Milovan Vitezović: Pisac koji je za vreme bombardovanja poslao spisak samo sa svojim imenom

22.03.2022

12:30

0

Ubraja se u najznačajnije srpske književnike 20. i 21. veka

Milovan Vitezović: Pisac koji je za vreme bombardovanja poslao spisak samo sa svojim imenom
Milovan Vitezović - Copyright ATAImages/M.M.

 - “Mislim da sam počeo da pišem da bih se dopao devojčicama.”- izjavio sam sramežljivo u 32. godini. Četiri godine kasnije pročitao sam izjavu sedamdesetdvogodišnje Simon de Bovoar: "Želim da me zavole i to je razlog zašto sam postala pisac." Nedavno sam čitao da je slično rekao i Gabrijel Garsija Markes. Ja sam tu svoju izjavu pretvorio u ovu knjigu. Šta još da kažem? Gde god sam ljubio, bio je centar sveta – objasnio je Milovan Vitezović, ukratko o svojim motivima zašto je počeo da piše, onako kako on zna, samo na sebi svojstven način.

Biografija i nije neka bez faktografskih podataka pa čak i kad je u pitanju veliki Milovan Vitezović koju je jednom prilikom sam dopisao.

- Rođen sam 11. septembra 1944. godine u Vitezovićima kod Kosjerića. Moj životni put je bio školski: Vitezovići – Kosjerić – Užice – Beograd. Premda sam školovanje okončao na Beogradskom univerzitetu, mislim da sam najvažnije naučio u Vitezovićima: pisati. Pisati sam učio na tablici, tako da sam naučio i brisati. Za sve hvale, mogu reći: zahvalan sam nauku brisanja. Za sve pokude, mogu požaliti što taj nauk nisam još bolje usavršio – dovršio je opet u svom duhu Vitezović.

Printscreen/Youtube/ Emisija "Beograd na prvom mestu"
 

Milovan Vitezović prohodao je uz oborene engleske pilote koji su se krili u porodičnoj kući Vitezovića tokom Drugog svetskog rata. On sam nije mnogo mario za školu, a cela porodica je insistirala da nauči da čita i piše, pa je u dvorištu imanja bila postavljena tabla na kojoj je pisao. Po rođenju je bio levoruk, mada su svi kasnije u njegovom okruženju insistirali da piše desnom rukom.

Gimnaziju je završio u Užicu, a nakon toga upisao fakultet u Beogradu. Diplomirao je opštu književnost na Filološkom fakultetu, a zatim i dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Počeo je da piše još dok je bio gimnazijalac. Prve pesme objavili su mu listovi „NIN“, „Vesti“, „Mladost“, „Susret“, „Student“ i drugi, a mogle su se čuti i sa talasa Radio Beograda.

U Beogradu je imao sreće da upozna književnike Dobricu Ćosića, Milovana Danojlića, Zorana Gluščevića, Matiju Bećkovića i druge.

Promo/Udruženje književnika Srbije/Delfi
 

Vitezović je jedan od retkih naših savremenika, čija je knjiga bila zabranjena, pa čak i spaljivana u svom prvom izdanju; reč je o zbirci aforizama “Srce me je otkucalo”.

Prvu zbirku pesama „Slobodnije od slobode“ objavio je 1968. godine. Tiraž zbirke  je rasprodat  za nedelju dana.

Sledeće godine objavio je knjigu aforizama „Srce me je otkucalo“. Predgovor za ovu knjigu napisao je Branko Ćopić. Zbog rečenice „Živeo kongres mercedesa na Trgu Marksa i Engelsa“ došao je u sukob s jednim od najvećih jugoslovenskih pesnika Oskarom Davičom.

Vitezovićeve reči, su bile napisane u šaljivom tonu, ipak vlasti su ih shvatile kao kritiku jugoslovenskog društva i sistema. Zato je knjiga zabranjena, a nedugo nakon toga i spaljena.

Nekoliko decenija kasnije Milovan Vitezović je priznao je da mu je spaljivanje njegove knjige donelo još veću popularnost među čitaocima, jer ljudi, po pravilu, vole ono što je zabranjeno.

ATAImages/Antonio Ahel
 

Humoristički roman „Šešir profesora Koste Vujić“ se prvi put pojavio 24. februara 1972. godine u vidu televizijske drame, da bi 1983. godine Izdavačka kuća „Vuk Karadžić“ štampala prvo izdanje ovog Vitezovićevog dela.

Godine 1978. objavio je svoj drugi roman pod naslovom „Lajanje na zvezde“. Kako je sam  govorio, upravo ga je on učinio romanopiscem. Objavljivao ga je u nastavcima u listu „Mladost“ i to na nagovor tadašnjeg urednika „Mladosti“ Mila Gligorijevića.

Povodom 200. godišnjice rođenja filologa i reformatora srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića Televizija Beograd je 1987. godine premijerno prikazala TV seriju „Vuk Karadžić“. Vitezović je na scenariju radio više od pet godina, a snimanje je trajalo od 1983. do 1987. godine.

Osim brojnih romana, zbirki pesama i aforizama, te scenarija za TV drame, serije i filmove,  veliki značaj Milovana Vitezovića se ogleda i u činjenici da je jedan od retkih poznavalaca srpske istorije. Napisao je tri istorijska romana, ali je u svako svoje delo integrisao delić istorije, činjenica, događaja, ličnosti. Zato ga mnogi smatraju najznačajnijim istoričarem među književnicima.

Iz njegovih knjiga istoriju možemo sagledati i na malo drugačiji način.

Printscreen/Youtube/ Emisija "Beograd na prvom mestu"
 

Jedna od njih je “Nikola Pašić u anegdotama". Književnik ih je preuzimao iz istorijskih i publicističkih studija, iz novinskih komentara, političkih izveštaja, iz skupštinskih rasprava, opaski onovremenih satiričnih i humorističkih listova, iz prepiski. Ovako poređane anegdote, bez obzira na njihovu hipotetičnost, čine možda u isti mah najuverljiviju biografiju Nikole Pašića i veseliju istoriju sneveselih vremena kraja Srbije i početka prve Jugoslavije.

Milovan Vitezović bio je predsednik Udruženja književnika Srbije i član srpskog PEN centra.

Kada je u ratnom stanju tokom NATO bombardovanja dobio naredbu da napravi spisak ljudi Umetničkog programa za prinudne odmore i izgledno otpuštanje, poslao je spisak sa samo jednim imenom – Milovan Vitezović. Zato je suspendovan, smenjen i poslat na prinudni odmor, koji se odužio godinama.

Na pitanje u jednom inrevjuu ko mu je najviše pomogao u životu Milovan Vitezović je odgovorio:

- Branko Ćopić, koji mi je napisao prvi predgovor, Miroslav Egerić, koji je napisao drugi, i Zoran Radmilović – treći... Iz svih urednika mojih knjiga izdvajam prve: Stevana Raičkovića i Vaska Popu - rekao je ovaj naš književnik.

Čuveni srpski pisac umro je danas u Beogradu, posle duge i teške bolesti, izazvane koronavirusom.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike