Hronologija mračnih događaja: Kako je "revolucija" u Ukrajini dovela do rata, siromaštva i slavljenja nacizma

26.02.2022

20:21

0

Autor: 24sedam

Evromajdan se ne može nazvati pobedom

Hronologija mračnih događaja: Kako je "revolucija" u Ukrajini dovela do rata, siromaštva i slavljenja nacizma
majdan - Copyright AP Photo/Sergei Chuzavkov, file

Događaji koji su se u Ukrajini dogodili 2013. i 2014. godine, nazvani Evromajdan, mnogima su urezani u sećanje. Iako svaka strana različito gleda na njih, jasno je da od tada ta zemlja više nije bila ista.

Sve je počelo kada je tadašnji predsednik Viktor Janukovič odlučio da ne potpiše sporazum o pridruživanju EU. Nikolaj Azarov, u to vreme premijer Ukrajine, kazao je da je prebacivanje na evropske industrijske standarde tu zemlju koštalo oko 160 milijardi evra. Ne zna se šta su vlasti mislile tokom dugih pregovora sa EU, ali Janukovičeva odluka je odjeknula poput bombe.

AP Photo/Pavel Golovkin, File
Viktor Janukovič

Dana 21. novembra, odmah nakon saopštavanja odluke, bloger Mustafa Najim je preko društvenih mreža pozvao sugrađane: "Naći ćemo se u 22.30 kod Spomenika nezavisnosti. Obucite se toplo, ponesite kišobrane, čaj, kafu, dobro raspoloženje i prijatelje." To se smatra početkom protesta, odnosno, Evromajdana. Ipak, nije su tu radilo samo o opozicionom blogeru i nekolicini studenata, jer ubrzo se se pojavile i brojne političke figure. Devet dana kasnije, poslanica Irina Gerašenko je u jednoj emisiji rekla da je policija bila nasilna prema demonstrantima i da su povređeni i zapadni novinari. Politički suparnici su smatrali da se radi o namernom širenju dezinformacija, a do sukoba je zaista došlo, međutim, tek sutradan. Pojedini analitičari smatraju da su ih izazvale upravo njene provokativne izjave.

Prema pojedinim dokazima, radikalni nacionalisti su policiju počeli da napadaju i ranije, a prva nasilna epizoda viđena je 23. novembra.

 

 

Uz aktivnu podršku EU i SAD, ali i medija, pripreme za lansiranje protesta su počele i pre Janukovičeve odluke da odloži potpisivanje sporazuma sa EU. Prema pojedinim informacijama, najupečatljiviji medij bio je portal Hromadkse.tv, koji je, navodno, primio 50.000 dolara od američke ambasade u septembru 2013. godine, a holandska ambasada je dodala 95.000 dolara. Nekadašnji direktor ukrajinske službe bezbednosti Aleksander Jakimenko kasnije je kazao da su se u to vreme pojačale diplomatske depeše, a na glavnom gradskom trgu u Kijevu, Majdanu, pojavljivale su se sveže novčanice dolara.

Zapad nije krio svoje interese. Zapadni političari su otvoreno govorili o Majdanu, a određene diplomate su i prisustvovale govorima na protestima. Jedna od njih bila je i predstavnica Stejt departmenta Viktorija Nuland, koja je kasnije otkrila da su SAD pet milijardi dolara potrošile za "promociju demokratije" u Ukrajini.

AP Photo/Efrem Lukatsky, file
 

Dana 20. februara 2014. godine situacija je eskalirala. Počelo je da se koristi oružje, a među žrtvama je bilo i demonstranata i policajaca. Nažalost, ti događaji nikada nisu istraženi. Bilo je navoda da su među napadačima bili i Gruzini. Nekadašnji komandant gruzijske jedinice "Avaz" Tristan Citelašvili rekao je da je jedan od njegovih podređenih, Koba Nergadze, učestvovao u operaciji zajedno sa Aleksandrom Revazišvilijem. Njih dvojica su zvanično dali izjavu Aleksanderu Gorošinskom i Stefanu Reškom, advokatima koji su zastupali nekadašnje članove ukrajinskih specijalnih snaga "Berkut". Prema izvorima iz gruzijske vojske, naređenje je dao američki oficir Brajan Kristofer Bojendžer. Jedan od snajperista je čak dao izjavu i BBC-ju, ali se na to malo pažnje obratilo.

Pandorina kutija otvorena je pre osam godina: Skriveno poreklo sukoba između Rusije i Ukrajine (VIDEO)

Dana 21. februara Janukovič se sastao sa evropskim zvaničnicima i predstavnicima opozicije i potpisao sporazum o okončanju krize. U dokumentu je stajalo da će se u roku od 48 sati od potpisivanja usvojiti poseban zakon koji će obnoviti efekte Ustava iz 2004. godine.

Od tog momenta, puč se mogao pratiti iz minuta u minut:

21. februar 16.40 - Medijska agencija UNIAN objavljuje vesti o potpisivanju, što je obavezalo Janukoviča i Vrhovnu radu da ispune svoje obaveze do 16.40, 23. februara.

U noći između 21. i 22. februara, aktivisti okupiraju vladine zgrade i parlament.

22. februar 12.29 - Predsedavajući Rade Vladimir Rjabak sklonjen je iz svog kabineta.

12.34 - Aleksander Turčinov je izabran na njegovo mesto.

13.08 - Rada preuzima političku odgovornost za situaciju u Ukrajini.

17.11 - Usvojena rezolucija o "samooduzimanju" ustavnih ovlašćenja predsedniku Ukrajine.

23. februar 12.36 - Predsedničke dužnosti su rezolucijom prenesene na predsedavajućeg Vlade.

Već tada je EU priznala predsedavajućeg Rade kao legitimnog predsednika Ukrajine.

Ko je započeo rat?

Zvanično, rat u Donbasu je počeo 13. aprila 2014. godine kada je Turčinov najavio pokretanje "antiterorističke operacije" nakon što je Donjecka Narodna Republika proglasila nezavisnost 7. aprila. Lugansk je učinio isto 27. aprila, a do tada je operacija Kijeva već bila na putu.

Zapravo, ukrajinske snage su već bile poslate u Donbas u martu 2014, pre nego što su te oblasti proglasile nezavisnost. Lokalno stanovništvo, protestujući zbog pokreta Evromajdan koji je došao na vlast, počeli su da zauzimaju vladine zgrade. Međutim, upravo su tu taktiku iskoristili aktivisti Majdana, još u januaru 2014.

 

 

U međuvremenu, ljudi koji su živeli u proruskim regionima Ukrajine organizovali su proteste tokom vikenda, nadajući se da će ih nova vlada poslušati. Oko 30 demonstranata koji su se okupili u Odesi bili su zapaljeni, iako nisu bili naoružani.

Dana 9. maja 2014. ukrajinski tenkovi su ušli u Marijupolj, a kasnije je izbila i pucnjava ispred lokalne policijske stanice u kojoj je učestvovala i desničarska jedinica "Azov". Bilo je ranjenih na obe strane, a istraga nije sprovedena.

Kako prenosi RT, pojedinim ruskim izvođačima je zabranjeno da nastupaju u Ukrajini, a zabranjuju se i ruske knjige i TV kanali. Uprkos svim rezolucijama Saveta Evrope, sprovodi se nasilna "ukrajinizacija".

Opravdavanje i širenje nacizma

Podrška nacizmu je široko raširena u Ukrajini, a posebno su tome doprinele ultradesničarske organizacije koje su učestvovale u Evromajdanu. One su nasledile ideologiju Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) koja datira još iz Drugog svetskog rata. Iako je Evropski parlament u rezoluciji iz 2010. osudio OUN, Kijev je 2015. godine usvojio zakon kojim se odaje počast "borcima za nezavisnost Ukrajine u 20. veku". Time su OUN, ali i drugim desničarskim organizacijama, dali na značaju, opisujući ih kao borce za nezavisnost Ukrajine.

Među liderima tih grupa je i Stepan Bandera, koga je regrutovala nacistička nemačka obaveštajna agencija Abver za špijunažu, i Roman Šuhevič, jedan od komandanata bataljona "Nahtingal" - koja je operisala pod Abverom.

Marš ukrajinskih nacionalista/Profimedia
 

Akt o obnovi ukrajinske državnosti OUN je predstavio 30. juna 1941, i to je važan datum u njihovoj istoriji. Član 3 kaže: Novoformirana ukrajinska država će blisko sarađivati sa nacional-socijalističkom velikom Nemačkom, pod vođstvom njenog lidera Adolfa Hitlera, koji stvara novi poredak u Evropi i svetu i pomaže ukrajinskom narodu da se oslobodi moskovske okupacije.

Saradnik engleske tajne službe koji je sarađivao sa nacistima: Ko je bio Stepan Bandera kojeg Ukrajinci smatraju nacionalnim herojem?

Obraćajući se Savetu bezbednosti UN, Elena Berežnjaja, predsedavajuća Instituta za pravnu politiku i socijalnu zaštitu, kazala je da je glorifikacija SS jedinice "Galicija" postala svakodnevna praksa u Ukrajini, kao i podizanje spomenika Banderi i njegovim pristalicama.

Danas, neonacisti OUN su se duboko infiltrirali u ukrajinsku vladu i zakonodavne strukture. Prema podacima Insitituta za javnu politiku" Džordž Vašington", ukrajinska glavna vojna akademija postala je dom za desničarsku grupu "Centurija".

 

 

Aktivnosti ukrajinskih nacionalista nisu ograničene samo na tu zemlju, već deluju i u zapadnim državama. Jedinica" Azov", koju kontroliše nekadašnji poslanik Andrij Bilecki, uspostavila je veze sa neonacističkom grupom "Nordijski pokret otpora", koja deluje u Švedskoj, Finskoj i Norveškoj. Na sastancima "Azova" bio je i jedan od osnivača grupe "Rise Above", američki rasista Robert Rundo. Sa tim grupama povezuje se i Novozelanđanin Brenton Tarant, koji je u terorističkom napadu na Krajstčurč 2019. godine u džamiji pobio više od 50 ljudi. A primera ima još.

Ekonomski slom usred militarizacije

Ukrajina danas na vojsku troši osam puta više nego 2013. godine, iako njena ekonomija upada u sve dublju recesiju. Prošle godine, ukrajisnki BDP je bio rekordnih 195 milijardi dolara (u odnosu na 182 milijarde 2013. godine), ali je oboren inflacijom. Kada je reč o određenim dobrima, inflacija je dostigla 11 odsto, što je rekord u poslednje tri i po godine. Može se reći da je rast u određenim oblastima samo na papiru, cene izvoza su više nego uvoza, međutim, kada je reč o obimu, izvoz se smanjuje, rekao je direktor tink-tenka CASE Dmitrij Bojarčuk. Kako je dodao, zemlja proizvodi isto kao i ranije, možda čak i manje, ali se više zarađuje zbog cena na globalnom tržištu.

Istovremeno, dug raste. Spoljni dug Ukrajine je 2013. bio 27,9 milijardi dolara, a do kraja 2021. dostigao je 47,7 milijardi. 

Ukrajina se postepeno iz industrijske i poljoprivredne zemlje razvija u državu koja obezbeđuje sirove materijale. Godine 2013. izvoz mašinogradnje je bio 18,9 odsto, dok je 2017. pao na 9,9 odsto. Ukrajina je prošle godine najviše izvozila crne metale, žitarice i biljna i životinjska ulja i masti. Kada je o uvozu reč, osim energenata, Kijevu su potrebne mašine i oprema, kao i proizvodi za hemijsku industriju. Iako je američki ambasador rekao da Ukrajina mora postati poljoprivredna supersila, Kijev danas uvozi sve više hrane - u 2021. je uvezeno prehrambenih proizvoda vrednih osam milijardi dolara, što je povećanje od 19 odsto u odnosu na 2020.

AP Photo/Sergei Grits
 

Osim toga, na delu je i deindustrijalizacija. Fabrika za proizvodnju autobusa u Lavovu je zatvorena 2014, a 2018. bankrot je sačekao i proizvođača automobila "Zaporožski". Proizvođač aviona "Antonov" od 2016. do 2019. nije izbacio nijednu novu letelicu. Brodogradilište "Nikolajev", nekada ključni deo sovjetske brodogradnje, zatvoreno je zvanično prošle godine. I u ovoj oblasti ima još mnogo primera.

Životni uslovi su u opadanju. Troškovi stanovanja rastu, a dug komunalnih usluga je tri milijarde dolara.

Otkako je prekinula sa Rusijom sporazume o isporukama gasa, Ukrajina se suočava i sa energetskom krizom. Osim toga, Kijev mora da plaća za gas i više nego druge evropske zemlje. U oktobru su cene gasa širom EU bile od 300 do 700 evra, dok su u Ukrajini bile 1.100.

Očekivano, veliki broj ljudi napušta Ukrajinu. Samo 2020. godine, EU je primila više od 600.000 boravišnih dozvola. U 2021. godini broj radničkih migranata dostigao je skoro tri miliona, dok je više od milion Ukrajinaca dobilo rusko državljanstvo od 2014. do 2021.

Prema anketi Međunarodnog instituta za sociologiju u Kijevu, 64,7 odsto Ukrajinaca smatra da stvari idu u pogrešnom smeru, a svaka četvrta mlada osoba želi da se odseli u drugu zemlju.

Kako zaključuje autorka i bivši diplomata Olga Šukarevska, rođena u Ukrajini, a nastanjena u Moskvi, ovo se teško može nazvati pobedom Evromajdana. 

 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike