Kako je harizmatična investitorka obmanula svet: Iza svega stoji Ponzijeva šema

16.04.2022

18:20

0

Đina Čempion Kejn je bila stub lokalne poslovne zajednice San Dijega. Međutim, ispostavilo se da je do imidža uspešne preduzetnice i raskošnog načina života došla prevarom

Kako je harizmatična investitorka obmanula svet: Iza svega stoji Ponzijeva šema
profimedia-0652000671 - Copyright Profimedia

Krajem 2012. godine, Kim Piterson, građevinski investitor iz San Dijega i advokat, dobio je poziv od prijateljice i koleginice Đine Čempion-Kejn. Piterson je bio u svojim 60-im godinama, a 1982. je napustio unosnu praksu advokata u Čikagu da bi se bavio izgradnjom tržnih centara, apoteka i luksuznih kuća. Sa suprugom Lori, živeo je u elegantnoj mediteranskoj vili sa pogledom na Pacifik i putovao sopstvenim avionom.

U poslovnim krugovima, Piterson je bio poznat po poštenju i zdravom razumu. Preko zajedničkih poznanika, upoznao je Čempion-Kejnovu, otprilike 15 godina mlađu od njega, oko 2005. godine. Zbližili su se igrajući golf u ekskluzivnom kantri klubu Rancho Santa Fe, gde su bili članovi i večerali zajedno sa svojim supružnicima. Tamo je imala priliku da mu ispriča o mogućnostima za investiranje.

Čempion-Kejn je posedovala kompaniju za nekretnine, American National Investments Inc, i malo pre toga je kupila svoj prvi restoran. Učila je propise o licenci za alkohol. Kada se licenca prenese sa jednog vlasnika na drugog, rekla je Pitersonu, zakon Kalifornije zahteva da kupac i prodavac podnesu zahtev za odobrenje Kalifornijskom odeljenju za kontrolu alkoholnih pića. U roku od 30 dana od podnošenja zahteva, stranke su dužne da otvore račun kod posrednika (tzv. eskro račun), na koji kupac mora da deponuje iznos po kupoprodajnoj ceni licence. Kalifornijske dozvole za alkoholna pića mogu da iznose i više od 100.000 dolara.

Brojni kupci, rekla je Čempion-Kejn, su zatečeni time što brzo moraju da dođu do toliko gotovine. Pitersonu je rekla da se nedavno sastala sa advokatom za licencu za alkohol koji je želeo da njegovi klijenti dobiju finansijska sredstva za pokrivanje svojih depozita dok čekaju na odobrenje.

Eto prilike. Prikupljajući novac od investitora, uključujući bogate poznanike i prijatelje, Čempion-Kejn je osnovala fond za pružanje kratkoročnih kredita sa visokim kamatama podnosiocima zahteva za dozvolu za piće. Kada bi po odobrenju prenosa, kupac obezbedio gotovinu za kupovinu i eskro račun bio zatvoren, glavnica kredita i kamata bi se vratili u fond. Povraćaji su varirali u zavisnosti od trajanja zajma, ali su mogli da dostignu i 25 odsto. Advokat za licencu za alkoholna pića, rekla je Čempion-Kejn, imao je stalnu ponudu odgovarajućih kandidata, a Chicago Title, jedan od najvećih zvaničnih provajdera osiguranja u SAD, nadgledao je deponovane račune.

Pitersonu je to delovalo kao da je njegova prijateljica pronašla zanemarenu, potencijalno unosnu nišu. I ranije je poslovao sa Čempion-Kejnovom, pozajmljujući joj novac koji je ona otplaćivala sa kamatom. Napravio je nekoliko relativno skromnih ulaganja u fond, a nakon što su se ona isplatila, uložio je još kapitala. Takođe je proširio vest, prvo do dobrostojećih saradnika, a kasnije do banaka i hedž fondova. Zajedno su uložili oko 140 miliona dolara. U 2015. godini, kao priznanje za svoju ulogu glavnog donosioca prihoda u fond, Piterson je dobio mali vlasnički udeo u Čempion-Kejninoj kompaniji i pravo na 80 odsto profita od ovog fonda.

Pomislili da su našli "zlatnu koku"

U jesen 2016. godine, Piterson je pozvao perspektivnog ulagača u svoju kancelariju u Del Maru, priobalskom gradu severno od San Dijega. Majkl Bruer je bio predsednik kompanije Alcoholic Beverage Consulting Service, koja nudi pomoć pri dobijanju licenci za alkoholna pića. Bruer je bio jedan od najistaknutijih stručnjaka za licenciranje alkoholnih pića u državi i imao je brendirane klijente: CVS Pharmacy, Marriott International, Outback Steakhouse. Tako velike korporacije nisu imale potrebu za fondom Čempion-Kejnove. Međutim, Peterson se nadao da bi Bruerovi manji klijenti mogli biti zainteresovani za pozajmljivanje novca. Pre nego što je Brueru opisao svoju ideju, Peterson ga je zamolio da potpiše ugovor o tajnosti podataka.

- Mislio je da je pronašao zlatnu koku - ispričao je Bruer.

Profimedia
Đina Čempion Kejn na suđenju početkom 2021. godine

Piterson je Brueru objasnio kako stoje stvari, slično kao što mu ih je objasnila Čempion-Kejn. Ali Bruer je bio zbunjen: postoji razlika između zakonskih propisa i načina na koji licenciranje alkoholnih pića u Kaliforniji zaista funkcioniše. Da, kupci bi trebalo da polože punu kupovnu cenu svoje licence na depozit u roku od 30 dana od podnošenja prijave. U praksi, skoro niko ne deponuje više od 10 odsto. Nadležna agencija "nikada ne vrši pritisak na bilo koga da finansira u tom vremenskom okviru od 30 dana", kaže Bruer. Samo uoči odobrenja podnosioci zahteva moraju da imaju pun iznos. To im omogućava da izbegnu vezivanje značajnih resursa na beskamatnim računima tokom revizije koja može da potraje i godinu dana.

Bruer je mogao da se seti nekih situacija u kojima bi preporučio klijentima da svoje eskro račune pokriju kreditima sa visokim kamatama.

- Rekao sam Kimu Pitersonu da to nema smisla. Nije mi verovao - rekao je on.

Do tada, Piterson je ulagao sa Čempion-Kejnovom oko četiri godine. Milioni dolara su prošli kroz fond. Piterson je ostvario priličan profit i bio je siguran u svoje povraćaje novca. Bio je uveren da Chicago Title štiti glavnicu zajma za koju je bio odgovoran. Bruer kaže da mu je Piterson rekao: "Trenutno imam osam miliona dolara kredita u opticaju“. (Piterson, koji negira da je naveo konkretnu cifru, kaže da se pre nego što je preuzeo veću ulogu u fondu, konsultovao sa više advokatskih firmi i posetio okružnu kancelariju za kontrolu alkoholnih pića u Sakramentu, kako bi potvrdio legalnost modela pozajmljivanja. Kancelarija nije odgovorila na zahtev za komentar.) Što se Bruera tiče, problem koji je fond Čempion-Kejnove navodno rešio, uopšte nije postojao.

Imala samopouzdanje i staloženost

Sve do 2019. godine, kada je otkriveno da je ona kreatorka Ponzijeve šeme vredne skoro 400 miliona dolara (razlika koja je verovatno čini najplodnijim Ponzi majstorom u istoriji) niko nije kanalisao lokalni 'je ne sais quoi' bolje od Čempion-Kejnove. Pojavila se 1987. godine umorna od zima u En Arboru gde je odrasla i nedugo pre toga diplomirala na Univerzitetu u Mičigenu. Sedam godina kasnije, dodavši diplomu mastera u svoju biografiju, zaposlila se u Koll Co, velikoj građevinskoj firmi. Angažovala ju je Linda Mekmilen, tadašnja regionalna predsednica.

- Ona je bistra. Ona se jasno izražava. Ona ima samopouzdanje i staloženost. Mogla je da ide gde god je želela - kaže Mekmilen.

Strast prema nekretninama

Čempion-Kejn je nasledila strast prema nekretninama od svog oca, građevinca iz Mičigena. Ali ona se nije smatrala dobrodošlom u pretežno muškom okruženju. Sitna, preplanula i atletski građena, sa raspuštenom tamnom kosom, jednom joj je izvesni viši rukovodilac rekao da je previše zgodna da bi je shvatili ozbiljno. Činilo se da su dobri poslovi išli muškarcima, dok je ona bila zaglavljena u problematičnim projektima.

- Stekla sam reputaciju zbog toga što sam mogla da vodim složene pregovore i okrenem problematična sredstva. Nisam mogla da tražim pomoć od muškaraca. Oni bi u tome videli moju slabost - rekla je u intervjuu 2016. godine za podkast koji je vodila psihologinja Nensi O’Rajli.

Od upečatljivih projekata Čempion-Kejn radila je na Kolu gde je bio trio prodajnih centara San Dijega, što uključuje i masivni La Jolla Village Square. Ako je bila zastrašena od strane svojih muških kolega, to se nije primećivalo. "Igrala je karte, pila burbon, pušila i bila za odlazak u Vegas. Mogla je da ušeta u prostoriju punu momaka i bez problema se nosi sa njima", priseća se Hauard Grinberg, predsednik Trilogy Real Estate Management-a, istaknuti veleposednik.

Čempion-Kejn je 1997. napustila Kol kako bi osnovala American National Investments (ANI) i na kraju zakupila malu kancelariju iznad Onyx Room-a, noćnog kluba u Gleslemp četvrti, u centru San Dijega. Gleslemp, koji obuhvata 16 blokova duž San Dijego zaliva, nekada je bio poznat po bordelima, kockarnicama, porno industriji, salonima za masažu i mornarskim kafanama. Nakon što je postao istorijska znamenitost 1978. godine, ovaj kraj privukao je pažnju programera, među kojima i Trilogy-a, koji su konvertovali zgrade iz viktorijanskog perioda u radni i prostor za život. Novac je pokuljao u grad. Glasači su 1998. odobrili širenje kongresnog centra San Dijega zajedno sa južnom granicom Geslempa i podržali ugovor za izgradnju novog bejzbol terena za Padres par blokova dalje.

Kraj je ostao malo neuredan ali se Čempion-Kejn prisetila očeve istrajnosti u ekonomskoj krizi. Među oronulim zgradama Geslempa uočila je priliku da uveća svoj uspeh, kao i uspeh žitelja grada u kojem je živela. ANI je 1998. otkupio staru Vulvort zgradu na svernoj ivici Geslempa za 2.5 miliona dolara. Uz pomoć partnera provela je nekoliko godina razvijajući deo bloka za razne namene, što je uključivalo restorane, prodavnice, stambene zgrade i Kuću Bluza.

Ovaj projekat uzdigao je profil Čempion-Kejn i doneo joj slogan koji će koristiti do kraja karijere. "Videti kako stara raspala zgrada u centru grada postaje nešto potpuno drugo je zaista prava nagrada,“ rekla je San Dijego Junion Tribunu. "Niko nije verovao da ću uspeti.“

Razrađena strategija

Nikako manje bitan faktor uspona Čempion-Kejn bio je njen odnos sa Džekom Berkmanom, veoma traženim PR-om. Berkman je bio rani predsednik Geslempovog okruga za razvoj biznisa i koosnivač sada zatvorene Fio’s Cucina Italiana, voljenog i često imitiranog italijanskog restorana na Petoj Aveniji. Kada mu je Čempion-Kejn prišla da je zastupa kasnih devedesetih, on je u njoj video srodnu dušu i priliku za marketing.

Jednog jutra u julu, sreo sam Berkmana dok je doručkovao u mestu nedaleko od zoološkog vrta San Dijega. Sedeo je u odvojenom delu ispod slike Čarobnjaka iz Oza. „Tada nije bilo mnogo žena koje su vodile organizacije koje se bave nekretninama,“ rekao e. „Đina je odskakala. Bila je srdačna. Bila je veoma harizmatična i prigrlila je priliku da napravi razliku.“

Razradili su strategiju kako bi je učinili jednom od važnih figura San Dijega i licem Geslempa, koji se polako menjao u turističku zonu generičkih restorana i tematskih lampi i tramvaja. Čempion-Kejn počela je da dobija nagrade i pojavljuje se na poznatim listama: nagradu Poslovnog žurnala San Dijega Ozbiljne Poslovne Žene, San Dijego Metropoliten 40 Ispod 40, San Dijego magazinova lista 50 Ljudi Koje Treba Pratiti, dobila je nameštenje u moćnom Center City Development Corp-u., i povezala se sa dobrotvornim društvima, među kojima i Američkom Asocijacijom za Pluća. Kao priznanje za sve što je učinila, gradonačelnik je jednom prilikom proglasio 28. jun „Danom Đine Čempion-Kejn“.

Foto:Pixabay/S K
 

U julu 2003, Čempion-Kejn pojavila se na naslovnoj strani Sand Dijego magazina ispod pitanja, „Ko Poseduje Centar Grada?“ Pored nje nalazio se Bad Fišer, ko-osnivač Trilogy-a uz Hauarda Grinbegra. Grinbergu je njihov par delovao neskladno. Sa 71 godinu Fišer je bio pravi mogul sa decenijama iskustva u razvoju gradskih nekretnina. „A odmah uz njega bila je Đina, kao da su nekako jednaki,“ kaže Grinberg. Članak je uspeo da identifikuje samo jednu zgradu koju je Čempion-Kejn posedovala – koja čak nije ni bila u njenom vlasništvu. „Bila je kraljica bez garderobe,“ rekao je.

Nakon pauze u poslu usled finansijske krize Čempion-Kejn pojavila se sa planovima da uđe u preprodaju i ugostiteljstvo. Godine 2011. kupila je usnuli restoran na Pacifik Biču, u nebitnom kraju na obali okeana i pretvroila ga u Patio na Lamontu. Sa otvorenim ognjištem, zidom blijaka i drskim spiskom koktela, mesto je postalo hit. Otvorila je 2014. i drugi Patio u Mišn Hilsu, kraju gde je živela sa mužem, Stivom, vlasnikom proizvodne kompanije. U istom periodu otkupila je nekoliko kuća na plaži i pretvorila ih u prostor za kratko izdavanje. Otvorila je butik, Luv Surf i uortačila se sa bivšom glumicom Čuvara plaže Melisom Skot Klark u otvaranju prodavnice opšte robe.

Čempion-Kejn je 2015. godine angažovala Hilari Rosi da nadgleda ekspanziju ANI-evog odeljenja za hranu i piće. Od skora je došla u posed Rosinog restorana, Surf Rider Pizza Co., i Rosi je bila zapanjena. „Imala je tu ludu energiju koja je bila super zarazna,“ rekla je Rosi kada smo se našli na ručku u Maloj Italiji San Dijega. Čempion-Kejn ispričala je Rosi o planovima za razvoj Akva Viste, dobro poznatog stambenog kompleksa. Rosi je bila ipresionirana: „Kao poslovna žena bila sam potpuno zadivljena time.“

Zatekli kompaniju u haosu

Za samo par godina, ANI je otišao sa pet zaposlenih na stotine. Zidovi nove kancelarije od 8.000 kvadrata bili su ukrašeni nagradama Čempion-Kejn i naslovnim stranicama magazina. Ubrzo nakon što je Rosi zaposlena, Čempion-Kej je povela u obilazak. Dok su silazile u podrum opisivala je Rosi komercijalnu kuhinju koju će videti. Ali kada su stigli zateklo ih je neuredno skladište. „Stvari su bile na sve strane,“ priseća se Rosi. „Oprema, kutije pune tanjira, porušeni zidovi. Đina nije imala pojma da se sve to nalazi dole.“ Rosi je nesporazum pripisala tome da je Čempion-Kejn jednostavno prezazuzeta. „Ali sada kada se osvrnem,“ rekla je, „koji to poslovođa može da ne zna šta im je ispod nogu?“

Kada se privikla, Rosi, baš kao i bivša četiri ANI menadžera, zatekla je kompaniju u haosu. Novi zaposleni, partneri ili konsultanti pristizali su dnevno, mnogi od njih sa loše definisanim ulogama i površnim zadacima. Asistent Čempion-Kejn imao je asistenta. Asistentov asistent imao je dva asistenta. Bivši podpredsednik izjavio je da je glavna dužnost njegovog asistenta bila da vodi u šetnju zlatne retrivere Čempion-Kejn. Nepotizam je bio svuda. „Mnogi od tih ljudi bili su prijatelji ili prijatelji prijatelja,“ kaže Džerod Zimpfer, bivši menadžer ANI-a. „Definitivno nisu imali kvalifikacije,“ a često su bili i preplaćeni. Nabavljač pića za Patio restorane, kaže Zimpfer, nije ni studirao vino. Dok nije došla u ANI generalni savetnik, stara prijateljica Čempion-Kejn, bila je pravni branilac.

Zaposleni i potencijalni partneri su često predstavljali Čempion-Kejn preduzetničke ideje. Ali njen entuzijazam za projekat često je imao manje veze sa vrednošću nego sa osobom koja ga je predložila, a ANI je bila razdražena rivalstvom za njenu pažnju. "Godinu i po volela sam da radim za Đinu“, rekla je Rosi. Kada je odletela u Mejn da brine o svojoj bolesnoj majci, Čempion-Kejn se redovno javljala. I kao i drugi koji su uživali status omiljenog deteta, Rosi je dobila mnogo više odgovornosti nego što je imala na prethodnim poslovima (izgradnja restorana, planovi za franšizu, kamion sa hranom, kompanija za kafu), zbog čega je bila posvećena uspehu ANI. Čempion-Kejn je obećala da će se zajedno obogatiti, kaže Rosi, govoreći joj: „Zajedno ćemo se penzionisati!“

Ali Čempion-Kejn je izgledala nezainteresovano za osnove vođenja kompanije. Poslovni planovi, upravljanje zalihama i projekcije loše su izvršeni ili nisu postojali, bivša potpredsednica kaže da se činilo da ona nije u stanju da analizira osnovne korporativne dokumente. Nekoliko ANI preduzeća je ostvarilo profit, ali mnoga su gubila novac. Pamela Kori, bivša menadžerka Luv Surf-a, izjavila je: „Svi su se na kraju zapitali – Zašto otvaramo još jedno mesto kada oni koje imamo ne zarađuju novac?“

"Uhvatila je euforija"

Ipak, Čempion-Kejn je nastavila da se širi, često sa loše osmišljenim poduhvatima, kao što su bili CBD linija, čokolade, butici i restorani, uključujući skupi restoran u Petalumi poznat kao Chicken Pharm. Čempion-Kejn je imala naviku da vređa manje omiljene zaposlene iza njihovih leđa. „Ona bi rekla – Taj tip je seronja", priseća se Rosi. Kao i drugi rukovodioci, Rosi su se stalno menjale uloge kako bi se bavila hitnim slučajevima i na kraju je shvatila da više ne uspeva da isprati dešavanja: „Bila sam u nemilosti. Shvatila sam da sam sada ja postala seronja.”

Život malog ugostiteljskog magnata bio je opojan za Čempion-Kejn. „Uhvatila ju je euforija“, rekla je njena prijateljica Holi Klaud. „Imati sopstveni restoran bilo je seksi – Kad uđem, ljudi me poznaju.“ Zimpfer kaže da je Čempion-Kejn organizovala političke akcije prikupljanja sredstava u restoranima Patio za „crème de la crème društva iz San Dijega“ i plaćala račune prijateljima. Među čestim korisnicima bili su Dela Dušarm i Beti Eliksman, službenice za deponovanje u Chicago Title koje su vodili poslove ANI. Večeri su često bile zalivene sa dosta alkohola, a rukovodioci su se navikli na imejlove pisane svim velikim slovima u sitne sate. „Ona bi slala poruke tokom sastanka, a dva dana kasnije biste dobili imejl“, kaže Rosi. „Samo bi pomislili – Ah, ovo je ono što sam upravo prešao.“

Profimedia
Đina Čempion Kejn pre više od osam godina, u danima slave...

Rukovodioci ANI-a pričali su o teorijama o tome šta drži kompaniju na površini. Neki su pretpostavili da se radi o poslovanju nekretninama koje je vodila Čempion-Kejn. Bivši direktor razvoja kaže da je tokom intervjua za posao Čempion-Kejn nagovestila da će Džek Mekgrori, veliki investitor iz San Dijega, podržati njene razvojne poslove. (Bivši izvršni direktor, kao i nekoliko drugih, pristao je da bude intervjuisan pod uslovom anonimnosti zbog sporazuma o neotkrivanju podataka ili zabrinutosti da bi dalje povezivanje sa ANI moglo biti štetno za karijeru.)

To se pokazalo lažnim. Čempion-Kejn bi odustajala u poslednjem trenutku od poslova, suprotstavljajući se brokerima i zajmodavcima. U nekim slučajevima, kaže bivši izvršni direktor, pogrešno je predstavljala činjenice da bi se izvukla iz sporazuma. U slučaju jedne nekretnine za kratkoročni zakup, ANI je srušio zgradu, koju je kompanija planirala da zameni novom, pre nego što je zajmodavac mogao da je pregleda, kršeći uslove kredita. Izdaci na druge navodne kuće za iznajmljivanje delovali su sumnjivo. Jedna nekretnina bila je u Karmelu, koji zabranjuje kratkoročno iznajmljivanje u stambenim područjima. Drugo, raskošno imanje od 3,2 miliona dolara u blizini Palm Dezerta, izgledalo je kao da je namenjeno za ličnu upotrebu.

Jednog dana bivši izvršni direktor se sastao sa drugim graditeljima na sastanku o potencijalnom projektu u Maloj Italiji. Da bi predstavio ANI kao atraktivnog partnera, govorio je o posvećenosti koju Čempion-Kejn gaji prema komšiluku, navodeći Ackua Vista, stan koji je volela da ističe. Predstavnik kompanije Watt Cos, veliki građevinac, čudno ga je pogledao i rekao: "Čoveče, sačekaj malo. Bio sam tamo. Đina ništa nije uradila. Morali smo da je otkupimo”.

Čini se da to potvrđuju podnesci iz sada rešenih tužbi između Watt-a i ANI-a. Izjava potpredsednika Watt-a iz 2008. opisuje Čempion-Kejn kao posrednika — primaoca naknada za nalaženje lokacije i „dobijanje dozvola i prava“. Potpredsednik je u izjavi rekao da ANI nikada nije bio vlasnik projekta Ackua Vista, „nikada nije doprineo bilo kakvim sredstvima za projekat i nikada nije imao bilo kakav udeo u kapitalu Ackua Vista“.

Optužbe za prevare i kršenje ugovora...

Od 2009. do 2019, bivši partneri i investitori optužili su Čempion-Kejn za prevaru i kršenje ugovora u skoro desetak tužbi. U žalbi koju je 2012. podneo Geri Pejs, izvršni direktor u farmaceutskoj industriji, opisan je zajam od 200.000 dolara koji je dao ANI-ju za projekat u Oregonu. U tužbi se navodi da je Čempion-Kejn koristila taj novac da plati drugim investitorima, da ostane u toku sa hipotekom u Arizoni i da plati opciju za zemljište. Tužbe koje je bivši partner podneo 2016. i 2017. optužile su je za pogrešnu raspodelu imovine. (Čempion-Kejn i ANI su u velikoj meri osporili optužbe u tužbama protiv njih.) 

Sudski sporovi su rešeni tiho. Uspon Čempion-Kejnove preklapao se sa rezovima u lokalnoj štampi koji su zadesili redakcije širom SAD-a. Union-Tribune otpustio je više od polovine svog osoblja između 2006. i 2010. godine. Očigledno neprimećeni od strane medija, njeni pravni problemi nisu narušili njen imidž u javnosti. Na fotografijama koje prate slavljeničke članke o njoj, nosila je haljine sa uzorcima i nakit od perli: primer ukusnog prosperitetnog načina života u San Dijegu. „Postoji mnogo ljudi koji sebe promovišu kao nešto što nisu“, kaže Grinberg, predsednik Trinitija. „Dakle, ako je rekla da je uradila ovo ili ono, možda i jeste. A ako nije, kome to šteti?"

U januaru 2019, Bruer, predsednik Konsultantske službe za alkoholna pića, dobio je poziv od privatne kompanije koja je nameravala da uloži oko 100 miliona dolara u Čempion-Kejnin fond za licenciranje alkoholnih pića. Pre konačne odluke, firma je želela njegovo mišljenje. Bruer se odvezao do kancelarije firme u San Dijegu, gde mu je klijent pokazao dokumente o ponudi. On nije zaboravio svoj sastanak sa Kim Peterson skoro sedam godina ranije. Papirologija mu je samo dodatno pojačala osećaj da nešto nije u redu.

Prva stvar koju je Bruer primetio jeste da je u objašnjenju deponovanja izostavljeno da Odeljenje za kontrolu alkoholnih pića ne zahteva odmah od kupaca da položi punu cenu dozvola. Opet, ovo ukazuje na hitnu potražnju za kratkoročnim kreditima tamo gde ih nije bilo. U tabeli su nabrojani zajmovi koje je navodno dao Čempion-Kejnin fond. Nekoliko licenci je bilo za veletrgovce kao što su vinarije i pivare. Ali veleprodajne licence ne zahtevaju deponovanje. Zašto bi preduzeće uzelo zajam sa visokim kamatama da pokrije nepostojeći trošak? A cene mnogih licenci Brueru su se učinile nerealno precenjenim.

Kriva i za pronevere...

Ali Bruerovi klijenti su se plašili da ne propuste dobru priliku. „Veoma su želeli da investiraju“, rekao je on. „Osećali su da se svi bogate sem njih. Zamolili su ga da pomogne dubinskom analizom. Tim je kontaktirao svakog advokata i konsultanta za alkoholna pića u državi da bi pitao da li njihovi klijenti koriste Čempion-Kejnin fond. Nijedan nije bio. Zatim su pregledali oko šest meseci evidencije o transferima dozvola za alkohol. Za svaku transakciju u kojoj je Chicago Title obavljao usluge deponovanja, tim je kontaktirao kupce i pitao ih da li koriste platformu. Opet ništa. Da bi se približila milionskim zajmovima za koje je tvrdila da ih finansira, Čempion-Kejnova bi morala da bude odgovorna za svako deponovanje licence za alkohol u Chicago Title-u. Bruerova istraga je pokazala da ona nije stajala iza nijednog. U martu 2019, njegovi klijenti su zaključili da je verovatno objašnjenje za nedoslednost to što je Čempion-Kejnova izvela Ponzijevu šemu.

Tog avgusta, američka Komisija za hartije od vrednosti podnela je žalbu optužujući Čempion-Kejn za proneveru više od 300 miliona dolara od investitora širom SAD. Ona nije dala nijedan zajam podnosiocu zahteva za dobijanje dozvole za alkohol. Umesto toga, novac investitora je deponovan na račun u Čikagu koji je isključivo ona kontrolisala. Usledila je žalba američkog Ministarstva pravde. U julu 2020. Čempion-Kejn se izjasnila krivom za prevaru sa hartijama od vrednosti, ometanje pravde i zaveru. Sve u svemu, skoro 400 miliona dolara proteklo je kroz njen fond. Sve osim oko 11 miliona dolara koji su ostali na njenom računu iskorišćeno je da podrži svoje poslovanje, otplati postojeće investitore i pokrije troškove uključujući nakit, automobile, kreditne kartice, putovanja, sedišta za „Padres“ and „Chargers“ i kolica za golf u vrednosti od 22.000 dolara.

U izjavi dostavljenoj sudu, Čempion-Kejn je obećala da će pomoći investitorima da nadoknade gubitke i napisala je da je zavedena i zavisna "od namere da poboljšava živote ljudi. Još od malena mama mi je govorila da je sve što sam želela bilo da brinem o ljudima. Da budem ’mama Đina’.“ Na izricanju presude u martu, opisala je kako se njeno samopouzdanje pretvorilo u nešto toksično. „Nastavila sam da pokušavam da sklapam dogovore, da budem kreativna u ponovnom stvaranju svog posla, ali nisam uspevala“, rekla je ona. „Uspaničila sam se i osetila sam da moram da podržim sliku o onome što su ljudi verovali da je Đina Čempion-Kejn.”

Nepotresen time, američki okružni sudija Lari Berns osudio ju je na 15 godina federalnog zatvora, oko četiri više nego što su tužioci preporučili. Sudiju je naljutilo da su među žrtvama Čempion-Kejn bili prijatelji, porodica i zaposleni. „Ovo nisu bili samo stranci koji su se nadali da će se obogatiti“, rekao je on, objašnjavajući kako su njena „prevara i izdaja“ uticali na njegovo obrazloženje presude.

Ipak, veliki deo novca je došao od navodno sofisticiranih investitora i finansijskih institucija. Oni bi svoje poverenje uložili u „Chicago Title“, kompaniju koja bi u teoriji trebala da čuva njihov kapital. U vreme podizanja optužnice protiv Čempion-Kejn, ANI je imao malu vrednost i „Chicago Title“ je postao meta tužbi. Nekoliko ih je nagođeno van suda, a „Chicago Title“ je platio oko 65 centi na dolar na ime gubitaka bez da je priznao grešku. Druge parnice su u toku, uključujući zajedničku tužbu „Banc of California Inc.“ i teksaškog hedž fonda „Ovation Partners“, kao i jednu od strane Kim Peterson. (SEC ili Ministarstvo pravde nikada nisu optužili Petersonovu). „Chicago Title“ nije odgovorio na zahteve za komentar.

Tužbe se baziraju na evidentnom neuspehu kompanije da se zaštiti od prevare i istraži očigledne nepravilnosti sa Čempion-Kejn nalogom. Najočiglednija je bila ta da njen nije imao konačan rok. Posrednički nalozi se uglavnom zatvaraju u roku od nekoliko meseci, ali njen je ostao otvoren godinama. U okviru ovog neobičnog aranžmana, „Chicago Title“ je prikupio velike naknade za korišćenje; jedna tužba procenjuje da je kompanija zaradila stotine hiljada dolara, ako ne i milione, od svog odnosa sa Čempion-Kejn. Efektivno su to bile veoma isplative bankarske usluge.

Lažno predstavljanje

Kako bi prevarila investitore, Čempion-Kejn se lažno predstavljala kao zaposlena u „Chicago Title“-u, kreirajući lažne adrese e-pošte i krivotvoreći dokumente i potpise. Ali imala je i unutrašnju pomoć. Službenice za deponovanje koji su vodili poslove ANI, Dušarm i Eliksman, bile su svesne njenog lažnog predstavljanja. Dokumentacija predstavljena u tužbama protiv „Chicago Title“-a sugeriše da su one takođe lagale investitore i revizore – potvrđujući, na primer, vrednost investicija koje se drže na posredničkim nalozima koji nisu postojali. Zauzvrat su dobijale avionske karte, lične čekove i večere na račun kuće.

Na isti način na koji je tretirala zaposlene, Čempion-Kejn je posebno negovala svoj odnos sa Dušarmovom, obećavajući joj život koji bi, bez njihovog druženja, bio nemoguć. Čempion-Kejn je platila da Dušarmov sin odleti u Mičigen da poseti Čempion-Kejnov univerzitet. Dušarm je silno želela da poseduje kuću, a Čempion-Kejn se dogovorila da kupi kuću sa četiri spavaće sobe u poželjnom kraju „Point Loma Heights“ i jeftino je iznajmi Dušarmovoj na osnovu zakupa za posedovanje. Otprilike u to vreme, šema je otkrivena, a Dušarm se nikada nije uselila.

Čempion-Kejn je Dušarm i Eliksmanovu nazivala simpatičnim nadimcima — „Ljubavi“ i „Drugarice“, respektivno — dok bi zajedničke poznanike vređala: „Drkoš“, „Idiot“, „Mrgud“, „Debeli“. Njihova prepiska govori o psihologiji sestrinstva u rovovskom ratu.

"Bez obzira šta da se desi, za tebe bih razbijala, Đ!“ Dušarm je pisala Čempion-Kejn u novembru 2015. U ANI-u, Čempion-Kejn je insistirala da sav posao deponovanja nekretnina ide Dušarmovoj. „Ona ne bi sklopila dogovor osim ako Dela nije bila umešana“, kaže bivši izvršni direktor razvoja. „Đina je bila zaštitnički nastrojena prema njoj, kao majka medvedica“.

Bedžamin Galdston, advokat koji zastupa investitore u tužbi protiv „Chicago Title“-a i ove dve žene, kaže: „Đina je učinila da se osećaju posebno. Učinila je da se osećaju cenjeno." On dodaje: „Ovu tajnu su delile zajedno. Zaista su bili saučesnice.” (Obe žene su otpuštene iz „Chicago Title“. Advokat Eliksmanove je odbio da komentariše. Advokat DuŠarm nije odgovorio na zahtev za komentar. Prema sudskim podnescima, obe žene su pod istragom u tekućoj istrazi Ministarstva pravde koja je dovela do optužnice protiv Čempion-Kejn.)

U novembru 2019, pre izricanja presude Čempion-Kejn, Pamela Kori, bivša menadžerka „Luv Surf“-a, otišla je svojoj kući za Dan zahvalnosti. Bio je to mali skup na kome su bili prisutni i roditelji Čempion-Kejn. Kori, koja je bila u ranim 30-im, se 2014. preselila u San Dijego iz Bostona kako bi radila u butiku. Čitala je o Čempion-Kejn u časopisima. Iz daljine je pogledala u nju; kada su se upoznali, Kori je smatrala da je Čempion-Kejn prijatna i saosećajna. Njen otac je umro u oktobru 2018. Ona nije imala porodicu u blizini, a Čempion-Kejn ju je pozivala na praznike i Super Boul zabave. Kori je volela svoj posao — zabave koje je priređivala u radnji, kupovina u Los Anđelesu, činjenicu da je mogla da povede svog labradudla na posao. Čempion-Kejn se uvek pojavljivala na njenim događajima, a Kori je videla obećavajuću budućnost sa ANI. „Đina bi rekla: ’Tražimo još jedan butik za tebe’ “, priseća se ona.

Ranije tokom 2019. godine, Kori je uložila 20.000 dolara, novac koji je nasledila nakon očeve smrti, u fond Čempion-Kejn. Kada su se pojavili izveštaji o Ponzi šemi, bila je šokirana. Mislila je da je to nesporazum koji će njena prijateljica i mentorka sigurno ispraviti. „Bile smo kao porodica“, kaže Kori. "Vaš um vas prevari." Do Dana zahvalnosti istina je postala jasna. „Rekla mi je da je osetila olakšanje, da više ne mora da bude zabrinuta“, kaže Kori. Ali Kori je ostala privržena. Kao i mnogi u orbiti Čempion-Kejn, borila se da uskladi osobu koju je poznavala sa onim što je ta osoba uradila.

Čempion-Kejn je imala jedan poslednji plan za kraj da ispravi stvari. Njena kuća u Mišon Hilzu bila je elegantna, ali domaćinska. U kuhinji pre večere, stojeći kod lavaboa pripremajući obrok od pire krompira, ćuretine i sosa od brusnice, objasnila je svoju viziju. „Rekla je: 'Vratiću ti sav novac' “, priseća se Kori. Biće snimljen film o njenom životu, rekla je Čempion-Kejn, uz ugovor sa Amazonom ili Netfliksom vredan milione dolara. Rola Čempion-Kejn bi mogla biti prava za glumicu velikog imena - možda Demi Mur, na koju je donekle ličila. Kori bi, uveravala ju je Čempion-Kejn, mogla da igra samu sebe. Kako će do tog projekta zapravo doći, bilo je nejasno. Nije bilo dokaza da je uopšte postojao. Ali kada bi opisivala film, izgledao je stvaran. Kori joj je neko vreme verovala. Čempion-Kejn je uvek znala lepo da priča bajke.

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike