
Da li je vlasnicima oldtajmera danas laknulo? Pa i ne baš
Od dana važi Pravilnik o utvrđivanju statusa vozila od istorijskog značaja, koji rešava samo deo problema koji imaju vlasnici istorijskih vozila u Srbiji
Vlasnici oldtajmera u Srbiji, ili oni koji maštaju da to postanu, trebalo je da od danas odahnu jer je na snagu stupio prošle godine doneseni Pravilnik o utvrđivanju statusa vozila od istorijskog značaja.
Milan Milojević, pomoćnik direktora i načelnik Sektora za vozila, kontrolu i stručni nadzor Agencije za bezbednost saobraćaja kaže da bi to u praksi trebalo da znači kraj dugogodišnjih problema za vlasnike oldtajmera prilikom registracije, jer će od Agencije dobijati potvrdu kojom će biti znatno olakšan tehnički pregled. Međutim, vlasnici oldtajmera nisu presrećni, jer je tehnički pregled i registracija tek deo problema koje imaju sa svojim hobijem, a potencijalno velikim biznisom, u Srbiji.
‒ Ovim pravilnikom rešen jedan, da kažemo manjim deo problema. Moći će da se radi pregled i registracija vozila kao istorijskog, što nije bilo od maja 2018. godine. Tek ćemo da vidimo kako će ovo sve da funkcioniše, jer imamo tu neke nedoumice pošto kao Savez nismo uspeli da razgovaramo sa MUP-om o praktičnim problemima, da damo sugestije. Jednostavno smo preskočeni ‒ kaže za 24sedam Bora Nastasić, predsednik Oldtajmer kluba „Beograd“ i Saveza klubova istorijskih vozila Srbije.
Vlasnici starih vozila, naravno ne oni iz stotine hiljada onih koji imaju po deceniju dve stare modele savremenih automobila već oni koji su svoju strast ostvarili kupovinom primerka nekog istorijski značajnog modela, sada svakako mogu da sa nešto više optimizma gledaju na svoj hobi.
Neće se više, bar ne bi trebalo, događati da uvezu vozilo (uz potvrdu Muzeja automobila da se radi o pravom oldtajmeru) a da ne mogu da ga registruju jer za to nema osnova u ovdašnjim saobraćajnim propisima. I to ne zbog toga što Muzej automobila praktično više ne postoji propustima resorno nadležnih, već zbog toga što je takva situacija razrešena novim Pravilnikom koji detaljnije uređuje ono što je izmenjeno u Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima septembra 2023. godine, kao i u Pravilniku o podeli motornih i priključnih vozila.
Sada će vlasnici „istorijskih vozila“, kako zakon zove oldtajmere, moći da podnesu zahtev nekoj od ovlašćenih organizacija za ispitivanje, gde će se utvrđivati da li vozilo odgovara uslovima za dobijanje potvrde i da li pripada kategoriji vozila od istorijskog značaja. Trenutno su to Centar za motorna vozila AMSS i laboratoriji CIAH Mašinskog fakulteta u Beogradu. Tamo će se praviti komisije od po jednog predstavnika te organizacije, zatim jednog predstavnika Saveza za istorijska vozila i po potrebi i člana iz Agencije za bezbednost saobraćaja. Na osnovu njihovog nalaza Agencija izdaje potvrdu.
Posao komisiji će olakšati i to ako taj model vozila ima FIVA (Fédération Internationale des Véhicules Anciens) ili sličnu karticu.
Za ispitivanje vozila za koje je izdata FIVA identifikaciona kartica nije neophodna komisija, već predstavnik ovlašćene organizacije kojoj je podnet zahtev samostalno sprovodi aktivnost identifikacije vozila.
- To sa FIVA ćemo još videti jer bilo je zloupotrebe njihovih kartica ranije a i njihovi serfikati se daju bez pregleda, na reč, a i uslovi nisu isti kao po našem Pravilniku ‒ dodaje Nastasić.
Načelno, automobil mora da bude star najmanje 30 godina, da predstavlja materijalni spomenik tehničke kulture, tradicije i društvenog nasleđa, da je u voznom stanju ali i da se ne koristi u svakodnevnom saobraćaju.
Već odredba „da bude u voznom stanju“ predstavlja problem, jer suština bavljena oldtajmerima je da se oni ožive, odnosno restauriraju, a ne samo da se kupe gotovi. Svaka bi zemlja trebalo da stremi tome da ima što raritetnija vozila i u što većem broju, a ona se sigurno ne nalaze često u prodaji „u voznom stanju“.
‒ Moraće da probaju da uvezu takvo vozilo, srede ga do voznog stanja a zatim traže potvrdu da je oldtajmer. Ali ne znamo sada ni koliko će dobijanje te potvrde koštati. Mi se nadamo da će biti kao za potvrdu AMSS kod uvoza polovnog vozila, to je manje od 200 evra, ali postoje neke priče da neko želi da to bude višestruko više ‒ napominje naš sagovornik.
Pravilnikom je otklonjena jedna od najvećih prepreka dosadašnjoj registraciji, a to je da oldtajmeri nemaju iste karakteristike kao savremena vozila, kao što su treće stop- svetlo, žute migavce, sigurnosne pojaseve, određenu silu kočenja… Sad će se priznavati da imaju one specifikacije koje su važile u trenutku kada su izašli iz fabrike.
Kako to radi svet
U svetu je bavljenje oldtajmeri ozbiljan biznis. Kako i ne bi, kada je promišljenom politikom dovedeno do toga da Velika Britanija ima 1,5 miliona oldtajmera, Nemačka više od 700.000 a mi registrovanih nekoliko stotina i još hiljadu dve „na čekanju“.
24sedam/Danilo Krša
Srbija se, nakon mnogo natezanja, opredelila za 30 godina kao starosnu granicu, iako je to brojka kojom se mogu podičiti i mnogi automobili na srpskim putevima koji nikako ne spadaju u prave oldtajmere. „Jugo koral 45“ iz devedesetih sada ima 35 godina ali niko ozbiljan ga neće smatrati oldtajmerom. Isti je slučaj i sa „golfom 2“.
Tih tri decenije granica je i u većini razvijenih zemalja gde su oldtajmeri pravi biznis koji objedinjuje vlasnike, majstore restauratore, proizvođače delova, poklonike i široku publiku od turista po velikim gradovima do posetilaca sajmova. U Velikoj Britaniji ta granica je 40 godina u Italiji 20 godina, dok su oldtajmeri u Estoniji ili Makedoniji od 35 godina, podaci su sa portala Polovni automobili.
Problem su i tablice
Mnogo manji tehnički problem, ali ipak problem, za oldtajmere predstavljaju moderne registracijske tablice. One jednostavno oblikom i veličinom ne odgovaraju za stare karoserije. Zbog toga u Nemačkoj imaju više vrsta registarskih tablica za oldtajmere, u Velikoj Britaniji se može dobiti i tablica kakvu je vozilo imalo pri prvoj registraciji, a posebne tablice imaju i u Španiji, Finskoj, Estoniji, Rumuniji, Hrvatskoj…
Godine nisu svuda iste ali uslov da se ne koriste svakodnevno u saobraćaju gotovo da jeste. To je i normalno za oldtajmere, tako je i u srpskom propisu, ali to je ujedno i glavni razlog koji vlasnicima u Srbiji „sreću kvari“.
Naime, vlasnici i tih „lako registrovani“ novi oldtajmera u Srbiji platiće papreno registraciju kao i oni pre njih. A to je zbog toga što se oldtajmer po porezu ovde ne razliku-je od običnog automobila, što u razvijenom svetu nije slučaj.
A kada se se nameračili da istorijskog „mercedesa“ s motorom od tri litra i za njega morate da platite više do 110.000 dinara svake godine, dobro ćete razmisliti da li će-te ga kupiti i registrovati da bi ga vozili desetak puta godišnje.
U svetu oldtajmeri imaju značajne poreske olakšice i povlašćene cene registracije. U nekim zemljama se porezi i takse uopšte ne plaćaju, a sam tehnički pregled vozila se obavlja ne svake godine već na dve, četiri ili pet godina. U Nemačkoj se tehnički pregled radi na dve godine i košta oko 110 evra, u Francuskoj na pet a registracija košta 60 evra.
24sedam/Danilo Krša
Ili se može registrovati samo za sezonu, kada se inače i vozi jer veći deo jeseni i ce-lu zimu je u garaži. Zbog toga neke zemlje, kao Crna Gora i Albanija, imaju ograničen broj dana vožnje oldtajmera na 90 do 180 dana.
Olakšica ima još, pa npr. u Beču oldtajmer može da uđe u istorijski centar grada gde novi benzinci i dizelaši ne mogu zbog ekoloških ograničenja. I pritom još da ne plate i parking. U većini zemalja oldtajmeri ne plaćaju ni putarinu.
‒ Dobili smo Pravilnik, videćemo kakva će bit praksa a nama koji se bavimo oldtajmerima sada preostaje da probamo da nešto napravimo i sa Ministarstvom finansija oko tih poreza i dažbina. Uvereni smo da bi državna kasa bila punija kada bi se povećao broj oldtajmera i kada bi i u Srbiji to bio i biznis, kao u razvijenom svetu ‒ zaključuje Bora Nastasić iz Saveza klubova istorijskih vozila.
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari