Bila je devojka budućeg generala Udbe, a onda se Tito zaljubio u nju! Ubrzo je umrla, a Jovanka je svaki dan morala da gleda njen grob!

30.09.2021

06:30

0

Autor: P. Š.

Davorjanka Paunović Zdenka i Josip Broz bili su zajedno pet godina, a nakon smrti sahranjena je u bašti Belog dvora

Bila je devojka budućeg generala Udbe, a onda se Tito zaljubio u nju! Ubrzo je umrla, a Jovanka je svaki dan morala da gleda njen grob!
Copyright Printscreen/Facebook/Darko Gajic

Davorjanka Paunović Zdenka smatra se jednom od najvećih ljubavi Josipa Broza Tita, sa kojim je punih pet godina živela u vanbračnoj zajednici. Upoznali su se neposredno uoči Drugog svetskog rata, tokom kog su bili nerazdvojni, i zajedno su dočekali oslobođenje.

Davorjanka se rodila 1921. godine u Kučevu, a detinjstvo i ranu mladost provela je u Požarevcu. Rasla je sama, nakon što joj je starija sestra Branka umrla od tuberkuloze. Kada je počela da studira francuski u Beogradu, intenzivnije se posvetila partiji.

Na prvoj godini studija upoznala je mladog studenta medicine i studentskog lidera Jova Kapičića, već tada poznatog komunistu, koji se u nju zaljubio. Živeli su zajedno godinu i po i za to vreme Paunovićeva je postala oficir za vezu između Beograda i Zagreba

Zdenka

Josipa Broza Tita upoznala je 1941. godine u zagrebačkom hotelu "Esplanada". U početku nije znala njegovo pravo ime, niti da je on generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije. Tito se tada predstavio kao inženjer Slavko Babić. Njegova nevenčana supruga Herta Has je bila u poodmakloj trudnoći, ali susret sa pametnom i sposobnom Paunovićevom bio je presudan. Davorjanka je uskoro saznala Titov identitet, a on joj je dodelio tajno ime Zdenka Horvat.

- Po zdencu koji predstavlja nepresušni izvor bistre i hladne vode. On obično izvire ispod nekog kamena i svojim izgledom osvežava čoveka. Zdenka je bila nepresušan izvor mojih ideja i moje intelektualne, revolucionarne i političke aktivnosti - objašnjavao je Tito kasnije simboliku imena.

Ona je postala njegov lični kurir u Zagrebu, saputnik tokom dolaska u Beograd posle napada Nemaca i osoba koja je u partijske punktove prenosila njegove naredbe i informacije. Pod lažnim imenom, u pratnji Davorjanke, stigao je maja 1941. u Beograd, kao generalni sekretar KPJ. Sa najbližim saradnicima pripremao je ustanak, a Davorjanka je bila upućena u sve partijske tajne, bila je njegova "desna ruka".

Printscreen/Facebook/AAn Illustrated History of Slavic Miseryn Illustrated History of Slavic Misery

Davorjanka je bila jedna od četiri osobe koje su iste godine ispratile Broza tokom prelaska na oslobođenu teritoriju u zapadnoj Srbiji i potom se tokom rata nije odvajala od njega. Ona je bila mlađa od Tita 28 godina, a ljubavnici su postali kada su zajedno došli u okupirani Beograd. Njen tadašnji momak Jovo Kapičić, sa kojim je doživela vatreno ljubavno krštenje, već je bio ratno raspoređen u Crnoj Gori. Kapičić je teško preboleo Davorjanku, a najveća tuga ga je obuzela kad je nakon Igmanskog marša na Foči video Tita i Davorjanku kako jašu na konjima. Požalio se jednom svom prijatelju, koji ga je utešio da nema za čime žaliti, jer je ona strašna osoba i da zbog nje padaju glave. Jovo je Davorjanku zvao Daca.

Jovan Kapičić - Jovo Kapa

Jovo Kapičić je bio poznati komunista, organizator Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Posle rata je obavljao funkcije generala Udbe, ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, a bio je i ambasador SFRJ. Kao general Udbe koordinirao je hapšenje Draže Mihailovića. Bio je upravnik Golog otoka i do kraja života ostao pri stavu da je takav zatvor bio neophodan. Preminuo je 2013. godine u Beogradu.

Burna ljubavna veza sa Titom

Strastvena veza Paunovićeve i Tita je počela veoma burno. Davorjanka, tada već Zdenka, obavljala je razne partijske i ratne zadatke i bila Titova sekretarica, domaćica i ljubavnica. Titu je toliko značila da je i na vanrednim sastancima Vrhovnog štaba, kada su ga drugovi prekorevali zbog odnosa sa njom, ponavljao da ne može bez nje.

Mnogi članovi Vrhovnog štaba nisu voleli Davorjanku jer je imala oštar jezik i bila je žustra. Nazivali su je histeričnom i ludom. Sa Rankovićem nije razgovarala. U svojim sećanjima Jara Ribnikar spominje Davorjankin opasan sjaj u očima kad se naljuti.

- Nosila je vatru u sebi kao teško breme - napisaće Jara. Iako je besprekorno obavljala svoj posao, njen buntovni temperament nije se uklapao u partizansku hijerarhiju.

Titov lični pratilac Đuro Vujović Španac mu je jednom odgovorio da bi on Zdenku streljao. Takvu devojku koja je u isto vreme bila požrtvovana i svadljiva, Tito je veoma cenio, tako da je bila zaštićena. Na trenutke se ljutio na nju jer je umela da prigovori i osudi, ali ljutnje nisu trajale dugo, iako su bile oštre i dramatične. Zdenka mu je uzvraćala još većom pažnjom, a pazila je na njega kada je bio ranjen.

Nosila je veliki vojnički šinjel, marširala je u koloni poput ostalih, radila za Tita na svim partijskim sastancima, čuvala za njega hranu, gladovala, pešačila, uvek hodala sa opasnije strane štiteći ga i spavala na zemlji pored njegovog ležaja. Bila je pojam ratne sekretarice, spremna da pogine za njega. Plašila se jedino bombardovanja, ali je hrabro vodila beleške na Sutjesci dok su oko nje padale bombe.

Printscreen/Youtube
 

Dugo je odbijala da leči plućnu fibrozu, kucala je Titove govore za AVNOJ, proglase i naređenja. Ceo ratni put prešla je sa njim. Kada je bolest toliko uznapredovala da više nije mogla da funkcioniše, Tito je Davorjanku poslao na lečenje u moskovski sanatorijum. Međutim, ušla je u oktobru 1944. u oslobođeni Beograd sa njim jer nije htela da bude dugo odvojena od svoje ljubavi i vrhovnog komandanta. Uselili su se u dedinjsku vilu industrijalca Acovića, a za njih se renovirao i Beli dvor.

Sahranjena u dvorištu Belog dvora

Zalečena, vratila se u zemlju i nakon oslobođenja preselila se sa Titom najpre u Užičku, a onda i u Beli dvor. Zdravlje joj se pogoršalo u proleće sledeće godine i nastavila je lečenje na Golniku. Umrla je na Golniku 1. maja 1946. Tito je otišao po njeno telo i sahranio je u dvorskom kompleksu. Kažu da nije prisustvovao sahrani, niti je ikada stavio cveće na njen grob. Štaviše, bio je zapušten do dolaska kraljevske porodice.

U Požarevcu je majka Bisa Paunović stavila i Davorjankinu sliku na spomenik porodične grobnice, nadajući se da će jednog dana njena ćerka počivati pored svojih. Svake godine je sa mužem, dok je bio živ, posećivala Davorjankin grob u Belom dvoru. Bisa je umrla 1983. godine.

Zdenkin usamljeni grob se nalazi u krugu kraljevskih dvorova na Dedinju i pristojno se održava otkad se prestolonaslednik Aleksandar Drugi Karađorđević vratio u Srbiju.

- Niti je u prirodi, niti je u tradiciji srpskog naroda da se bori sa mrtvima. Gospođica Davorjanka Paunović sahranjena je u neposrednoj blizini Belog dvora 1946. godine i ostaće tu, osim ako neko od njenih rođaka bude tražio da se njeni posmrtni ostaci presele. Drago mi je što mi štitimo ovaj grob. Zakon praštanja nam je dao naš vorac. Neka Zdenka počiva u miru - rekao je on.

Počiva na travnatoj uzvišici do koje se stiže preko mahovinom obraslih klizavih stepenika. Sivi mermer i bela rizla pokrivaju grob devojke koja je imala 25 godina kada je umrla, ratne sekretarice Josipa Broza i njegove najveće ljubavi.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike