Milioni umiru od gladi i žeđi, a bogati se rasipaju parama: 24sedam u gostima kod Igora Milanovića

27.08.2021

11:23 >> 12:36

0

Ekskluzivni intervju sa slavnim vaterpolistom (II deo)

Milioni umiru od gladi i žeđi, a bogati se rasipaju parama: 24sedam u gostima kod Igora Milanovića
Copyright 24sedam/Danilo Krša

Pred vama je drugi deo velike i nama divne priče sa Igorom Milanovićem. Već u prvom delu mogli ste da pročitate neke stvari o kojima nije pričao, a celokupnu priču koncipirali smo tako da (pokušamo da) razdvojimo vaterpolo od životnih priča.

To, naravno, u slučaju velikog asa, kakav je, nesumnjivo, Milanović, nije baš moguće izvesti, pa će i u ovom delu biti malo “loptanja u vodi”, ali i nekih drugih tema. Nama izuzetno zanimljivih. Nešto više od sat vremena razgovora u prijatnoj atmosferi Igorovog skloništa od beogradske vreve prošlo je kao da smo razmenili tek nekoliko rečenica.

Otkrili smo neke dubine, čuli pregršt misli koje su i nas nagnale da se zamislimo… Za početak nastavka ipak biramo vaterpolo, odnosno činjenicu da se od reprezentacije oprostilo šest vrhunskih vaterpolista. Sam Milanović u prvom delu intervjua reče da je to najbolja generacija u bilo kom timskom sportu svih vremena.

Podrška i ako dođe poraz

Da li treba biti zabrinut za budućnost našeg trofejnog sporta posle odlaska šestorice veličanstevnih?

– Ne mogu da brinem kad nisam u sistemu i nemam najbolju sliku. Zašto bih brinuo kad vidim jednog ovakvog Rašovića, ili Đorđa Lazića koji je izneo dobar deo borbe na centarskoj poziciji. Prvo moramo da znamo da se ovakva generacija ne rađa baš svake godine i ne pojavljuje se stalno. E sad, očekivati od Dejena Savića i vaterpolista samo pobede je nemoguće, jer će sigurno i oni nekad izgubiti. A tada im treba dati podršku. Siguran sam da Savić zna šta radi, način na koji on menja igrače – kao što možete da vidite, uvođenjem stalno nekih novih – meni daje optimizam. Siguran sam da će pronaći osovinu uz dobar rad i dobro sagledavanje – kaže Milanović, pa hvali još jednog nekadašnjeg saigrača i kolegu, a danas predsednika Vaterpolo saveza Srbije:

Tanjug/Strahinja Aćimović

– Mislim da i Viktor Jelenić sagledava dobro i bavi se tim uvođenjem infrastrukturnih stvari. Nikad klubovima nije dato više novca i treba pohvaliti Savez. Imamo tri, četiri, pet godina da su na visokom niovu. Sećam se, do pre tri-četiri godine nismo mogli da igramo sa Crnogorcima i Hrvatima, a sada imamo pobednika regionalne lige. Nemojte očekivati da će Fića, Prle i Pijetlović da se rađaju u svakoj generaciji. Pamtićemo ih i videćemo koliko će nam nedostajati. Zato su nas i radovali ovih 10-15 godina koliko igraju. Filipović je 20 godina u reprezentaciji. Ljudi, pa nemojte… Nije on bez razloga proglašavan stalno najboljim. I kad je najpotrebnije je veliki. Mandić je dokazao da je veliki. Prlainović i Pijetlović takođe. Sigurno će tražiti mesto u vođenju tog sporta, a to je nešto dobro. To je naša budućnost.

Pročitajte još:

Ljudima koji malo detaljnije i pažljivije prate vaterpolo domaća liga sa klubovima koji su se baš dobro pojačali ovog leta deluje moćno, pa se pitamo da li ćemo zaista biti među najjačim evropskim ligama, kao što to izgleda na papiru.

– S Novim Beogradom, Radničkim, Partizanom, Zvezdom, Šapcem… Raduje me to. Divno je imati kvalitetne utakmice, jer bez toga nema uspešne reprezentacije.

Trening s točkovima punim kamenja

Nećemo još mnogo da pričamo o vaterpolu. Davnašnja želja potpisnika ovih redova je da otkrije istinu o jednoj urbanoj legendi, odnosno da sazna da li je reč o samo dobro upakovanoj priči ili je Igor Milanović svojevremeno trenirao tako što bi za sebe zakačio točkove automobila, koji su ga vukli na dno bazena, i tako plivao i plivao, tačnije vežbao da ostane iznad površine vode.

24sedam/Danilo Krša

Za početak, umesto odgovora, dobijamo iskren smeh legendarnog vaterpoliste. Stičemo utisak da smo ga pomalo i iznenadili “poznavanjem materije”. A odgovor… Recimo da je onakav kakvom smo se nadali. Nismo živeli u zabludi svih ovih godina.

– Bio je to točak sa felnom pun kamenja, pun šljunka, i stvarno je bio zakačen nekim gumama za nas. To je izum čuvenog, sada pokojonog Miška Stefanovića, i uglavnom su golmani radili sa tim. Ali i mi centri. Okačimo tu gumu pa se točak vuče. Napravi se tačno tako da ne bude preteško, ali da ipak bude teško. To je bio naš trening snage.

Pročitajte još:

Da ne bismo baš tako “skočili” iz bazena u životne mudrosti, pravimo lagani prelaz, pa malo pričamo o košarci. Tema nam je reprezentacija. Srbija je u RIo de Žaneiru osvojila srebrnu medalju, a u Tokio se nije ni kvalifikovala. Za to je među navijačima kao najveći krivac obeležen centar Denvera i MVP NBA lige. Zanima nas šta Milanović, kao nekadašnji superstar svog sporta, čovek zbog kog su menjana pravila igre, misli o “slučaju Jokić”.

Nije samo Jokić reprezentacija

– Nije se desio slučaj Nikole Jokića, to je tako predimenzionirano. Prvo, imate reprezentaciju, a nju čine trener i igrači, organizacija… Ko je tamo, taj je najbolji. Po mom mišljenju se nešto čudno dešavalo, to kažem onako laički… Dominikanska Republika nam je davala koševe kako je stigla. Tu se videlo da ne štima u odbrani, i kad su došli Italijani koji su bolji od nas… Nekako mlako smo igrali u odbrani, nijednog trenutka nisam video taj neki žar. Bar da smo zapeli, da nema koša bez faula, da nešto vidimo… Analiziraće oni to, znaju šta se dešava. Neukusno je da ja sa kosmajske distance pričam. Žao mi je što se tako desilo. Treba povući konce i ne gledati to kao tragediju. Ima tu kvaliteta – jasan stav zauzima Milanović, a onda pogađa u centar mete i šalje jasnu poruku svim sadašnjim i budućim sportistima. Ali i navijačima.

MN Press

– Igranje za reprezentaciju mora da bude dobrovoljan stav. Ne može pod prisilom, nema ljubavi i partriotizma pod prisilom. Zna Jokić zašto nije igrao. Imao je dugu sezonu, nije lako držati špic toliko dugo pa ponovo ići u pripreme. A možda bismo ga kudili što je igrao ako bi nešto promašio. On je prosudio šta je najbolje. Ne sme da se čeka zadnji momenat pa da se to predstavlja kao drama. Trebalo bi da selektor sada napravi spisak za sledeću godinu pa da znamo ko hoće da igra a ko neće.

Mnogi su skloni teoriji da sportisti daju mnogo više za klubove u kojima zarađuju astronosmke svote novca nego za reprezentaciju. Zanima nas kako nekadašnji as gleda na činjenicu da neki tamo fudbaleri, dobri sportisti, da ne generalizujemo, zarađuju nezamislive sume. Pričamo o transferima teškim stotine i stotine miliona evra.

Pročitajte još:

– Ma nemojte mene i pare! Nemam taj odnos, ne umem ni da napravim. Hvala bogu da imam za ovaj skroman život – iskreno poručuje Milanović, a onda ukazuje na ključ problema:

Bilijarde sportu, a milioni umiru od gladi i žeđi svaki dan

– Društvo je u zapećku. Da nama ljudi koji leče decu i uče decu primaju “iks” para, a ovi okolo holivudski i sportisti primaju “iks puta bilijardu”, to nešto ne valja. Tolika se lova okreće, a nama ljudi gladni u svetu. Svakodnevno umiru milioni od gladi i žeđi, ne znam… Znači da novca ima dovoljno, ali nije dobro raspoređen. Ja te milione, stotine miliona, nikako ne razumem. Ako oni zarađuju toliki deo, zamislite koliko zarađuju direktori, menadžeri… Zamislite koliki je to kolač! Možda i malo zarađuju kolika se lova vrti. Nikad nisam osećao neku zavist zbog toga. I treba da zarađuju, gleda ih milijardu ljudi, kupuju dresove… Spnozori su tu.

Sledi digresija, koja to možda i nije u potpunosti, pa Milanović iznosi svoj stav o sportskom trenutku u Srbiji.

Milica Mandić, Profimedia

Dobri su kolačići za vaterpolo, Milicu Mandić

– Nego… Mislim da je ova vlast sada uspela da pronađe taj elitizam, da pronađe svoj nacionalni interes u osvajanu olimpijskih, svetskih medalja. To najlepše promoviše Srbiju, a nije neka velika investicija, s obzirom na to da se toliko novac vrti oko tih, da tako kažem, velikih sportova. Fudbal, tenis, NBA, golfovi, formule… Da se odvoje ti neki kolačići za vaterpolo, za Milicu Mandić… To nije neki novac koji bi trebalo da brine bilo koju državu, pa i manju nego što smo mi. Dobro je što se direktno pomažu i klubovi i Savez, mora i neki bazen da se napravi za Beograd. Mislim da Viktor to dobro radi i da vlast podržava taj pravac. Za vaterpolo dati dva-tri miliona koje bi Savez  podelio klubovima, pa to je ništa za državu, a mi možemo “ladno” na nivou medalja da se držimo.

Nekako najopuštenije i nama najinteresantnije bilo je da proćaskamo o Igoru Milanoviću van bazena. Iz Beograda se sklonio s početkom pandemije koronavirusa, pronašao je mir u prirodi, mnogo čita, radi na sebi, pa nam otkriva i neke tehnike i taktike koje se mogu primenjivati u svakoj sferi života. Slušamo o potrazi za unutrašnjim mirom.

Mir i čist vazduh

– Prošle godine u martu, kad smo prestali s ligom, sklonio sam se. Pokušavam da nađem neki mir, da nađem neku, što kaže moj rado slušani Goran Mitić, frekvencu nekog mog dejstvovanja. Još mi ne polazi baš nešto za rukom, ali ovde mi je mnogo prijatnije nego u gradu. Tu sam na pola sata lagane vožnje od Beograda, gde imam neki svoj mir. Na 300 metara nadmorske visine, tu su neki lepi vetrovi i vazduh jako čist. Radim neke svoje vežbe i planiram, pošto sam još u razvoju ovog mesta, da otvorim neki kamp zdravlja. Da ljudi dođu da vežbaju, uživaju, da nešto pojedu i popiju nešto zdravo.

Pročitajte još:

Sve nam to deluje bajkovito, posebno što i sami dišemo taj vazduh i punimo se tim mirom o kom Milanović govori. Pitamo se kako je došlo do te promene u životu legendarnog vaterpoliste, čoveka koji nosi laskavo zvanje jednog od najboljih svih vremena. Nemali broj poznavalaca vaterpola reći će vam – i najboljeg. Koliko ova nova razmišljanja imaju veze i dodirnih tačaka sa dosadašnjim stavovima Igora Milanovića…

– Potpuno drugačija filozofija. Istražujem to nešto. Čovek ima sve, a opet juri nešto, nešto planira i oseća neko nezadovoljstvo. Ja sam ga stalno osećao unutar sebe, a nije bilo konkretnog razloga za to ili stresa. Imam skroman, ali normalan život. Tek kad sam počeo da praktikujem vežbe disanja i kad sam otkrio tu povezanost sa prirodom, sa tvorcem, tu neku “igranku” između vežbanja, mirovanja, tihovanja, našao sam i razlog nezadovoljstva. Tačno u sebi osetim kada sam nekako bliži prirodi, a tu podrazumevam unos materija u organizam, pokušavam da jedem sveže povrće, dosta luka, proju bez belog brašna. I da vreme provodim u nekoj aktivnosti, vežbama, šetnji… Pa faza opuštanja, pa vežbe disanja. A sve to uslovljava jedno drugo.

Igor Milanović, 24sedam/Danilo Krša

Igora nakratko prekida laveža psa. Vidmo da ih ima dvoje, pa saznajemo da se radi o putnicima namernicima, koji su polako postali nešto kao članovi domaćinstva.

– Ovo su moji prijatelji. Došli su tu i mi ih hranimo. Bili su preplašeni, nepoverljivi, ali su shvatili da ih volimo i evo, ženka dođe i da se pomazi. Mužjak još neće, ali sad su doveli i neko mladunče.

Shvatio sam kolika sam “neznalica” u sportu

Vraćamo se na priču o novim životnim načelima i toj nekoj novoj “dimenziji” misli i ponašanja, kojima se Milanović posvetio.

– Da bi disao dobro, čovek mora da se pripremi. I kad sam video kakva stanja mogu da se postignu veoma jednostavnim treninzima iznenadio sam se kolika sam neznalica u sportu, koliko sve te stvari mogu da se upotrebljavaju. I onda sam krenuo malo ozbiljnije da sve to izučavam. Sećam se divnog susreta sa doktorom nauka Mirkom Ostojićem, koji je napisao i divnu knjigu o disanju. Ja je razumem 30 odsto, ali sam dosta sve to praktikovao i uočio sam neke stvari koje nisam loše radio. Radim po profesoru Butejku, te tehnike mogu da oporave organizam. Vidim da ima ljudi koji traže to nešto i mislim da mogu na jedan jednostavan način da im pomognem da dođu do sebe i da malo lakše žive. Da malo lakše prime taj život spolja. Ne mogu da promenim svet i stres oko sebe, ali mogu da promenim to kako ću ga primiti. Mislim da veliki broj ljudi greši baš u tome.

Moramo da prekinemo Igora, pa tražimo ogovor na pitanje koje nam se čini prilično važnim. Kako to može da utiče na sport – mi sportiste doživljvamo kao sto odsto “napaljene” – a pričamo o smirenju kao putu ka uspehu.

– Sportista mora da bude sto odsto motivisan, ne sme da bude emocija previše prisutna. Prvenstveno sam mislio na disanje u prostoru oporavka, za vreme i posle treninga. Disati na sprecifičan način može samo da poveća potencijal, i to izuzetno. Mislim da disanjem mogu i u toku treninga da se postižu bolji rezultati. Radio sam vežbe plutanja u vaterpolu, mislim da mnogo trenera ne shvata koliko to benefita može da donese.

Mogli bismo, čini nam se, da danima razgovramo o svemu i svačemu sa sagovornikom tolikog širokog znanja i toliko širokih sfera interesovanja, ali nije u redu zloupotrebiti gostoprimstvo i kulturu dobrog domaćina. Uz to, prosto se mora naglasiti fantastičan njeguški sir, te domaći paradajz i već pominjana proja.

Pozdravljamo se sa legendom srpskog i svetskog vaterpola. Poziv da se još koji put sretnemo u ovoj oazi mira sigurno nećemo odbiti.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike