišući o svojoj mladosti u “Uspomenama dobro odgojene devojke”, De Bovoarova je govorila o uticajima koji su joj odredili život.

– … individualizam mog oca i paganski etički standardi bili su u potpunoj opoziciji na rigidnim moralnim konvencionalizmom moje majke. Ova neravnoteža, koja je moj život učinila nekom vrstom beskonačnog spora, glavni je razlog što sam postala intelektualka – piše Simon.

Profimedia
 

De Bovoarova je bila koautorka spisa “Feminizam – živ, dobar”.

Neka od njenih poznatijih dela su romani egzistencijalističke tematike: „Gošća“, „Krv drugih“, „Svi su ljudi smrtni“ i „Mandarini“, drama „Nekorisna usta“ i memoari „Uspomene lepo vaspitane devojke“.

Njen život obeležila je veza sa velikim filozofom Žan-Polom Sartrom, sa kojim se nikada nije venčala, a gotovo ceo život proveli su zajedno, uz povremene izlete u druge veze.

Po tome su iskakali iz stereotipnog obrasca onog vremena o tome kako jedan par treba da funkcioniše. Time su, navodi BBC Ril, postali jedan od prvih savremenih parova, javno dajući primer da su moguće i drugačije vrste emotivne zajednice. Oni su se 1929. godine dogovorili da će biti par, ali bez obaveze da budu seksualno verni jedno drugom.

To su obećanje i održali, pa su ostali zajedno 51 godinu - dok ih smrt nije razdvojila. U međuvremenu, tu je bilo brojnih potvrđenih i nepotvrđenih veza. Tako je nedavno “osvanula” jedna, zahvaljujući jednom otkrivenom pismu.

U pismu upućenom iz Amsterdama, koje je objavio francuski "Mond", ona svom 18 godina mlađem ljubavniku piše:

"Moje drago dete, ti si moja prva apsolutna ljubav, ona koja se dešava samo jednom u životu ili možda nikad. Mislila sam da nikada neću izgovoriti reči koje mi sada prirodno naviru kada te vidim - ja te obožavam. Obožavam te svim telom i dušom... Ti si moja sudbina, moja večnost, moj život."

Profimedia
 

Ova poruka jedno je od 112 ljubavnih pisama upućenih ovom muškarcu.

Takođe, njen život je obeležila još jedna veza, ovog puta sa ženom, Silvi le Bon de Bovoar, koja joj je bila saputnica više od 25 godina i kojoj je De Bovoarova htela usvajanjem da ostavi u nasleđe sve svoje književno stvaralaštvo.

Priča o tome kako se proslavljena feministička filozofkinja, tada u pedesetim godinama, upoznala i povezala sa mladom apsolventkinjom filozofije iz Rena koja je bila trideset tri godine mlađa, sama po sebi vredna je romana. Le Bonova je imala sedamnaest godina i još je bila u srednjoj školi kada je pisala Simon de Bovoar, izražavajući svoje divljenje i pitajući je da li bi se njih dve mogle upoznati.

Kasnije, nakon što se preselila u Pariz na studije, De Bovoarova ju je pozvala u svoj dom, dvoetažni umetnički studio u art deko zgradi Ulici Viktora Šelšera, u XIV pariskom arondismanu.

- Puno ljudi joj je pisalo, posebno mlade žene, a naročito studenti filozofije poput mene, i uvek je odgovarala – ispričala je Silvi le Bon de Bovoar.

Simon de Bovoar/Profimedia
 

U četvrtom tomu svojih memoara, sa posvetom „Za Silvi“, De Bovoarova piše da je u to vreme verovala da se „od tada nadalje ništa važno ne može dogoditi, osim nesreće“. Pojava Le Bonove u njenom životu, kako je zapisala, bila je „srećni događaj“, čak iako je njena gošća izgledala „veoma uplašeno“ i toliko nervozno da je „lomila prste i govorila prigušenim glasom“.

- Bila sam jako uplašena, ali uspela je da me opusti i pitala me za moje studije i moju porodicu. Bila sam veoma dirnuta njenim interesovanjem i dobro se sećam tog prvog sastanka – ispričala je Le Bon de Bovoar.

Pre nego što je umrla, u aprilu 1986. - dan pre šeste godišnjice Sartrove smrti – Simon de Bovoar, koja se nikada nije udala niti imala dece, formalno je usvojila Le Bonovu kako bi mogla da joj zavešta zbirke svojih neobjavljenih korespondencija, beležaka i rukopisa. Le Bon de Bovoar, koja je tada dobila takvo ime, kaže da je usvajanje sprovedeno radi zakonskih, a ne radi familijarnih odnosa.

- Naš odnos uopšte nije bio odnos majke i ćerke - kaže ona. - Usvojila me je kako bih mogla da se bavim njenim delima nakon što je umrla, a činjenica da je bila toliko starija navelo je ljude da govore o njoj kao o mojoj majci. U početku me je to nerviralo, ali sada prihvatam. Nije toliko važno - ističe Silvi.

- Bila sam bliska sa njom dvadeset i šest godina i verovala mi je. Uprkos razlici u godinama bile smo prijateljice, ravnopravne prijateljice. Postojala je ljubav, veoma snažna ljubav, a očigledno sa moje strane postojalo je i veliko divljenje prema njoj – ispričala je Silvi.

Simon de Bovoar/Profimedia
 

Tokom sedamdesetih Simon de Bovoar je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala “Manifest 343” 1971. godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. Godine 1974, pobačaj je legalizovan u Francuskoj. U intervjuu s Beti Fridan, De Bovoarova je rekla:

– Nijedna žena ne bi trebalo da bude zadužena da ostaje kod kuće i odgaja decu. Društvo bi se trebalo u potpunosti promeniti. Žene ne bi trebalo da imaju taj izbor, jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmeravaju u određenom pravcu.

A o svom životu Simon je govorila:

- U Francuskoj, ako ste pisac, biti žena znači dati drugima šibe da vas biju. Pogotovo u onim godinama u kojima sam bila kad su počeli da objavljuju moja dela... Činjenica je da sam pisac: žena pisac, ne domaćica koja piše, već neko čiji celokupan život određuje pisanje. Takav život vredi koliko i svaki drugi. On ima svoje razloge, svoj red, svoje ciljeve koje nije potrebno razumeti da bi se ocenio kao ekstravagantan. U svakom slučaju, kad se osvrnem na prošlost, nikome ne zavidim. Istrenirala sam se još u mladosti da me ne interesuje mišljenje drugih.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike