Dante Aligijeri: Život u paklu smrtne kazne

14.09.2021

13:30 >> 13:35

0

Autor: Dejan Ćirić

Firenca je 2008. opozvala tu odluku posle više od 700 godina. Grad mu se posthumno izvinio i zahvalio.

Dante Aligijeri: Život u paklu smrtne kazne
Copyright Dante Aligijeri/Profimedia

Na današnji dan, 1321. godine u Raveni preminuo je Dante Aligijeri, jedan od najvećih italijanskih pesnika kasnog Srednjeg veka i prvi književnik koji je pisao na italijanskom, umesto na latinskom jeziku. Njegovo najpoznatije delo „Božanstvena komedija“ koju je pisao punih 15 godina, smatra se jednim od najvećih literarnih radova na italijanskom jeziku i remek-delom svetske literature.

Dante se često naziva „ocem italijanskog jezika“ i jednim od najvećih pesnika svih vremena. U Italiji, za njega se vezuje oslovljavanje sa il Sommo Poeta (vrhovni pesnik), a zajedno sa Petrarkom i Bokačom čini „tri krune italijanske poezije“.

Dante Aligijeri/Profimedia

Rođen je u Firenci 1265. godine. Tačan datum rođenja nije poznat, ali je u delu „Raj“ (Paradiso), pisao kako je rođen kada je sunce bilo u Blizancima, što ukazuje na datum između 11. maja i 11. juna po julianskom kalendaru. O njegovom životu zna se vrlo malo, a sve što je želeo da kaže o sebi utkao je u svoja dela. Tako u „Paklu“ (Inferno), Dante tvrdi da njegova porodica vodi poreklo od drevnih Rimljana. Ipak, najstariji rođak koga pominje u „Raju“ ne može biti stariji od 1100. godišta. Dante je pripadao gvelfskoj porodici, političkom savezu koji je podržavao papu. Otac mu se zvao Aligijeri od Belinsiona, a majka Bela. Umrla je kada je Dante imao deset godina, a njegov otac je oženio udovicu Lapu. Nije poznato da li su se zaista venčali, jer se udovice u to vreme nisu smele ponovo udavati. Ono što se pouzdano zna je da je Dante imao polubrata Frančeska i polusestru Tanu.

Kada je imao dvanaest godina roditelji su mu ugovorili brak s Đemom di Maneto Donati, ćerkom moćnog Maneta Donatija. Tačan datum venčanja Dantea i Đeme nije poznat. Ono što se sa sigurnošću može reći je da je pre nego što je proteran iz Firence 1301. godine imao troje dece. Ugovoreni brakovi u to vreme nisu bili retkost, čak su potpisivani ugovori kod notara kako bi se taj dogovor ozvaničio. Uprkos tome, Dante se zaljubio u Beatriče Portinari koju je upoznao kada je imao samo devet godina. Svojoj velikoj ljubavi posvetio je nekoliko soneta, a svoju suprugu Đemu nije spominjao ni u jednoj od svojih pesama.

Dante Aligijeri/Profimedia

Prva faza Danteovog stvaranja je pevanje o ljubavi prema Beatriče – to je duhovna, platonska ljubav, potpuno u duhu vremena – obožavanje dame. Njoj će posvetiti sonete sakupljene u knjizi „Novi život“. Toga nije bilo ni dok je Beatriče bila živa, bila je to čista ljubav, ali su misli bile zemaljske jer su upućene zemaljskom biću. Kada je 1290. godine Beatriče umrla, Dante je spas potražio u latinskoj književnosti. Posvetio se filozofskim i religijskim izučavanjima u drugoj fazi stvaranja. Stvara četrnaest kancona alegorijskog karaktera, a razumevanje njihove sadržine i smisla zahtevalo je solidno obrazovanje. Dante je pisao komentare za kancone, pod naslovom „Pir“, ali nije dovršio ovo delo u kome izlaže različita mišljenja o mnogim filozofskim pitanjima.

Početkom 1300. godine Bonifacije VIII je proglašen za papu, a vladajuća gvelfska stranka podelila se na dve struje, poznate kao Beli i Crni. U Toskani 1. maja 1301. godine došlo je do velikog sukoba između ove dve struje i Dante je osuđen na progonstvo. Istoričari smatraju da je u nekom momentu u progonstvu zamislio „Komediju“. Može se reći da mu je tadašnja situacija dala inspiraciju da napiše mnogo kvalitetnija dela nego što je ikad napisao dok je živeo u Firenci.

Audio-knjiga o Danteu Aligijeriju Promo/Italijanski institut za kulturu

Godine 1315. vlasti u Firenci dopustili su prognanima, pa i Danteu, da se vrate u grad. Ipak, postojao je jedan uslov. Firenca je zahtevala javno pokajanje. Dante je odbio smatrajući da nema zbog čega da se kaje, jer je smatrao da nije kriv. Zato je ostao u prognostvu. Ubrzo nakon toga Danteova smrtna kazna je preimenovana u kućni pritvor pod uslovom da dođe u Firencu kako bi se zakleo da više nikad neće ući u grad. Odbio je da dođe i to učini, pa je presuda potvrđena i proširena na njegove sinove. Dante se još uvek nadao da će biti pozvan u Firencu i da će se časno vratiti u grad. Za njega je izgnanstvo predstavljalo oblik smrti. Naravno da se to nikad nije dogodilo. Njegove kosti su još uvijek u Raveni, a ne u Firenci. Prihvatio je poziv princa Gvida Novele, da se 1318. doseli u Ravenu.

Dante je napisao latinski traktat „Monarhija“ (De Monarchia). U ovom delu on se zalaže za monarhistički oblik političkog uređenja i ističe uzajamnu nezavisnost i ravnopravnost Carstva i Crkve. Njegovo najpoznatije delo „Božanstvena komedija“ (nastalo kao „Commedia“, reč „božanstvena“ dodao je Bokačo), opisuje njegovo putovanje kroz Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso) i oživljava pred čitaocem grandioznu galeriju likova, od mitoloških i istorijskih ličnosti pa do njegovih savremenika, i predočava neverovatnom snagom izraza, svu skalu ljudskih poroka i strasti. Delo je započeto 1307. godine, nakon smrti njegove muze Beatriče, a završeno je iste godine kada je pesnik umro, vraćajući se iz diplomatske misije iz Venecije.

Spomenik Danteu Aligijeriju u Firenci/Profimedia

Najpoznatiji portret ovog velikana napravio je slikar po imenu Đoto, u Firenci. Takođe, pored slike, ostavio je i detaljan opis Dantea Aligijerija, po kom je pesnik predstavljen kao čovek srednje visine, dugačkog lica, malo povijenih ramena i kestenjastih očiju. Takođe, slikar je zabeležio da je uvek bio melanholičan i zamišljen.

Italijanski akademik Đuzepe Placi tvrdio je da je Dante najverovatnije bolovao od narkolepsije, neurološkog poremećaja koji se još naziva i disomnija, a odnosi se na duboki poremećaj sna, prilikom koga je učestao neuredan san, kao i iznenadni „napadi spavanja“, bez obzira na mesto i doba dana.

Pročitajte još

Pojedini izvori tvrde da je uzrok njegove smrti malarija. Sahranjen je u Raveni u Crkvi Svetog Pijera Maljora koja je kasnije preimenovana u Crkvu Svetog Frančeska. Bernardo Bembo mu je podigao spomenik 1483. godine.

Firenca je 2008. godine donela odluku, po kojoj je smrtna kazna, koju je dobio Dante Aligijeri, opozvana posle više od 700 godina. Grad mu se posthumno izvinio i zahvalio.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike