Senke Svetоandrejske narodne skupštine: Kako je Srbija promenila dinastiju i zbacila kneza Aleksandra?
U godinama koje su prethodile sazivanju skupštine, Srbija je bila u političkim previranjima
Na današnji dan, 30. novembra po starom kalendaru (12. decembra) 1858. godine, u Beogradu je počela Svetоandrejska narodna skupština – istorijsko zasedanje koje je trajalo sve do 31. januara (12. februara) 1859. godine. Ova skupština označila je prelomni trenutak u srpskoj istoriji jer je obeležila pad kneza Aleksandra Karađorđevića i povratak dinastije Obrenovića na vlast.
Ustanici, zaverenici i borba za vlast
U godinama koje su prethodile sazivanju skupštine, Srbija je bila u političkim previranjima. Knez Aleksandar Karađorđević, koji je došao na vlast nakon svrgavanja kneza Mihaila Obrenovića 1842. godine, suočio se s rastućim otporom ustavobranitelja, liberalnih intelektualaca i pristalica povratka dinastije Obrenović.
Narodne mase, inspirisane agitatorkom mrežom obrenovićevaca, zahtevale su povratak kneza Miloša Obrenovića na presto. Osim toga, značajni politički akteri poput Ilije Garašanina, Tome Vučića Perišića i grupe liberalnih intelektualaca smatrali su da je vreme za promene. Na pritisak opozicije, knez Aleksandar je bio primoran da pristane na sazivanje narodne skupštine.
Prethodnica svega bio je Zakon o narodnoj skupštini, donet 28. oktobra 1858. godine. Tim zakonom definisani su izbori i pravila rada skupštine, čime je postavljen pravni osnov za sprovođenje promena.
Izbori za narodnu skupštinu i početak istorijskog zasedanja
Skupština je svečano otvorena 1. decembra 1858. godine u zgradi Velike pivare u Beogradu. Sala u kojoj su poslanici sedeli bila je ovalnog oblika i često se koristila za pozorišne predstave, ali tog dana postala je svedok političke drame.
Kako je zbačen knez Aleksandar Karađorđević?
U uvodnom govoru, knez Aleksandar Karađorđević obratio se poslanicima rečima: Pomoz’ Bog, braćo!, na šta mu je skupština uzvratila: Bog ti pomogao, Gospodaru!
Iako je naizgled sve bilo svečano i pristojno, u pozadini su se vodile žestoke političke borbe.
U danima koji su usledili, poslanici su oštro kritikovali kneževu vlast. Najveći politički udarac zadali su mu poslanici predvođeni Stevčom Mihajlovićem, Simom Protićem i Jefremom Grujićem, koji su optužili kneza za sve nedaće u zemlji.
Poslanik Barlovac postavio je ključna pitanja:
Ko je kriv za teško stanje u narodu? Ko je uzrok svih problema?
Nakon kratke pauze, Barlovac je sam dao odgovor:
Knez je kriv!
Poslanici su, gotovo u horu, uzviknuli:
On je, on je kriv!
Predsedavajući skupštine tri puta je pitao poslanike:
Velite li svi, braćo, da je on kriv?
I svaki put se dvoranom prolamao povik:
Svi velimo, on je kriv!
Ovim činom knez je politički oboren. Na skupštini je doneta odluka da se od kneza traži ostavka, uz jasno upozorenje da njegova vlast više nije volja naroda.
Pismo knezu i njegov beg iz Beograda
Nakon što su doneli odluku, poslanici su knezu Aleksandru Karađorđeviću poslali pismo sa zahtevom da abdicira u korist naroda. Pismo je potpisao Stevča Mihajlović, potpredsednik skupštine, a knezu je uz pismo poslat i prazan obrazac ostavke koji je trebalo da potpiše.
Knez Aleksandar je pokušao da odloži konačnu odluku, ali narodna volja bila je suviše jasna. Dana 22. decembra 1858. godine, knez Aleksandar Karađorđević napustio je Beograd i prebegao u Austrougarsku. Njegova vladavina bila je gotova, a Srbija je ostala bez kneza.
Povratak Miloša Obrenovića
U atmosferi pobede, poslanici su doneli odluku da knez Srbije ponovo postane Miloš Obrenović, osnivač dinastije Obrenović. Vest o izboru kneza Miloša preneta je svim garantnim silama, pa čak i turskom veziru u Beogradu, što je simbolički pokazivalo samostalnost srpske političke volje.
Dana 25. januara 1859. godine, knez Miloš je stigao u Beograd, gde je dočekan s velikim narodnim veseljem. Njegov povratak bio je istorijski trijumf, jer je simbolizovao kraj jedne i početak nove političke ere.
Novi ustavni temelji Srbije
Jedan od ključnih rezultata Svetоandrejske skupštine bio je Zakon o narodnoj skupštini, koji je postavio temelje za rad budućih narodnih skupština.
Neki od najvažnijih članova tog zakona bili su:
- Narodna skupština je volja celog srpskog naroda.
- Skupština se ne može ukinuti ni ograničiti.
- Skupština odlučuje o zakonima i budžetu.
- Narodni poslanici ne mogu biti kažnjavani za svoje reči u skupštini.
- Pravo glasa imali su svi punoletni građani muškog pola.
- Svi novi zakoni morali su proći raspravu u narodnoj skupštini.
- Značaj Svetоandrejske skupštine za Srbiju.
Svetоandrejska skupština ostaje jedno od najvažnijih zasedanja u srpskoj političkoj istoriji. Njome je okončana vladavina dinastije Karađorđević, koja je trajala od 1842. do 1858. godine, a obnovljena je vladavina dinastije Obrenović. Skupština je pokazala snagu narodne volje, a njeni rezultati nastavili su da oblikuju srpsku politiku u narednim decenijama.
Skupština je takođe definisala jasniju ulogu narodnih poslanika i obavezala vlast da redovno saziva narodne skupštine. Prava poslanika bila su unapređena, dok su birači dobili veći uticaj na izbor predstavnika.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari