Otac obezglavljeno ćerkino telo nosio do Prištine: Trogodišnja Dragana je za NATO bila “legitiman vojni cilj”

11.05.2022

11:39

2

Autor: 24sedam

NATO je bombardovao Staro Gracko iako u tom selu nije bilo nikakve vojne infrastrukture

Otac obezglavljeno ćerkino telo nosio do Prištine: Trogodišnja Dragana je za NATO bila “legitiman vojni cilj”
1280px-Pommitustuhoja_Helsingissä_JSdia270 - Copyright Ilustracija/Pixabay/Privatna arhiva

Na današnji dan, 1999. godine, NATO agresori su izvršili napadna selo Staro Gracko, u opštini Lipljan na Kosovu i Metohiji, i tom prilikom ubili nekoliko meštana a više njih ranili. Najmlađa žrtva ovog zločina bila je četvorogodišnja Dragana Dimić.

Bila je to teška godina za srpski narod, a pogotovo naše sunarodnike na Kosmetu. Srbi nisu znali da li da se čuvaju bombardovanja ili albanskih terorista. Zato su Slađana i Siniša Dimić izbegli iz okolnog Topličana i sa decom se sklonili u Staro Gracko, srpsko mesto kod Lipljana, misleći da će tu biti sigurniji.

Napad na selo bez ijednog vojnog cilja

A onda je došla noć između 10. i 11. maja. Bilo je oko 1.00 čas ujutruo. Avioni su nadleteli selo i začule su se jake eksplozije.

Slađana i Siniša Dimić/Privatna arhiva
 

 - Svi smo spavali. Suprug Siniša, policajac, tek što se vratio sa ratišta. Umoran. Sve troje dece bilo je u krevetu: najstariji sedmogodišnji Bojan, trogodišnja Dragana i Tamara, koja je tada bila beba od 15 meseci – ispričala je Slađana nekoliko godina posle tragedije.

Prva detonacija čula se na 200 metara od kuće. Preplašeni mališani počeli su da vrište, a Siniša je istrčao napolje da vidi šta se dešava.

- Pritrčala sam i skupila decu na krevetu. Jednom rukom sam grlila Draganu i Bojana, a drugom Tamaru - ispričala je neutešna majka i dodala:

- Druga detonacija pogodila je našu kuću. Dragana se više nije čula, videla sam krv na glavi. Bojan je bio pogođen u grudi i znam da je viknuo: "Joj, majko". Meni i Tamari nije bilo ništa. Sinišu su geleri izranjavali svuda po telu. Znam da sam ih nekako sve troje izvukla iz kuće i dalje se sećam samo delova. Iako i sam bio izranjavan, Siniša je Draganino obezglavljeno telo uzeo u naručje. Kaže da se puta do prištinske bolnice, do koje ih je pod kišom gelera prevezao komšija, više i ne seća. Ali sliku mrtve ćerke u naručju večno će pamtiti.

- U tim trenucima ja nisam znala da li je Dragana mrtva. Samo sam videla Sinišine ruke oblivene krvlju, i mislim da sam i ja ostala bez svesti - svedoči nesrećna žena, koja je za smrt deteta saznala u prištinskoj bolnici. 

- Sutradan sam se zbog dece vratila kući, gde sam nesreću pokušala da sakrijem od mališana, dok je Siniša mesecima bio u bolnici. Posle sedam dana preuzela sam Draganino telo iz kapele – ispričala je ona.

Siniša nosio Draganino telo do bolnice

Meštanka  Janja Gaćeša se kasnije prisetila kako je izgledalo Staro Gracko par trenutaka posle napada:

- Za nekoliko minuta sve moje komšije su bile napolju. Jedan deo sela je goreo, čuo se vrisak žena i dece i gotovo svi smo krenuli ka kućama koje gore. U mraku, tresući se od straha, bacajući se na zemlju svaki put kada avioni prelete, gazili smo preko nečega, gurali nogom nešto što je odzvanjalo kao konzerve. Niko nije zastajao da proveri šta je to. Žurili  smo da pomognemo svojima. Kad smo stigli, imali smo šta da vidimo. Jevrosima i Boško Janković, bračni par od 60 godina, leže mrtvi ispred svoje kuće držeći se za ruke, dok im sve zgrade u dvorištu gore. Gori i kod Šešlija. Porodične kuće Markovića i Rođenovića su uništene, u njima se više ne može živeti ali na ulici vidimo ukućane, živi su. Svi žurimo ka dvorištu gde su Dimići stanovali, jer se odatle čuje plač i poziv u pomoć.

Profimedia
 

Ona je zatim ispričala da je prizor u dvorištu porodične kuće Dimića bio užasan.

- Naslonjena na stablo drveta, žena sa bebom u naručju moli da se pomogne deci. Mali Bojan bez prekida ponavlja „moja seka nema glavu, moja seka nema glavu… “, a otac mu Siniša u naručju drži malu Draganu. U tom trenutku, nas žene muškarci na silu guraju iz dvorišta. Pitam se jesam li dobro videla da Siniša u rukama drži telo deteta  bez glave? Čujem ga kako ponavlja: „Neka me neko vozi u bolnicu da spasemo Draganu!“ Ne mogu komšije da ga ubede da spusti telo, ne daje da mu se priđe, jedino hoće u bolnicu. Preklinje da ga neko vozi do Prištine i Kliničkog centra. U ušima mi odzvanja: „Nema glavu, nema glavu…“, dok iza mene neko priča: „Njegova žena je posle prvog napada istrčala iz kuće sa bebom a on je krenuo da spasava Draganu i Bojana; verovatno je i on ranjen“ - seća se Janja.

Siniši su posle višemesečnog lečenja neke gelere izvadili operacijama, ali jedan u mozgu mu i dalje stoji. Danas je on 100 odsto invalid, ima česte bolove i epilepsiju. Ne piše, ne može da koristi ruke, gotovo i da ne govori.

Inače, selo Staro Gracko je, pored ove tragedije, ostalo upamćeno i po stravičnom zločinu iz bliske prošlosti. Naime, u ovom mestu je 23. jula 1999. svirepo ubijeno 14 žetelaca srpske nacionalnosti od strane pripadnika tzv. OVK.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike