"A svako gubi bar ponekad, ali nikad Boža zvani Pub": Legenda koja je zbog Balaševićeve pesme postala besmrtna!

31.08.2023

09:44

0

Njegova hladnokrvnost za kockarskim stolom ga je izdvojila kao nekoga ko je umeo da "čita" situaciju i donese odluke koje su ga često vodile ka pobedi

"A svako gubi bar ponekad, ali nikad Boža zvani Pub": Legenda koja je zbog Balaševićeve pesme postala besmrtna!
Copyright Pixabay

U srcu Bačke, među valovima zlatnih polja i pričama koje preplavljuju sećanja, jedna figura iz prošlosti ostaće večno u kolektivnom pamćenju zahvaljujući pesmi legendarnog Đorđa Balaševića.

Petar Božanić, nosilac Albanske spomenice, neustrašivi ratnik i solunski dobrovoljac, osnivač  Novog Sela zajedno sa svojim saborcima, bio je inspiracija za nezaboravnu pesmu o Boži zvanom Pub.

Poznat kao Boža među svojim saborcima, bio je čovek sa mnogo lica. Iz ličkog sela Vodoteč, hrabro je prebegao u srpsku vojsku, učestvovao na Solunskom frontu, zbog čega je zajedno sa saborcima posle rata nagrađen zemljom u Bačkoj.

Za čojanim stolom 'ladan kao špricer

Izvan bojišta, njegov život je bio obeležen strašću prema kocki i kartama. Njegova veština je bila neverovatna - govorio je više jezika, uključujući mađarski, ruski i nemački, što mu je omogućilo da se vešto karta u različitim društvima.

Boža nije bio običan kockar. Njegova hladnokrvnost za kockarskim stolom ga je izdvojila kao nekoga ko je umeo da "čita" situaciju i donese odluke koje su ga često vodile ka pobedi. Legenda kaže da je na kartu često stavljao i sve što ima, pa i svoju kuću, ali nikada nije pokazivao strah ili nesigurnost, bio je, narodski rečeno, 'ladan kao špricer.

Njegova posvećenost igri bila je fascinantna, ali je takođe bio poznat po svojoj velikodušnosti prema onima koji su mu pomagali i čuvali leđa, sakrivali ga od policije i onih koji su hteli da mu "orobe" zaradu od karata. A kažu da je bio blagonaklon i prema "poraženima".

Veleposednik Živko Mudrinski je jednom prilikom doživeo Božinu suštinsku dobrotu. Te 1938. godine je izgubio gotovo sve što je imao tokom maratonske partije za koju se priča da je trajala duže od tri dana. Boža ga je pustio da pati od gubitka nekoliko dana pre nego što mu je sve vratio, pokazujući svoj karakteristični smisao za pravdu i humor.

Kartao i u zarobljeništvu

Drugi svetski rat doneo je Boži i njegovoj porodici teške trenutke. Četiri godine su proveli u logoru Šarvar u Mađarskoj.

Ironično, i tamo je njegova strast prema kartama i veština kockanja privukla pažnju. Postao je omiljen među mađarskim vojnicima, igrajući karte sa njima često i nesebično deleći svoje dobitke sa ostalim zarobljenicima. Uprkos teškom okruženju, Boža je i dalje pronalazio načine da pomogne drugima.

Đorđe Balašević - Boža zvani Pub

Ovo je priča koju vrlo rado pričam,
To je priča o Boži zvanom Pub.
Jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu:
"E, moj brale, taj je bio kvaran kao šupalj zub".

Odavde pa sve do Pešte i do Srema na jugu
Još priča bajke o njemu mutni kockarski krug
I kažu: "Taj u životu nije igr'o na dug!"
I svi se slažu kako danas nema takvih kao Boža Pub.

Negde je imao imanje, to se znalo, više-manje,

Mada o tom nije prič'o ni za lek.
Treb'o je biti veterinar, al' je ter'o neki inat,
Pa je živeo od kocke ceo vek.

O, taj je pratio karte ko da vidi kroz njih.
I uvek 'ladan kao špricer, uvek opasno tih,
I samo kad tera maler on bi rekao stih.
I svi još pamte reči kojim maler tera Boža zvani Pub.

Džaba vam novci, moji sinovci,
Džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti i lepljivi prsti,
Ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me što psujem,
Jer ja samo pričam onako kako čujem.
I ako su lagali mene i ja lažem vas.

Tu priču zna svako, od vraga do popa,
Jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
I čeka pravi čas.

Đorđe Balašević Promo/Željka Dimić
 

 

Jednom se kart'o s nekim ruskim emigrantom,
To je bio lihvar, bogat kao knez.
Igr'o je i upravnik pošte zvani Ljupče od milošte
I neki švercer kog je jurio sav srez.

U, to je partija bila, jos se priča o njoj,
Kibiceri u transu, 'ladan probija znoj.
Na stolu kamara para, da ne spominjem broj,
I povuk'o je damu na osamn'est, mrtav ladan, Boža Pub.

A znate li za ono kad je s izvesnim baronom
Igr'o četir' dana? To je bio rat!
Išle ga stalno karte jake pa je odn'o i fijaker,
Crnog konja, tabakeru, štap i sat.

Baron je pričao posle da je špil bio star,
Da je previše pio, da ga poneo žar!
Ma, svi što gube se ljute, to je poznata stvar,
A svako gubi bar ponekad ali nikad Boža zvani Pub.

Džaba vam novci moji sinovci,
Džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti i lepljivi prsti,
Ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me što psujem,
Jer ja samo pričam onako kako čujem.
I ako su lagali mene i ja lažem vas.

Tu priču zna svako, od vraga do popa,
Jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
I čeka pravi čas.

*

Sa švalerske strane nije spad'o u Tarzane,
Al' daleko od tog da je bio zec.
Im'o je neke tu i tamo, al' svi vrlo dobro znamo
Da kod žena igra neki peti kec.

Ljubav je igra u kojoj često ne pali blef,
Srce se otvara teže nego najbolji sef.
Im'o je on svoje dame: karo, pik, herc i tref,
I bio im je veran sve do sudnjeg dana Boža zvani Pub.

Gospodo draga, on je nestao bez traga
I to celoj priči daje čudan ton.
Neki se džambasi kleli da su kod Sombora sreli
Jednog tipa što je bio isti on.

Možda ga odvela karta čak u Prag ili Beč.
Već dugo niko o njemu nije čuo ni reč.
Da l' se još drži na svetu il' je predao meč
Pa s anđelima na vrh neba igra raub, preferans i ajnc?

Džaba vam novci moji sinovci,
Džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti i lepljivi prsti,
Ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me što psujem,
Jer ja samo pričam onako kako čujem.
I ako su lagali mene i ja lažem vas.

Tu priču zna svako, od vraga do popa,
Jer mnogi su mangupi ostali tropa.
I kockar se krije i čuči u svakom od nas.

Nakon oslobođenja iz logora, Boža se vratio u svoje Novo Selo i sa sobom doneo "pola lotre forinti". Iako je selo tada patilo od nedostatka osnovnih resursa, Boža je i dalje ostao isti čovek velikog srca, spreman da podeli sve svoje sa zajednicom.

Danas, Petar Božanić živi u kultnoj pesmu Đorđa Balaševića, postaviši večni deo kolektivnog nasleđa i priče o hrabrosti, kocki i velikodušnosti. 

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike