Zmija na slobodi: Kako je Čarls Sobradž izbegavao pravdu i godinama neometano nasumice ubijao turiste

23.12.2022

20:06

0

Advokati ozloglašenog ubice dugo su tražili intervenciju suda radi pomilovanja, pa je na kraju oslobođen nekoliko meseci ranije

Zmija na slobodi: Kako je Čarls Sobradž izbegavao pravdu i godinama neometano nasumice ubijao turiste
Čarls Sobradž - Copyright Profimedia

Ozloglašeni serijski ubica Čarls Sobradž (78) oslobođen je iz zatvora u Nepalu u petak, posle 19 godina robije. U njemu je završio nakon serije ubistava, prevara i bekstva iz zatvora, a sud je odluku da ga pusti doneo na osnovu njegovih godina i zdravlja.

Poznat kao „Bikini ubica" i „Zmija", po drami koju su snimili Netfliks i Bi-Bi-Si, oslobođen je na osnovu zakonske odredbe koja kaže da zatvorenici koji su odslužili 75 odsto zatvorske kazne i imali dobro vladanje mogu biti pušteni, objavio je Katmandu post.

Francuski serijski ubica bio je u nepalskom zatvoru pod optužbom da je ubio dvoje američkih turista.

Sobradževi advokati su dugo tražili intervenciju suda radi pomilovanja. Kako je uhapšen 19. septembra 2003, dvadesetogodišnju kaznu bi odslužio 18. septembra sledeće godine.

Francuski državljanin vijetnamskog i indijskog porekla počinio je niz ubistava širom Azije 1970-ih.

Problematično detinjstvo

Rođen je 6. aprila 1944. kao Čarls Gurmuk Sobradž u Sajgonu, u Vijetnamu, koji je u to vreme bio pod francuskom vlašću, a kasnije je zatražio i dobio francusko državljanstvo. Bio je sin indijskog biznismena i učiteljice iz Vijetnama, koji nisu bili u braku, a otac je njega i majku ostavio nedugo pošto je dobio sina.

 

 

Usvojio ga je novi dečko njegove majke, francuski poručnik stacioniran u Sajgonu. Kada su se njegova majka i poručnik venčali, preselili su se u Marsej u Francusku. 

Imao je haotično detinjstvo jer se porodica stalno selila između Francuske i Indokine, a od malih nogu je počeo da ispoljava problematične karakteristike i imao je problem sa disciplinom.

U tinejdžerskim godinama okrenuo se sitnom kriminalu, koji se brzo otrgao kontroli.

Neobičan slučaj „Bikini ubice“

Sobradž ima dugu i mračnu kriminalnu istoriju. Zbog prirode njegovih zločina pripisan mu je nadimak „Bikini ubica“ jer su neke od njegovih žrtava pronađene ubijene u bikiniju na Tajlandu, a nadimak „Zmija“ dobio je jer se spretno izvlačio iz zatvora.

Sobradž je proputovao svet i ubijao ljude na svom „hipijevskom“ tragu. On je lovio putnike, zapadne turiste koji su putovali kroz Aziju. Drogirao ih je dajući im piće ili hranu, a navodno je optužen za oko 20 ubistava u različitim zemljama.

Godine 1960, sa 16 godina, Sobradž je počeo da krade i prvi put je zavšrio u zatvoru 1963. zbog provale. Osuđen je na tri godine u zatvoru Poisi u blizini Pariza. U ovom surovom zatvoru, Sobradž je počeo da usavršava svoje veštine manipulacije kako bi privoleo zatvorske službenike da mu sređuju određene povlastice.

Profimedia
 

Godine 1969, kada je pušten na uslovnu slobodu, preselio se kod Felika d'Eskonjea, čoveka kojeg je upoznao dok je bio u zatvoru. Istovremeno je živeo u visokom društvu u Parizu, dok se bavio raznim prevarama i provalama. Žene bi se zaljubljivale u njega jer je umeo da bude posebno šarmantan. U to vreme Sobradž je upoznao Šantal, devojku iz konzervativne pariske porodice, i oni su se zaljubili jedno u drugo.

U noći kada ju je zaprosio uhapšen je zbog izbegavanja policije u ukradenom automobilu i vraćen u zatvor Poisi na dodatnih osam meseci zbog krađe automobila. Šantal ga je čekala i kada je pušten venčali su se. Ubrzo je zatrudnela, ali je par počeo da brine zbog činjenice da su francuske vlasti imale Sobradža na oku, zbog čega je verovatnoća da će ga ponovo uhapsiti bila velika.

Odlučili su da odu iz Francuske u Aziju i, koristeći lažne putne isprave, počeli su da putuju kroz istočnu Evropu. Umeli su da se sprijatelje sa saputnicima, a zatim da im otmu dragocenosti i da traže novu žrtvu.

U Mumbaj su stigli 1970, gde je Šantal rodila njihovu ćerku. Tu su počeli da žive u nameri da obezbede stabilno okruženje za svoje dete. Na prvi pogled su ostavili dobar utisak, ali se Sobradž ponovo okrenuo kriminalu i vodio je preduzeće za krađu automobila i šverc. Umesto da koristi profit za nešto pozitivno za svoju porodicu, novac je trošio na kockanje.

U decembru 1971. par je pobegao u Kabul, u Avganistanu, gde su boravili u hotelu Interkontinental neko vreme, a iz njega su otišli ​​ne plativši račun. Ovde je Sobradž uspostavio kontakte za ilegalni šverc oružja, prenoseći oružje iz Avganistana kopnenim putem za prodaju u Indiji. Zatim se preselio u Pakistan, gde je u Ravalpindiju ukrao automobil drogirajući vozača, koji je preminuo od trovanja. Otprilike u to vreme vodio je i prodavnicu kurioziteta u Bangkoku kako bi namamio svoje omiljene žrtve, strane turiste. Drogirao ih je, ponekad do smrti, i krao im stvari.

Profimedia
Čarls Sobradž

Oružanu pljačku u draguljarnici u hotelu Ašoka u Delhiju počinio je 1973, posle čega je uhapšen i poslat u zatvor. U vreme hapšenja policija mu je zaplenila više revolvera, pušaka i drugog oružja. Posle dve nedelje u zatvoru lažirao je upalu slepog creva i uspeo da pobegne tokom nestanka struje, pošto je to bilo vreme indijsko-bangladeškog rata. Pobegao je sa svojom suprugom, ali je ubrzo uhvaćen i vraćen u zatvor. Uspeo je da pozajmi novac za kauciju, da bi zatim sa ženom pobegao iz Indije u Avganistan.

Naselili su se u Kabulu, gde su odmah počeli da pljačkaju turiste prateći „stazu hipija“ između Evrope i istočne Azije. Ponovo uhapšen, Sobradž je još jednom pobegao pretvarajući se da je bolestan i drogirao je bolničkog čuvara. Ovog puta je ostavio porodicu i pobegao u Iran.

Umorna od stalnih poremećaja u njihovim životima koje je donela Sobradževa kriminalna aktivnost, Šantal se vratila u Francusku sa svojom ćerkom, izjavivši da nikada više ne želi da ga vidi. Sledeće dve godine Sobradž je bežao od vlasti i putovao je po istočnoj Evropi i Bliskom istoku, uvek koristeći ukradene pasoše.

Njegov mlađi brat Andre pridružio mu se u Istanbulu i njih dvojica su krenuli zločinačke akcije u Grčkoj i Turskoj. Braća su uhapšena i zatvorena u Atini, ali Sobradž je još jednom uspeo da pobegne, ostavljajući Andrea da služi kaznu.

Na Tajland se preselio 1975. i postao je diler droge da bi finansirao svoj životni stil. Takođe je skovao novi plan, a to je da stvori neku vrstu kriminalne porodice, sa njim na čelu. Njegov prvi poklonik bila je Mari-Andri Leklerc iz Kvebeka u Kanadi. Pala je na njegov šarm i ignorisala je i njegove veze sa drugim ženama i njegove kriminalne aktivnosti.

 

 

Da bi privukao više članova u svoj klan, Sobradž je osmislio novi sistem. Odabrao bi svoje žrtve, stvorio im problematičnu situaciju i onda se predstavljao kao vitez u sjajnom oklopu koji bi rešio problem. Nemajući pojma da je Sobradž bio uzrok njihovog problema na samom stratu, oni bi se osećali da su mu dužni jer im je pomogao.

Koristeći to što tečno govori francuski, brzo se zbližavao sa francuskim turistima. Ukrao je pasoše bivših francuskih policajaca, Janika i Žaka, a zatim im pomogao da ih povrate.

Sobhraj i njegova "porodica" boravili su u odmaralištu u gradu Pataji na plaži, gde je upoznao kolegu kriminalca, Adžeja Čovdurija. Mladi Indijac je postao Sobradžov zamenik i njih dvojica su se upustili u ubijanje 1975. Mnoge od njihovih žrtava bile su deo „porodice“ i moguće je da su ubijene da bi se sprečile da odu vlastima.

Ubistva

Prva poznata žrtva bila je Tereza ​​Nulton, mlada žena iz Sijetla koja je otputovala iz Bangkoka i bila na putu za Katmandu, gde je trebalo da studira tibetanski budizam u manastiru Kopan. Upoznala je Sobradža, koji se navodno ponudio da bude njen vodič i da je odvede do plaže Pataja, gde je njeno telo kasnije pronađeno spaljeno.

Dženi Bolivar, mlada žena iz Amerike, otputovala je na Tajland kako bi meditirala i iskusila budistički način života. Kada je upoznala Sobradža, pokušao je da je ubedi da se pridruži njegovoj „porodici“, ali je ona odbila. Bolivar je pronađena udavljena u plimnom bazenu u Tajlandskom zalivu, u blizini grada Pataje, u bikiniju sa cvetnom šarom. Prošlo je nekoliko meseci pre nego što su rezultati obdukcije, u kombinaciji sa forenzičkim dokazima, dokazali da je utapanje zapravo ubistvo.

Profimedia
 

Sledeća žrtva bio je mladi nomadski sefardski Jevrejin, Vitali Hakim. Njegovo telo pronađeno je spaljeno na putu ka letovalištu Pataja gde je "porodica" boravila.

Henk Bintanja (29) i njegova verenica Kornelija Hemker (25) bili su holandski studenti koji su upoznali Sobradža u Hongkongu. Pozvao ih je na Tajland i oni su prihvatili njegovu ponudu. Kada su stigli, Sobradž ih je otrovao, a zatim im pomogao da ozdrave.

Za to vreme, Šarmejn Karu, devojka Sobradževe prethodne žrtve, Hakima, došla je da istraži njegov nestanak. Plašeći se da bi ona mogla da otkrije šta su uradili, Sobradž i Čuduri su brzo rešili problem. Tela Bintanje i Hemkera pronađena su zadavljena i spaljena 16. decembra 1975. Kasnije istog meseca Karu je pronađena udavljena u sličnim okolnostima kao i Bolivar, noseći sličan bikini sa cvetnom šarom. U početku policijski istražitelji nisu povezali dva slučaja, ali kada su to učinili, Sobradž je postao poznat kao „Bikini ubica“.

Sobhraj je odlučio da je vreme da se ponovo preseli i 18. decembra 1975. on i Leklerk su koristili Bintanjine i Hemkerove holandske pasoše da uđu u Nepal. Tu su sreli dvoje putnika, Lorana Ormonda Karijera (26) iz Kanade i Koni Bronzič (29) iz Kalifornije, sa kojima su se sprijateljili. Karijer i Bronzič su ubijeni, a njihova spaljena tela pronađena su 22. decembra 1975. Sobradža je ispitala i potom pustila policija u Katmanduu.

Sobradž i Leklerk su koristili Karijerov i Bronzičin pasoš da se vrate na Tajland pre nego što su njihove žrtve identifikovane. Kad je stigao tamo, Sobradž je otkrio da su njegovi francuski prijatelji, Janik, Žak i Renelau, počeli da sumnjaju da je umešan u ubistva u Pataji. U Sobradževom odsustvu otkrili su dokumente koji pripadaju žrtvama u odmaralištu u kojem su boravili.

Profimedia
Čarls Sobradž

Sobradž je pobegao u Kalkutu, gde je ubio izraelskog studenta Avonija Džejkoba zbog njegovog pasoša. Iskoristio ga je da otputuje u Singapur i Maleziju sa Leklerk i Čovdurijem, zatim u Indiju i nazad u Bangkok u martu 1976. Sobradža je ispitivala tajlandska policija u vezi sa „Bikini ubicom“, ali on nije optužen. Neki izvori tvrde da je razlog za to bio njihov strah od potencijalnog negativnog publiciteta, koji bi negativno uticao na turizam zemlje. Odmah zatim Sobradž je sa Tajlanda otišao u Maleziju.

Herman Knipenberg, diplomata holandske ambasade, istraživao je ubistva Bintanje i Hemkera, a Sobradž je bio njegov glavni osumnjičeni. Knipenberg je počeo da gradi slučaj protiv njega i mesec dana nakon što je osumnjičeni napustio Tajland Knipenberg je dobio dozvolu policije da pretrese Sobradžev stan.

Otkrio je dokaze među kojima su bili dokumenti koji pripadaju žrtvama ubistva i lekovi kojima ih je trovao. Ohrabren, nastavio je da prikuplja dokaze u slučaju protiv Sobradža, koji je na kraju trajao decenijama.

U Maleziji su Sobradž i Čovduri ukrali hiljade funti vredne dragulje. Ubrzo nakon toga Čovduri je nestao i nikada nije pronađen. Navodno ga je Sobradž ubio pre nego što je sa Leklerk otišao iz Malezije. Par je otputovao u Ženevu, u Švajcarsku, da bi prodao svoje ukradene dragulje pre nego što se vratio u Indiju da ponovo izgradi „porodicu zločinaca“.

Sobradževi novi regruti bile su dve izgubljene turistkinje, Barbara Šeril Smit i Meri Elen Ider, koje je upoznao u Mumbaju. Sobradž se tada sprijateljio sa francuskim turistom Žan-Likom Solomonom kojeg je otrovao u hotelu u južnom Delhiju, sa namerom da ga opljačka, ali je Solomon umro od otrova. Solomonova smrt konačno je rezultirala time da Sobhradž bude zatvoren na 21 godinu u Indiji.

 

 

U julu 1976. u Nju Delhiju Sobradž, Leklerk, Smit i Ider su uspeli da prevare grupu francuskih studenata da ih prihvate kao putničke vodiče. Još jednom je upotrebio svoj otrovani lek protiv dizenterije na grupi, međutim, ovoga puta se to izjalovilo jer je otrov počeo da deluje mnogo brže nego što je očekivao. Kada je prvih nekoliko učenika počelo da pada, ostali su se uzbunili i pozvali su policiju.

Sobradž je sa tri žene uhapšen i ispitan. Optužen je za ubistvo Žan-Lika Solomona i poslat sa Leklerk, Smit i Ider u zloglasni zatvor Tihar izvan Nju Delhija da čeka suđenje. Uslovi u Tiharu su bili izuzetno teški i Smit i Ider su pokušali samoubistvo dok su čekali na suđenje.

Sobradž je tamo je proveo skoro dve pune decenije.

Ponovo je uhapšen u septembru 2003, zbog više ubistava i osuđen na 20 godina zatvora u nepalskom zatvoru.

Žrtve (nije osuđen za sva ubistva)

- Tajland: Tereza ​​Nulton, Dženi Bolivar, Vitali Hakim, Henk Bintandža, Kornelija Hemker i Šarmejn Karu (plus još najmanje osam).

- Nepal: Laurent Ormond Karijer i Koni Bronzič.

- Indija: Ejvoni Džejkob i Žan-Lik Solomon.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike