Čudesna ljubavna priča koja je opstala 800 godina: Kad se umetnik zaljubi, ljubav ostaje urezana u večnosti

11.01.2022

18:01

0

Beatriče Portinari, danas poznata kao najveća simpatija čuvenog italijanskog pesnika Dantea Aligijerija i inspiracija za njegovo čuveno delo "Novi život" (La Vita Nuova), rođena je 1265. godine u Firenci, iste godine kada i sam pesnik

Čudesna ljubavna priča koja je opstala 800 godina:  Kad se umetnik zaljubi, ljubav ostaje urezana u večnosti
Dante Aligijeri - Copyright Profimedia

Nažalost, ne znamo tačan datum njenog rođenja. Ono što znamo je da je živela nedaleko od samog Dantea i da je bila ćerka Folka Portinarija (Folco Portinari). Portinari je pored Beatriče imao još pet ćerki, a njihova kuća se i dan-danas nalazi u glavnoj ulici Firence (Florence), Via Del Corso.

Beatriče je bila udata za izvesnog Simona de Bardija (Simone de Bardi) o kome ne znamo gotovo ništa. Zapravo, ni o njemu, ni o njoj danas verovatno ne bismo imali nikakve informacije da nije bilo Danteove ljubavi prema Beatriči i dela Novi život. U ovom delu Dante je veoma jasno opisao Beatričin brak i taj period njihovog života, ali i njegovo poznanstvo sa njom kada je ona imala osam godina, a Dante je tek napunio devet.

Prvog maja 1273. njen otac je organizovao zabavu (May Day Party) u svojoj vili, kako bi proslavili prvi dan leta. Tradicionalno, tog dana su dečaci pravili krune od cveća koje su zatim darovali najlepšoj među devojčicama. Izabrana mlada dama bi bila proglašena kraljicom leta (May Queen) i bila bi predstavljana u beloj haljini, simbolu čednosti i čistote.

Dante Aligijeri/Profimedia
 

Ne znamo ko je bila srećnica pomenute godine, ali znamo kome je Dante ispleo venčić od cveća i znamo da je njegovo srce od tog, pa do njegovog sudnjeg dana, pripadalo Beatriči Portinari.

Dante se kasnije oženio Gemom Donati (Gemma Donati) sa kojom je imao troje dece, ali na osnovu njegovih dela lako je odgonetnuti za kim je čeznuo i ko je bila ljubav njegovog života.

Vile Danteove i Beatričine porodice bile su jedna pored druge, blizu brda Fijesole (Fiesole). Tamo su porodice Aligijeri i Portinari provodile svako leto, te možemo naslutiti da su se njih dvoje u tim periodima veoma često viđali.

Nažalost, danas ne postoji izvor koji nam govori o tom period njihovih života. Zasigurno znamo samo za nekoliko njihovih susreta. Time je ova ljubavna priča, koja je opstala skoro 800 godina, ujedno i lepša i čudesnija.

Dante Aligijeri/Profimedia
 

Prvi njihov susret odigrao se prethodno spomenutog prvoj maja 1273, a drugi devet godina kasnije, 1282, kada je Beatriče sa dve prijateljice prelazila ulicu Lungarno (Lungarno Torrigiani) koja se nalazi uz samu reku Arno (Arno).

Dante je prelazio preko mosta Ponte Vekio (Ponte Vecchio) kada je opazio prelepu devojku na samoj ivici. Toliko je bio zasenjen njome, ali ne samo njenom lepotom, već i duhom i energijom kojom je zračila, da nije znao šta da kaže i u tišini je gledao kako mu prilazi.

Kada mu je prišla da se pozdrave, u momentu kada ga je dodirnula, toliko se iznenadio nežnošću njenog dodira da je pobegao ne rekavši ni reč. Za Beatriče ovo mora da je bio veoma konfuzan momenat, dok je za Dantea to bila životna prekretnica. Naveo je da je te noći zbog njihovog susreta imao san koji je bio inspiracija za njegovo prvo poznato delo, Novi život. Od tada, most Ponte Vekio postao je usko povezan, ne samo sa Danteom i Beatriče, već i sa slikom iskrene i večne ljubavi.

Posle tog luckastog događaja, imamo još samo dva njihova dokumentovana susreta. Jedan u crkvi svete Margarite (Santa Margherita de Cerchi), a drugi na svadbi zajedničkog prijatelja. Nažalost, ne postoje nikakve informacije o tim događajima i izgleda da samo oni čuvaju tu priču.

Dante Aligijeri/Profimedia
 

Međutim, ono što svakako možemo primetiti, a  ujedno i osetiti, jesu emocije koje je Dante preneo kroz svoja dela.

Beatriče je za njega bila sve samo ne obična inspiracije, pojavivši se u njegova dva najpoznatija dela, Novom životu i Božanstvenoj komediji (The Divine Comedy). Nakon njene smrti 8. juna 1290. Dante se povlači u sebe i piše zbirku pesama, koju zajedno sa pesmama koje je prethodno pisao o njoj, naziva Novi život.

On ne opisuje samo svoja osećanja prema Beatriče, i ne opisuje samo njenu lepotu, što je čest motiv u svim ljubavnim pesmama. Ne. On spominje i njene sreće i njene tuge, dobrotu ili manjak iste, trudeći se na svaki način da je razume i da što bolje prenese njene osobine u svoje pesme. Opisuje i momenat kada je saznao da je Beatriče umrla, i u nekoliko zaista bolnih pesama obećava da više neće pisati o njoj sve dok je ne bude opisao na način dotada neviđen u književnosti.

Spomenik Danteu Aligijeriju u Firenci/Profimedia
 

 

Nekoliko decenija kasnije, on ispunjava to obećanje, te Beatriče postaje glavni motiv njegovog odlaska u sam pakao u Danteovom najpoznatijem delu Božanstvena Komedija. Cela svrha njegovog prolaska kroz čistilište jeste dolazak do raja, gde ga ona čeka kao vodič u trenutku kada Vergilije nestaje.

Vizija njihovog ponovnog susreta bila je glavni motiv, ne samo pisanja kompletnog dela, već i puta kroz pakao. Verovatno ne postoji bolji način, niti adekvatnije reči koje mogu opisati gubitak voljene osobe, od prikaza prolaska kroz sam pakao.

U momentu njihovog ponovnog susreta očaran je njom na isti dečački način na koji je bio i kada je imao samo devet godina, a sa istom tom radošću je gleda i kroz ceo put, sve dok ne pronađu svoje mesto pored Boga, zajedno.

Beatriče Portinari Foto: Profimedia
 

Stotinama godina kasnije, na samom kraju Drugog svetskog rata, Hitler je naredio da se svi mostovi u Firenci unište kako bi se usporilo napredovanje savezničkih sila.

Gerhard Volf (Gerhard Wolf), nemački konzul u Firenci, koji je bio veliki obožavatelj Danteovih dela, nagodio se sa savezničkim silama da ukoliko on ne uništi Ponte Vekio, oni taj most ne koriste u taktičke svrhe.

Na kraju je došlo do uzajamnog dogovora da se cela Firenca proglasi neutralnom zonom, te se i most sačuvao. Most je pošteđen uništenja za vreme tog brutalnog i svirepog rata samo zato što je Beatriče, a ne bilo koja druga devojka, stajala na njemu. Zato što je Dante video lepotu celog sveta u jednoj osobi.Iako danas, nažalost, ne znamo detalje njihovog odnosa i kako je on izgledao, zasigurno možemo reći da su Danteova osećanja prema Beatriče bila istinita, i pre svega iskrena.

Beatriče u pesnikovim delima možda jeste bila simbol anđeoske, nedostižne lepote, ali nije ga taj anđeo inspirisao da napiše neka od najpoznatijih dela u istoriji, već samo jedna devojčica koja je živela niz ulicu.

On je samim time dokazao da ukoliko se umetnik zaljubi u vas, postaćete besmrtni.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike