Srpsko žito za svetsku naftu: Ko će dobiti a ko izgubiti na zabrani izvoza

10.03.2022

06:33

0

Kakve posledice sa sobom nosi najavljeno ograničenje izvoza žitarica, brašna i ulja

Srpsko žito za svetsku naftu: Ko će dobiti a ko izgubiti na zabrani izvoza
nafta dolari pšenica - Copyright Pixabay

Vlada Srbije je spremila ograničenje izvoza žitarica i osnovnih prehrambenih proizvoda, poput brašna i suncokretovog ulja, kao meru zaštite snabdevanja i standarda stanovništva.

Iako se propušta potencijalno velika zarada na izvozu i priliv deviza u zemlju, ovakav potez je shodno situaciji i očekivan i racionalan, kaže za 24sedam agroekonomista Milan Prostran.

- Srbija je možda i morala ovo da uradi jer postoji bojazan većeg odliva ovih proizvoda zbog ogromne tražnje i u okruženju i u svetu i mogućnosti da ostanemo bez toga vrlo brzo. Ovo su vanredne okolnosti i mora se ili utvrditi kontingent koliko čega može napolje ili, u lošijoj varijanti, potpuno zabraniti izvoz na neko kraće vreme. Mislim da je ovo privremena mera, ali i neophodna, jer došli smo u situaciju o kojoj smo decenijama unazad govorili, da je srpska pšenica zapravo naša nafta. Sada ćemo je možda i menjati za pravu - naglašava Prostran.

U zemlji dovoljno zaliha

Prostran kaže da u Srbiji ima dovoljno i rezervi kod države i zaliha kod proizvođača, trgovaca i izvoznika da se zemlja hrani čak do kraja godine, i da zbog toga ne treba ni brinuti, ali ni potpuno zabraniti izvoz. Treba samo uraditi dobru reviziju stanja, da se zna koliko čega i gde ima.

- Za četiri meseca nam stiže nova pšenica, posejali smo 620.000-670.000 hektara, i čak i ako značajno podbaci rod zbog klime i manje bačenog skupog đubriva, to će biti novih dva i po miliona tona. A nama treba godišnje milion i po tona. Dovoljno će biti i kukuruza, i sirovog ulja, soje... svega potrebnog za ishranu ljudi i domaćih životinja, a time i uslova za proizvodnju i mesa i mleka - objašnjava Prostran.

Istorija nas uči oprezu

Srbija, za razliku od gotovo svih bogatih zemalja Zapada, ima i neka loša iskustva koja nalažu dodatni oprez s hranom, ukazuje Prostran.

- Imali smo krizne situacije sa racionalizacijom hrane, sa bonovima, čak krajem osamdsesetih i jedan slučaj da je izvezena sva pšenica pa se morala interventno uvoziti roba sumnjivog kvaliteta za celu Jugoslaviju. Na tome smo naučili upravljanje rezervama u krizama. To Zapad, gde se sve lako rešavalo novcem, uči tek sada sa pojavom epidemije koronavirusa, kada robe nema ma koliko para imali – kaže Prostran.

Ovaj stručnjak, koji ima višedecenijsko iskustvo upravljanja državnim bilansima poljoprivrednih proizvoda iz vremena "velike Jugoslavije“, kaže da je to pitanje i kompleksno i osetljivo.

- U kriznim vremenima hrane ne sme da nedostaje, pa se pitanje nečijeg profita mora staviti u drugi plan. A u ovoj situaciji najviše će izgubiti trgovci i izvoznici, jer primarni poljoprivredni proizvođači su uglavnom već njima prodali svoju robu. Međutim, gubitak ne znači da neće biti zarade uopšte, jer pšenica i kukuruz su prošle godine posle žetve i berbe plaćani mnogo manje nego što je tržišna cena bila kasnije, a pogotovo sada. Ako je nešto u julu plaćano 20 dinara, a danas se prodaje po 35, svakako tu ima zarade - naglašava Prostran.

Biće prilike i za zaradu

On veruje da će ograničenje izvoza kratko trajati i da će trgovci i izvoznici kasnije imati dovoljno vremena da pred novu žetvu isprazne skladišta da mogu da prime ovogodišnji rod.

Screenshot:zmp.de
 

- A i onda će imati prilike da dobro zarade jer, otkako pratim poljoprivredu, u poslednjih 50 i više godina cena pšenice nije bila kao što je danas, više od 400 evra po toni na svetskim berzama. A bili smo srećni kada u izvozu dođe na 200 ili čak 150. Ovakva cena znači da će zemlje koje nemaju pšenicu za nju plaćati "suvim  zlatom“, ili naftom ako je imaju. Možda je i to prilika za nas, da napravimo neku trampu - zaključuje Prostran.

"Sa brašnom ne znamo šta ćemo“

Poslovno Udruženje mlinske, pekarske i testeničarske industrije Srbije "Žitounija“ uputilo je danas zahtev Ministarstvu poljoprivrede i Privrednoj komori Srbije u kome traži da se brašno izuzme iz zabrane izvoza, javljaju mediji.

- Izvoz brašna nikako ne bi trebalo zabraniti, imamo ga, ne znamo šta ćemo sa njim. Može se prodati po 50 dinara po kilogramu na stranom tržištu, s avansnim plaćanjem, a već su ugovorene veće količine - rekao je predsednik tog udruženja Zdravko Šajatović.

Procena je da bi lako moglo da se izveze 100.000 tona brašna a da se ne ugrozi domaće snabdevanje. Od jula prošle godine do danas izvezeno je 84.000 tona brašna, a rekord je bio 2016–2017. godine sa 252.000 tona.

Kvote su prihvatljivo rešenje

Da je potrebna promišljena reakcija države, smatraju i u udruženju proizvođača, prerađivača i izvoznika "Žita Srbije“. Proizvođači i trgovci su već bili spremni na to da će Vlada doneti nekakve mere na tržištu, i već su iskazali nadu da će se imati u vidu koliko su dobra prodaja i izvoz važni za opstanak ratarske proizvodnje u Srbiji.

Direktorka udruženja Sunčica Savović rekla je pre nekoliko dana za 24sedam da je rast svetske cene dobar i za proizvođače, koji su imali povećane troškove proizvodnje za 50 odsto, i za izvoznike, jer je prethodna dva meseca izvoz bio manji od naših realnih mogućnosti, u odnosu na zalihe koje imamo.

- Nadamo se da će Vlada razmotriti, ako je već neophodno, uvođenje kvota, a nipošto potpunu zabranu izvoza, jer je nepotrebna, imajući u vidu realno stanje zaliha, ali i to da je sada prilika za izvoznike da zarade, pošto je u prethodnom periodu izvoz bio obesmišljen time što je zarada bila tek evro-dva po toni – kazala je Savovićeva.

U izvoz išla barem trećina proizvedenog

Srbija je u ekonomskoj 2020-2021. godini proizvela 3,4 miliona tona pšenice, a prelazne zalihe su bile 300.000 tona. Godišnja domaća potrošnja je milion i po tona, a izvoz je prošle godine bio nešto veći od milion tona, sa zaradom od 270 miliona dolara, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku.

Screenshot: Bloomberg
 

Kukuruza je dobijeno šest miliona tona, od čega je 4,7 miliona potrebno za našu potrošnju. Izvezeno je u 2021. godini, sve sa rezervama, 2,3 miliona tona, i zarađeno 605 miliona dolara.

Suncokreta je dobijeno 645.000 tona, što je dovoljno za domaće potrebe. Suncokretovog sirovog i rafinisanog ulja je lani izvezeno 233.800 tona, za 290 miliona dolara.

Nafte smo, s druge strane, pretpandemijske 2019. godine, kada je bila veća potrošnja nego lani, uvezli tri i po miliona tona i platili je 1,7 milijardi dolara kada je barel prosečno vredeo 64 dolara. Danas je cena 122 dolara, pa vredi razmisliti o trampi...

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike