
Mladi Aleksandar se školovao u Beču i radio u Berlinskom parlamentu: A onda je sve ostavio i vratio se u Srbiju (FOTO)
Aleksandar Novković, mladi evropski ambasador Srbije imao je šansu da ostane u inostranstvu, ali je otkrio zašto je uvek želeo da se vrati u Srbiju

Aleksandar Novković (27) jedan je od mladih ljudi iz Srbije koji imao je prilike da se školuje u Evropi i usavrši svoje znanje na Univerzitetu u Beču, i da stekne radno iskustvo u Parlamentu u Berlinu.
Perfektno govori nemački jezik, postigao je velike uspehe u srcu Evrope, ali je ipak odlučio da se vrati u Srbiju. Zapravo, nikada nije ni imao sumnju u to, a znanje i iskustvo koje je stekao na Zapadu danas primenjuje u svojoj zemlji.
Kao student Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, na smeru Politikologija, Aleksandar je jedan semestar proveo na Univerzitetu u Beču.
On je za 24sedam ispričao kako je studirati u inostranstvu.

Studiranje u Beču
- Pomoglo mi je dosta ovo iskustvo, da otputujem u drugu zemlju, da izađem iz svoje zone komfora... Suština programa u kom sam učestvovao je da se upoznaju novi ljudi, nova kultura i da se nauči jezik. Beč je internacionalni grad, postoji dosta predmeta koji se nude na engleskom, pa sam ih pohađao tako, a usput sam usavršavao nemački jezik - priča on.
Nakon jednog semestra u Beču, ohrabrio se da master studije upiše na istom univerzitetu, a priznaje da mu je iskustvo sa studentske razmene mnogo olakšalo kasnije studije.
- Master studije tamo traju dve godine, a postoji i razlika predmeta koja je u mom slučaju bila minimalna, jer sam već studirao u Beču - dodaje ovaj mladić.
Priznaje da mu je jezička barijera bila problem u početku, ali da je zbog upisa master studija morao da ga "progovori" tečno:
- Kako vreme prolazi sve su rigorozniji što se tiče migracija i dolazaka stranih studenata. Kada sam se prijavio bilo je potrebno da znanje nemačkog jezika bude na nivou B2, a već pre upisa su podigli na C1. Tako da sam i to morao da položim, ali mi je pređašnje iskustvo pomoglo da se taj proces ne oduži - priča on.
Aleksandar Novković/ Privatna arhiva
Srpski jezik se u Beču čuje na svakom ćošku. U prodavnici, prevozu, kafiću, a Aleksandar priznaje da mu je ova činjenica došla kao mač sa dve oštrice, jer je stalno slušao maternji jezik.
Ipak, prisustvo ljudi iz Srbije i regiona doprinelo je da se oseća manje usamljeno.
Uporedivši studiranje u Srbiji i u Austriji, naglasio je dve stvari kojima je bio veoma zadovoljan.
- Tamo je literatura ažurna, govori se o aktuelnim situacijama u vezi sa međunarodnim odnosima i ne uči se iz starih udžbenika.
Pohvalio je i odnos profesora prema studentima, kao i njihovu želju da čuju kritičko mišljenje studenata.
Ipak, studentska menza i smeštaj su daleko bolji u Srbiji, dodao je sa smeškom.
Evropski čovek sa tradicionalnim vrednostima
Aleksandar je 2017. godine osvojio nagradu publike na takmičenju u besedništvu. Tema njegovog govora bila je "Zar je pismo bitno?".
Tokom studija i pre odlaska u inostranstvo on je uvideo značaj negovanja srpskog pisma kao dela nacionalnog identiteta jednog naroda. Ova beseda odlično je prošla kod publike, što nam samo pokazuje koliko ljudi prepoznaje ovaj problem.
- Ova tema jako je bitna, to je deo našeg identiteta. A kako vreme odmiče, sa sve većim prisustvom infomacionih tehnologija i digitalizacijom latinica je sve prisutnija. Konstantno se govori o tome kako treba da se čuva srpska ćirilica u regionu i svetu, a kod nas u Srbiji se na delu ne primenjuje to što mi zagovaramo.
To što je zaštićena Ustavom, ništa ne pokazuje.
"Ostajte ovde"
Iako je ostvario izuzetan uspeh i savladao nemački jezik, nije imao želju da ostane u evropskim, ali i svetskim centrima velikih organizacija.
- Uvek sam planirao da steknem visoko obrazovanje na Zapadu i da steknem međunarodno iskustvo koje ne bih mogao da steknem u Beogradu, koliko god da je to kosmopolitski grad. U odnosu na Beč i Berlin po pitanju stranaca ne može da se poredi. Beč je jedan od četiri glavna grada UN, i veliki broj evropskih organizacija je smešten tu, a Berlin je ogroman grad i sedište mnogih kompanija, institucija... - priča on.
Kaže da je od starta imao plan da se vrati, ali je situacija sa pandemijom korona virusa ubrzala njegov povratak u zemlju. Svoje obaveze oko završetka master rada u Beču završio je onlajn.
Priznaje da je često osećao nostalgiju za svojom zemljom jer je na studijama bio sam.
- Pored korona krize, da se vratim u Srbiju doprinela je i nostalgija i naš mentalitet. I u Beču i u Berlinu sam bio sam, pa možda je i to uticalo. Da sam otišao sa porodicom, možda bih ostao malo duže, ali svakako ne vidim sebe na Zapadu na duže staze - objasnio je.
Situacija se poboljšava
Iako je problem "odliva mozgova" prisutan, studija Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije iz 2021. godine pokazala je da je u periodu od 2015. do 2019. godine Srbija zabeležila neto „priliv mozgova”,
Rezultati ove studije govore da se u tom periodu u Srbiju doselilo oko 90.000 mladih, a to su pre svega akademci koji se vraćaju u zemlju po završetku studija u nekoj od evropskih zemalja, ali i mladi iz zemalja bivše Jugoslavije koji u našu zemlju dolaze na studije, kao i visokoobrazovani mladi stranci koji ovde dolaze da rade.
Danas ovaj mladi čovek radi kao mladi evropski ambasador Srbije, a kako ističe, cilj je da se zajedno sa svojim kolegama posveti pristupu mladima i da im približi evropske integracije i to na razne načine. Program je tek započeo sa radom, a teme kojima će se on baviti jesu evropske integracije, zaštita životne sredine i ljudska prava.
- Projekat je započet 2022. godine i ja spadam u tu treću generaciju mladih evropskih ambasadora. Cilj je da se pristupi mladima, da im se priđe i da im se prikaže kakvo je stanje na terenu. Sa kim najviše trgujemo, sa kim imamo ekonomske odnose, pa i političke, mogućnosti koje se nude za mlade preko stipendija u Srbiji i inostranstvu. Trudićemo se da im priđemo kroz konferencije, tribine, seminare, pa i preko video blogova.
Osvrnuvši se na mnoge mlade koji se nikada ne vrate u Srbiju, Aleksandar se odlučio da citira velikog srpskog pesnika iz Mostara, Aleksu Šantića: "Ostajte ovde, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije".
Istakao je i da školovanje najčešće plaća država Srbija, kroz državni budžet i stipendije, i konstatovao da Evropa često dobija "gotov proizvod", jednog kompletnog školovanog čoveka, bez jednog uloženog evra.
Aleksandar Novković/ Privatna arhiva
Ipak, donekle je razumljivo zbog čega ljudi i kada odu, osećaju strah da se vrate.
- Važno je i da se ti ljudi koji se vrate imaju mogućnosti i radna mesta koja će ispuniti njihova očekivanja. Ne možemo mi da se poredimo sa jednom Švajcarskom koja će da ponudi visoke plate, ali se moraju uzeti u obzir troškovi života, mentalitet, klima, nostalgija, osećaj patriotizma. Veliku ulogu igra i to da li je mlada osoba koja je napustila Srbiju već stekla porodicu, decu, i onda je teško da se vrate. Treba ih osigurati da će ovde kod nas da se održi mir, da ekonomski rastemo - priča Aleksandar.
- Najbitnije je da postoje kompanije, i državne i privatne-multinacionalne koje mogu da im obezbede uslovne koji su približni onim koje bi imali tamo, ali treba uzeti u obzir i troškove života. Ali svakako je uvek bolje biti svoj na svome - kaže ovaj mladić.
Aleksandar, na sreću, nije jedini koji se vratio i koji stečeno znanje i veštine primenjuje u zemlji iz koje je potekao. Vratio se u Srbiju i radiće na tome da prenese mladim ljudima svoje bogato iskustvo.
Situacija se, po svemu sudeći poboljšava, a Aleksandar je samo jedan primer uspešnog mladog čoveka koji je mogao da ponudi Evropi mnogo, ali je odlučio da ga greje "sunce našeg neba".
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari