Kao mali završio je na hladnoj zimi: Održali su ga sendviči iz kante i muzika! Majka ga je ostavila uz reči: "Držite ga da ne krene za mnom"
Tadija je danas srećan čovek jer je dobio sve ono što mu je nepravedno oduzeto
Pre dvadesetak godina život Tadije Simovića nije obećavao, međutim uprkos svim porazima, uspeo je da izađe kao pobednik i srećan čovek.
Danas, on je kuvar, suprug i otac jednoipogodišnje devojčice. Nekada je to bio dečak od svega šest, kojeg su držali dok ga je majka napuštala na njegove oči, a oca nikada nije imao prilike da upozna.
Nakon toga, cela porodica ga se odrekla, pa je završio na hladnom beogradskom pločniku. Spavao je na ulici i po najjačoj zimi, a hranio se otpacima iz đubreta.
Zapao je u loše društvo, a jedini izvor prihoda bili su mu povremeni nastupi po kafanama.
- Hvala svim divnim ljudima koji su mi u životu na bilo koji način pomogli. Prethodnih dana mi se javio veliki broj ljudi, a mnogi od njih pomogli su mi u vidu hrane, smeštaja, prevoza... Svi oni su želeli i žele da ja uspem - rekao je Simović gostujući na TV Pink.
Ispričao je da je u hraniteljskim porodicama završavao sticajem različitih okolnosti. Kaže da je rođen 1997. nakon čega je odveden u Centar za socijalni rad u Smederevu.
- Ujak je odveo mene i moju majku u Centar za socijalni rad i ostavio nas tu. Veliki deo priče fali, a oko moje pete godine dospevamo kod bake koja nas je primila. Odlazak majke desio se oko moje šeste godine i strašno me je boleo. Dok je odlazila rekla je: "Držite ga da ne krene za mnom" - priča Tadija.
Kaže da su za njega u kraju govorili da je nenormalan i hiperaktivan, a beg od svega uglavnom je tražio u pevanju.
- Nisam znao zašto me je majka ostavila, tek posle 12 godina mi je rekla da je želela neki drugi život, život bez mene - kaže.
"Nemaš šta da izgubiš"
U školskom periodu i adolescenciji, kako kaže, hteo je da se ističe u svakom smislu. Išao je prljav, bežao sa časova, uhvatio se lošeg društva i zajedno sa njima pravio probleme. Društvo mu je govorilo rečenicu koja je potom postala njegov moto: "Nemaš šta da izgubiš".
- Nisam se drogirao niti se kockao, jesam pio, krao sam, uglavnom gluposti. Stidim se toga i želim da mladima poručim da takve stvari ne rade. Taman sam se posle toga smirio, našao devojku, verio je, počeo da živim kako treba - policija me je uhapsila zbog krađe! Preplakao sam 52 dana koliko sam proveo u pritvoru - priseća se ovaj mladić.
Kaže da je u Mitrovici, u pritvoru, bio omiljen i među zatvorenicima, i među čuvarima i pripadnicima MUP. Svakodnevno im je, kaže, pevao i spremao hranu.
U periodu kada nije imao ni hraniteljsku porodicu ni krov nad glavom, spavao je, kaže, kod glavne železničke stanice.
- Teško je, spavaš na asfaltu na -20, jedeš sendviče iz kante, policija te legitimiše. Sreća je što sam imao prijatelje kakve sam imao i ljude koji su mi bezuslovno pomagali - kaže Tadija.
Bonus video
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari