I toga ima u Srbiji: Firma u kojoj se radi šest sati, a koja čeka da je sustigne svet (FOTO/VIDEO)
Beogradska "Mikroelektronika“ jedna je od retkih firmi, ne u Srbiji već globalno, čiji su barem jedan proizvod koristila sva zvučna imena u svetu elektronike
Firma u kojoj se u proizvodnji od ovog januara radi šest sati dnevno - "a biće i kraće“, koja postavlja svetske standarde u svojoj oblasti i koja "čeka svet“ da joj se pridruži, deluje kao vest iz neke ekonomske velesile, a zapravo se radi o jednoj uspešnoj srpskoj kompaniji.
O tome šta beogradsku "Mikroelektroniku“, osim posebnog odnosa prema zaposlenima, čini svetskom firmom na glasu, novinari 24sedam razgovarali su pred Novu godinu sa njenim osnivačem i vlasnikom, Nebojšom Matićem.
- Svaka firma ima neku komparativnu prednost, nijedna nije savršena. Mi sebe vidimo tako kao da nekome prodajemo njegovo vreme, koje on štedi upotrebom naših proizvoda. Mi smo "koka-kola“ za elektroniku, svima smo potrebni. Ne postoji firma koja se bavi nekom tehnologijom, nekom elektronikom, a da nije u poslednjih 10 godina kupila nešto od nas – ističe Matić.
A uspeti na svetskom tržištu, a da pritom to nije još jedna srpska priča o jeftinoj radnoj snazi i niskim cenama, nije mala stvar ni za firme iz mnogo većih zemalja nego što je Srbija.
- Mi smo skuplji od konkurencije, i to dosta, od četiri do pet puta. Ali vi sa našim alatom možete da na jednoj ploči probate osam i po triliona jedinstvenih kombinacija, što ne može da se uradi ni na jednom drugom razvojnom alatu. Pritom, svakim danom i s razvojem tehnologije to što ste kupili od nas postaje vam upotrebljivije i vrednije. Zamislite da imate automobil koji postaje sve vredniji umesto da gubi vrednost – kaže Matić za 24sedam.
U "Mikroelektronici“ se ponose time što svakoga dana izbace jedan novi proizvod koji nije postojao do tada. Prošle godine su ih napravili više od 280, i tako upotpunili paletu od 2.000 softverskih i hardverskih proizvoda. Planiraju da otvore svoju fabriku štampanih ploča, ali za tako nešto potrebno je, navodi Matić, da se slože kockice.
Postavljanje svetskih standarda
Postavljanje standarda u svetu u svojoj branši veoma je retko iz tzv. malih zemalja. U SFRJ je toga bilo, recimo u pojedinim segmentima građevinarstva, ali u "Mikroelektronici“ su uspeli da se nametnu u nečem danas mnogo raširenijem – elektronici.
- Jeste čudno, ali firma iz Srbije postavlja standard u industriji razvojnih sistema, u embededu. Ali mi se nismo "prijavili“ za taj posao, to je trebalo da urade velike firme, a da mi ostali radimo po njemu. Međutim, nikada nijedna velika firma neće da prilagodi svoj „tool“ drugoj velikoj firmi. I onda smo se mi, koji sarađujemo sa svima njima, našli u situaciji da to moramo da uradimo. I onda mi imamo standard kada je reč o tome kako se rade periferijske pločice, pločice mikrokontrolera, kako se rade displej pločice, SDK, kako se piše softver a da odgovara svim mikrokotrolerima – napominje Matić.
- U Srbiji možete da napravite svaki proizvod koji se pravi i drugde u svetu. Ne možete da pravite milione "ajfona“, ali svaki drugi proizvod u seriji do 100.000 komada možete. Međutim, i tajming je važan, kada ćete nešto da napravite i ponudite svetu, jer to drastično uvećava profit. Nama je problem to što smo previše napredni i što svet još nije spreman za neke naše proizvode i usluge. Mi se konektujemo na bilo koji razvojni sistem bilo gde u svetu i radimo u realnom vremenu. Znate za koncept softvera kao usluge, recimo ofis aplikacije, Vindouz…, ali hardver kao usluga je redak, a mi to imamo. Tržište je još nespremno za tako nešto i biće tako još pet godina – naglašava Matić.
Kako radnika "privoleti“ da radi šest sati
U "Mikroelektronici“, firmi od stotinu zaposlenih, u delu proizvodnje rade sedam sati dnevno poslednjih godinu i po, a za rad od šest sati, koji počinje da se primenjuje od januara, Matić kaže da je samo pitanje motivacije.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
- Pitanje je samo kako motivišete nekoga da radi kraće, ma kako to čudno zvučalo. Ako možete da ga motivišete da radi duže, da bi se nešto postiglo, možete i kraće, da postigne nešto za manje vremena. A „nagrada“ je jedan sat dnevno, pa dva sata, pa dodatni slobodan dan nedeljno… To je već ogromna motivacija – objašnjava Nebojša Matić.
U „Mikroelektronici“ postoji i ona druga vrsta motivacije za rad, na koju se obično prvo pomisli. Matić kaže da je prosečna plata u proizvodnji „prešla 800 evra“.
Pecanje je neodvojivo od biznisa
Nebojša Matić, rodom Lajkovčanin, koji je posle studija u Novom Sadu u Beograd stigao sa 180 maraka u džepu i svoj današnji biznis razvio iz časopisa "Mikroelektronika“, i danas sa žarom održava ljubav iz svog detinjstva. I pored vođenja milionskog biznisa, i dalje uspeva da dva dana nedeljno po nekoliko sati odvoji – za pecanje.
- I jedno i drugo je velika strast, a i jedno drugom je velika potpora. Ne bih mogao da obiđem zemaljsku kuglu i pecam na nekim "egzotičnim“ mestima da nema tog biznisa, ali ni tog biznisa ne bi bilo da na pecanju ne mogu da se "spustim“ i lagano razmišljam šta su mi prioriteti i kako nešto raditi na duge staze.
- Dugo smo imali 13. pa čak i 14. platu, ali kako su plate sada znatno više, od toga smo odustali. I dalje imamo bonuse, a kod nas se za treće dete dobija 2.000 evra – kaže Matić.
Uslovi za rad u ovoj neobičnoj fabrici su takođe specifični. Mogli smo da se uverimo da se radi na savremenim mašinama, od kojih neke koštaju i po pola miliona evra, da nema slike „radnika na traci“ na kakve smo navikli u fabričkim prilozima sa televizije. Čak je i klima-uređaj hotelskog, a ne fabričkog razreda, pa menja kompletan vazduh osam puta dnevno, zbog čega, kažu, nisu imali nikakvih problema sa koronom.
Sa kandidatima za posao nemaju problema, i Nebojša Matić kaže da ne nije problem naći potrebne ljude ni za hardverski, ni za softverski deo firme.
- Čak ni predznanje nije presudno, iako je poželjno. Sve zavisi od kandidata. Važno je da je neko vredan i da hoće da uči, a mi ga naučimo svemu ostalom. Kao što naučimo i Francuze, koji u grupama od 20 do 30 svake godine ove provedu tri-četiri meseca na praksi – kaže Nebojša Matić.
Da su me majka i otac finansirali…
Nebojša Matić kaže da ništa u životu ne bi postigao da su ga "otac i majka finansirali“...
...ali i da ljudi generalno imaju pogrešnu predstavu o sopstvenom biznisu i preduzetništvu. Ko sopstveni biznis započinje da bi vozio džip i imao jahtu, prilično je daleko od uspeha u njemu...
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari