Priča o Lazi Kostiću i jednoj od najtragičnijih ljubavi srpske književnosti

01.02.2021

19:07 >> 19:20

0

Autor: Dejan Ćirić

Četrnaest godina posle Lenkine smrti, a nepunu godinu pre sopstvene, čuveni pesnik je objavio jednu od najlepših ljubavnih pesama ikad napisanih na srpskom j

Priča o Lazi Kostiću i jednoj od najtragičnijih ljubavi srpske književnosti
Copyright Wikipedia

Lazar Laza Kostić rođen je u Kovilju, u Bačkoj, na današnji dan, 31. januara 1841. godine. Za datum njegovog rođenja navodi se i 12. februar iste godine. Bio srpski književnik, pesnik, doktor pravnih nauka, advokat, poliglota, novinar, dramski pisac i estetičar.

Potiče iz vojničke porodice. Otac mu se zvao Petar Kostić, a majka Hristina Jovanović. Imao je i starijeg brata Andriju, ali njega i svoju majku nije upamtio jer su preminuli dok je Laza još bio beba. Otac mu je preminuo 1877. godine. Osnovnu školu je pohađao u mestu rođenja, gimnaziju je završio u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava i doktorat prava 1866. godine na Peštanskom univerzitetu. Službovanje je počeo kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu, zatim postaje advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve to je trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, isključivo bavi književnošću, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima.

Wikipedia

Dva puta je bio u zatvoru u Pešti. Prvi put zbog lažne dostave da je učestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu, na svečanosti prilikom proglašenja punoletstva kneza Milana. Kad je oslobođen, u znak priznanja, bio je izabran za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara Miletića, živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i uređuje „Srpsku nezavisnost”, ali je pod pritiskom reakcionarne vlade morao da napusti Srbiju. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tamo ostaje oko pet godina, kao urednik zvaničnih crnogorskih novina i knežev politički saradnik. Ipak, i tu je došlo do sukoba, pa se vratio u Bačku. U Somboru je proveo ostatak života relativno mirno. Tu je deset godina bio predsednik Srpske narodne čitaonice koja danas nosi njegovo ime.

Kostićeva priroda potpuno se odrazila u njegovom stvaralaštvu. Bio je ponosit, samouveren, oštrog uma i otvoren. Prkosio je sredini koja mu nije bila dorasla, pa nije mnogo ni cenila njegov dar. Prkosio je besprekornim i ekstravagantnim odevanjem, razbarušenom kosom, oštrim jezikom u intelektualnim sudarima, polemikama i kritikama, u publicistici, pevanjem, jezikom poezije (kovanice i kalamburi – što je posebno žestilo neke njegove savremenike i kritičare). Zbog svega toga su ga zvali „Ludi Laza“, a on je još više prkosio jer je bio svestan svog pesničkog genija i siromaštva duha sveta koji ga okružuje.

U Pešti se 1892. godine susreo sa Nikolom Teslom kome je 1895. preporučio za ženidbu Lenku Dunđerski, u koju je i sam bio smrtno zaljubljen. Interesantno je da je Tesla pored Lenke Dunđerski odbio i slavnu glumicu Saru Bernar.

Jedna od najlepših i najtragičnijih ljubavnih priča srpske književnosti vezana je upravo za Lazu Kostića i mladu Lenku Dunđerski. Sva tragedija i veličina te ljubavi ovekovečena je u velikoj poemi „Santa Maria della Salute“.

Pročitajte još

Kostić se nakon doktoriranja u Pešti, vratio u Vojvodinu i radio u Novom Sadu kao nastavnik, advokat i predsednik suda. Na poziv Lazara Dunđerskog preselio se na njegovo imanje u Čelarevu, gde je 1891. prvi put sreo Lazarevu kćer Lenku i odmah se zaljubio u nju. Pesnik je imao 50, a Lenka tek 21 godinu. Uprkos razlici u godinama rodile su se obostrane simpatije i emocije su rasle iz dana u dan. Kao prijatelj porodice Dunđerski i vrlo častan i moralan čovek, Laza Kostić je bio svestan nemogućnosti njihove veze, ali mlada Lenka se sve vreme nadala. Izuzetno lepa kći vojvođanskog veleposednika, plavih očiju, visoka i skladna stasa, govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, mnogo putovala i volela jahanje. Kostić činio je sve da je izbegne. Čak joj je nudio druge prosce i provodadžisao. Ali, Lenka je uporno odbijala, ne shvatajući zašto joj to radi i neprestano je povređuje, ne želeći da joj prizna koliko i sam pati zbog nje.

Wikipedia

Kako bi se sklonio od Lenke i pokušao da nađe svoj mir, Laza odlazi u manastir Krušedol na Fruškoj gori odakle je nastavio da piše Tesli, ali naučnik mu je jasno stavio do znanja da ga zanima samo nauka. Kostićeve emocije su bile toliko jake, da je u manastiru još 1892. godine napisao pesmu „Gospođici L. D. u spomenici”, posvećujući je svojoj nemogućoj ljubavi. Pesmu je priložio u Lenkin spomenar, sa kutijom od finog drveta i ružama islikanim na poklopcu, tako što ju je poklonio dvorcu Dunđerskih.

Wikipedia

Da bi se jednom zauvek oslobodio ljubavi za koju je znao da nema budućnost  Kostić prihvata predlog Lenkinog oca i 1895. ženi Julijanu Palanački iz Sombora. Laza je Julku isprosio deset godina ranije, pre poznanstva sa Lenkom, ali njena majka nije dopustila da se uzmu. Julka je bila strpljiva, čekala ga je, i konačno 10. septembra 1895. su se venčali. Kum je bio Lazar Dunđerski. Dva meseca kasnije, dok su mladenci bili u Veneciji na bračnom putovanju, Lenka Dunđerski je preminula od tifusne groznice u Beču, 8. novembra, na svoj 25. rođendan. Sahranjena je na pravoslavnom groblju u Srbobranu.

Nakon saznanja o njenoj smrti Laza Kostić otišao je u Crkvu Gospe od Spasa u Veneciji (Santa Maria della Salute), da se moli. 14 godina posle Lenkine smrti, a nepunu godinu pre sopstvene (1909), objavio je svoju najlepšu ljubavnu pesmu, jednu od najlepših ikad napisanih na srpskom jeziku „Santa Maria della Salute“, kao očajni vapaj za izgubljenom ljubavi. Postoji i priča da Lenka nije umrla od tifuzne groznice, već da se otrovala zbog neostvarene ljubavi, ili jednostavno “svisnula”, kako to i sam Kostić govori u svojoj poemi.

Wikipedia

Kostić je svoje književno stvaranje počeo u jeku romantizma, pored Zmaja, Jakšića i drugih vrlo istaknutih pisaca. Za nepunih deset godina stao je u red najvećih pesnika i postao najpoznatiji predstavnik srpskog romantizma. Napisao je oko 150 lirskih i dvadesetak epskih pesama, balada i romansi.

Od prevodilačkog rada najznačajniji su njegovi prevodi Šekspira: „Hamlet“, „Romeo i Julija“ i „Ričard III“. U prozi je napisao i nekoliko pripovedaka („Čedo vilino“, „Maharadža“, „Mučenica“). Jedna od najpoznatijih dela su mu programska pesma „Među javom i med snom“, kao i „Santa Maria della Salute“.

Njemu u čast ustanovljene su Nagrada Laza Kostić i Nagrada Venac Laze Kostića, a u čast legendarne pesme u Somboru se organizuje manifestacija „Dan Laze Kostića“, na kojoj se svakog 3. juna odabranom pesniku dodeljuje Venac Laze Kostića.

Promo/Slavica Kalaba

Srpski novinar i publicista Ivan Kalauzović Ivanus napisao je marta 2017. godine lirsku, elegičnu pesmu „Rekvijem Laze Kostića”, zamišljenu kao nastavak poeme „Santa Maria della Salute” i omaž velikom pesniku. Stihove „Rekvijema” javnost je prvi put čula u Čikagu, pre projekcije filma „Santa Maria della Salute” Zdravka Šotre. Pred punom salom, govorila ih je novinarka nekadašnjeg Radio Sarajeva Milka Figurić.

Pročitajte još

Laza Kostić je umro 26. novembra 1910. godine u Beču, a sahranjen je na Velikom Pravoslavnom groblju u Somboru. Ostaće upamćen kao jedan od najznačajnijih književnika srpskog romantizma.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike