Ostoja Mijailović za 24sedam: Na klupi Partizana sedeće veliko trenersko ime

01.05.2021

18:17 >> 18:24

0

Predsednik kluba iz Humske o sezoni u ABA ligi, ekipi za narednu takmičarsku godinu, ambicijama, planovima...

Ostoja Mijailović za 24sedam: Na klupi Partizana sedeće veliko trenersko ime
ostoja mijailovic - Copyright Foto:24sedam/Katarina Mihajlović

Svako ko voli Partizan ne može o tekućoj sezoni da priča, a da ne oseti nekakvu gorčinu u grlu. Iako je preostalo još da crno-beli košarkaši odigraju završnicu domaćeg prvenstva, već sada ova takmičarska godina može da se proglasi neuspešnom. U regionalnoj ligi ostali su ispod plej-of crte, na sedmoj poziciji sa skorom 13-13, dok su u Evrokupu završili učešće u Top 16 fazi. Kad je Kup Radivoja Koraća u pitanju – ispali su u polufinalu.

Loše raspoloženje u Humskoj pomalo se popravilo u finišu ABA lige, kada su momci pod vođstvom Aleksandra Matovića nanizali šest pobeda. Bez obzira na tu završnu seriju, jasno je da svako takmičenje u kome su ove sezone učestvovali predstavlja po jednu bolnu temu za predsednika Partizana Ostoju Mijailovića. Međutim, prvi čovek kluba veruje da će doći lepši dani i da će se u crno-belom taboru ponovo radovati pobedama i trofejima.

– Popravio se malo utisak u završnici, ali to nije uticalo na našu poziciju na tabeli jer smo ostali sedmi. Mnogo više smo očekivali od celog tima i pre svega od Šćepanovića, koji je vodio ekipu na startu. Sve kasnije su bila iznuđena rešenja, jer je prvobitni plan morao da se menja – pojašnjava Ostoja Mijailović u razgovoru za 24sedam. – Znao sam da ne možemo da ponovimo prošlu sezonu, jer su igrači tokom prethodne godine već u glavama imali projekciju da su osvojili neku od titula i da će igrati Evroligu. Davali su sve od sebe, bila je hemija dobar i onda se desio prekid kao veliki šok za njih. Od toga definitivno nisu uspeli da se oporave mentalno. Sada nam preostaje da podvučemo crtu i da se pripremamo za Superligu, koja će se igrati u skraćenom obimu. To prvenstvo će nam poslužiti da probamo neke igrače za narednu sezonu, da razigramo mlade, a pokušaćemo i da osvojimo trofej, mada nam to nije primarni cilj. Titula u nacionalnom šampionatu nema veliku važnost, nažalost.

Foto:24sedam/Katarina Mihajlović

Početkom januara 2021. godine Partizan je ušao u negativnu seriju, vezao je čak sedam poraza u ABA ligi i tako doveo u pitanje čak i mesto u sredini tabele.

– Nismo se uplašili da će doći do borbe za opstanak, daleko smo bili od toga. Aca Matović je konsolidovao ekipu, svi su shvatili ozbiljnost situacije u kojoj smo se našli. Više je bilo medijskih spinova ili zabrinutosti određene grupe navijača, koja je stalno zabrinuta za nešto i kada je dobro i kada je loše.

Crno-beli su ostvarili 13 pobeda na regionalnoj sceni i isto toliko poraza. Neki od njih bili su na jednu loptu, a desili su se baš u važnim trenucima. Protiv Budućnosti u oktobru izgubili su posle dva produžetka, protiv Crvene zvezde u novembru Kodi Miler-Mekintajer je promašio šut za pobedu, na početku decembra je Mornar u Baru slavio posle dodatnih pet minuta…

– Da je Partizan imao publiku na tribinama onda većinu tih utakmica neizvesnih ne bismo izgubili. Da se ti porazi nisu desili, verovatno bismo sada bili u plej-ofu i ne bismo razgovarali na ovaj način. Nama publika mnogo nedostaje, a ona u takvim trenucima pravi razliku. Navijači su Partizanu uvek bili šesti igrač, znaju kada i na koji način treba da bodre tim. Naš klub je najviše izgubio što nije bilo publike – kako finansijski, tako i sa sportskog aspekta. Ali, mislim da su svet i mnogi ljudi na planeti mnogo više izgubili, nego svi mi u košarci, tako da, idemo dalje, sve ovo ostaje iza nas, a na nama je da izvučemo pouke i naučimo nešto.

Foto:24sedam/Katarina Mihajlović

Baš kao što su igrači i treneri pokušavali da se izbore sa čudnim izazovima, ništa manje izazovno nije bilo ni predsedniku kluba.

– Korona je donela mnoge nepredviđene okolnosti, kako za sport, tako i za posao uopšte. Bilo je veoma teško u nekim trenucima, trebalo je da sačuvam ljude, da sačuvam kompanije, a opet da ne dozvolim da sport propadne. Mnogo klubova u svetu nije uspelo da preživi ovakve udare. Nama je bilo bitno da posle onakve prošle sezone, u kojoj je uloženo mnogo novca, a onda onako palo u vodu, da nastavimo da funkcionišemo i gradimo nešto za budućnost. Lično za mene, prethodna godina je bila možda i najteža, posle one 1999.

Prošlog leta klub je napustio italijanski stručnjak Andrea Trinkijeri, a zamenio ga je dotadašnji asistent Vlado Šćepanović. Posle turbulentnog početka sezone, nekadašnji igrač crno-belih je 30. oktobra napustio Humsku.

– Mislim da smo imali dovoljno strpljenja za Šćepanovića. Dali smo mu maksimalnu podršku, ukazali šansu, kakvu bi retko dao neko na mom mestu. Ne mislim da smo pogrešili, jer smo imali potpisanu skoro celu ekipu, a on je bio pomoćni trener i pokazao ambicije da bude prvi. Bilo je potpuno prirodno da njemu damo priliku, svi u klubu su bili za to. Stali smo iza te odluke, stali iza njega, ali svi smo videli da nije funkcionisalo, nije uspeo da iskontroliše situaciju u ekipi, dešavali su se ispadi pojedinih igrača… Mnogo mi je žao što smo posle kratkog perioda morali da reagujemo.

MN Press

Na klupu je ubrzo zatim stigao slovenački trener Saša Filipovski, koji se u klubu zadržao nešto više od četiri meseca – od 5. novembra do 8. marta.

– On je trener sa iskustvom, očekivao sam da će doneti više od onoga što se pokazalo. Očigledno ekipa nije reagovala na njegov dolazak. Start je još i bio korektan, u odnosu na nastavak. Posle pet utakmica je sve krenulo kako ne treba i praktično sve je bilo protiv nas. Pokušali smo da reagujemo sa pojačanjima, dali smo sportskom sektoru odrešene ruke da nađu igrače za dve čuvene pozicije. Oni to nisu uspeli, mi od njih nismo dobili nikakve predloge, tako da smo ostali bez pojačanja. Možda je to jedan od ključnih trenutaka zbog kog se nalazimo sada u ovakvoj poziciji. Možda je bio loš i tržišni momenat, pa nije bilo igrača po njihovoj meri, teško je sve to objasniti. Vi nekome dajete, on kaže da nema da se kupi i onda prihvatite da je tako.

Jedan od dugogodišnjih asistenata u stručnom štabu Aleksandar Matović preuzeo je ulogu prvog trenera u martu. Iako je dobro odradio posao, od tog trenutka traju licitacije o novom stručnjaku koji bi mogao da dođe u klub.

– Moram da kažem da je i Aca jedna od opcija kad se razmišlja o narednoj sezoni. On je godinama tu, napravio je dobre rezultate za kratko vreme. Jeste to bilo bez pritiska i bez navijača, ali svakako ćemo sagledati svaku opciju. Nećemo doneti odluku preko noći jer moramo da izaberemo kvalitetno rešenje.

Kada je nedavno u Humsku došao sportski direktor Zoran Savić, rekao je da ovog puta greška kad je izbor trenera u pitanju ne sme da se napravi.

– Sve je pitanje tržišta, videćemo šta se nudi kad je ta pozicija u pitanju. Partizan je navikao na domaće stručnjake, publika je navikla na proverene partizanovce… Mi se kroz istoriju uporno vezujemo za nekoliko istih ljudi i mislimo da je tu i budućnost. Moramo negde da presečemo i da izmislimo nekog novog ko će voditi Partizan na duži period. Idemo redom, prvo je došao sportski direktor, njegov zadatak je da traži trenera, pa kad ga nađe, onda ćemo zajedno sa njim praviti ekipu. Ne dolazi više u obzir da se sklapa tim, pa onda dovodi trener da se uklapa naknadno. Ja očekujem da će u klub doći veliko trenersko ime. To nam treba u ovom trenutku jer želimo da ponovimo rezultate iz prošle sezone. To je veoma važno i mi smo se usaglasili.

MN Press

Čim je Virtus izgubio u polufinalu Evrokupa i tako propustio šansu da uđe u Evroligu, navijači su na klupu Partizana naredne sezone “smestili” Aleksandra Đorđevića.

– Mi sa njim nismo razgovarali, niti sa njegovim menadžerom. Mislim da je nesportski i da nije fer da pričamo sada sa čovekom koji ima ugovor i koga klub iz Bolonje plaća. A mi u isto vreme imamo našeg trenera koji sada vodi tim. Postoje mediji koji pokušavaju da podignu popularnost tako što izmišljaju tekstove, prave razne spekulacije, iznose imena… Pre neki dan je izašao tekst u kome je pisalo da u Partizan stiže igrač koji trenutno u jednom klubu ima ugovor u vrednosti od dva miliona evra. Onda naravno navijači izađu i kažu da je Uprava nesposobna jer ne može tog igrača da dovede. Reč je na primer sada o Janu Veselom.

Kada su pojačanja u pitanju, konkretna imena se u ovom trenutku ne znaju.

– Trenutno gledamo neke domaće igrače, koji bi svakome bili opcija. Teška je situacija, jer su uglavnom svi naši košarkaši u jednoj menadžerskoj agenciji i onda se odlučuju za klub koji je povezan sa njom. Ne znam koliko je sve to pravedno, ali dobro, borićemo se. Cilj nam je da ekipu imamo pametno složenu na vreme, da imamo tim koji ćemo moći da platimo i koji će ispratiti naše ambicije. Nekoliko naših košarkaša imaju ugovore za narednu sezonu, igrači koji nemaju, a zanimaju nas – sa njima razgovaramo, ali ne žurimo previše jer ova sezona još traje. Prvo je bitno da se odlučimo za trenera, ali svakako mislim da će se tim značajno promeniti u odnosu na ovu sezonu.

Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Mijailović je svestan da ko god došao kao pojačanje, ne može da dobije garanciju da će rezultat biti ostvaren.

– Nekad se desi da dovete iskusnog trenera, odlične igrače, uložite novac i nešto se ne poklopi, pa rezultati ne dođu. Nekad možete manje da očekujete, a da tim na kraju napravi uspeh. Vidite da ima ekipa u Evroligi koje su potrošile na desetine miliona evra i nisu ušle u plej-of. Ko je mogao da garantuje da Virtus neće ući u Evroligu ili da neće osvojiti Evrokup? To je sport, garancije za uspeh nema. Mi ove sezone nismo ništa lošije posao odradili nego prošle. A prošle smo imali fantastične rezultate i bili smo svugde prvi, a sada smo ispali u Top 16 i na sedmoj smo pozciji u ABA ligi. Ja ne mogu da vam kažem da smo mi nešto pogrešno uradili. Ne poklope se kockice i to je to. Iako su svi igrači skoro isti, kao i sistem.

Kao jedan od glavnih krivaca za neuspešnu sezonu često se u javnosti pominje upravo Mijailović.

– Za sve što se desi dobro u klubu zasluge se pripisuju trenerima i igračima, a za sve loše Upravi i predsedniku. Kada uđete u sport, pomirite se da će tako da bude. Kad sam došao nisam očekivao da će neko da mi stavlja krunu na glavu, ali nisam očekivao ni da bude potpuno suprotno od toga. Kad ste na čelu kluba kao što je Partizan, koji ima armiju navijača, sigurno da ćete većini vi biti krivi. Mislim da je to nepravedno… Ja sam jedan od retkih predsednika koji troši svoj novac za klub, koji treba da bude od državnog značaja. Ne kažem da Partizan finasiram samo od svog novca, najviše ulaže država, ulažu i privatni sponzori, navijači od karata, ali ulažem i ja iz dve kompanije. Ne znam kako mi možemo da budemo krivi ako nekoga plaćamo na vreme, ako damo ekipu koji trener traži, damo sve resurse, a ne dođu rezultati…

MN Press

Od Ostojinog dolaska u predsedničku fotelju, klub se nalazi u mnogo stabilnijoj finansijskoj situaciji nego ranije.

– Ja verujem da sadašnje generacije koje gledaju i navijaju za Partizan, kada bi videle Aleksa Marića ne bi ga prepoznale. A on je i danas na platnom spisku Partizana. Plaćali smo sedam prvih trenera u nekom trenutku. I danas plaćamo Duška Vujoševića… Koga interesuje što sad trošimo novac za titulu iz 2012. godine koja je pripisana nekoj drugoj ekipi, umesto mi da uzmemo novac da dovedemo kvalitetne igrače i trenera i da pravimo rezultate. Kada bi to objašnjavao u javnosti, ljudi bi rekli: “Pa što si se onda prihvatio tog posla…”. Tu nema kraja, prihvatite da je tako, živite s tim, ili ćete da budete tu ili nećete.

U celoj priči vezanoj za finansije jedna stvar posebno raduje predsednika kluba.

– Ono na šta sam ponosan je da su za skoro četiri godine koliko sam tu, ljudi u Partizanu primili sve plate od prve do poslednje. A kad sam došao dugovalo im se po 20 i nešto plata. Dušku Vujuševiću smo od 400 hiljada evra, isplatiti 330 hiljada, ostalo je još 20 odsto… Da nismo sve te dugove imale, uložili bi mnogo više novca u sklapanje tima.

Proces isplate nije uopšte lak…

– Sve smo plaćali uz ogromne napore članova Uprave i menadžmenta kluba koji su pregovarali sa igračima koji su u tom trenutku bili poverioci. U momentu kada se Uprava menjala, taj dug nije bio oko dva miliona, nego je bio tri. Ali, postoji određen broj ljudi koji je dao popust, a neki su poput Saše Pavlovića oprostili ceo dug. I to je veoma važno… Mi smo seli za sto sa ljudima da razgovaramo. To je prvi put posle nekoliko godina. Eto, kad je u pitanju Aleks Marić – njemu se dugovalo od 2010. godine, a prvi put ga je neko okrenuo telefon 2017. godine.

Često se može čuti da su neki ljudi upropastili Partizan.

– Mi smo finansijski likvidni, funkcionišemo normalno, plaćamo zaposlene, to što nemamo rezultate ne znači da je je klub upropašćen. To ne znači da nismo u poziciji da pravimo rezultate… Sigurno da ima kraja i tim dugovima. Da smo prošlu sezonu mogli da završimo, uzeli bismo preko milion evra od karata. To je bila naša realna projekcija i bio je plan da većina tih dugova budu očišćeni do kraja godine. Neke dugove plaćamo na vreme, neke smo repogramirali na duži period da bismo mogli da platimo. Nije jednostavno da plaćate ekipu iz 2010, pa promašene igrače, sadašnji tim… To je veoma nezgodno i teško.

MN Press

Kada bi se finansije odnosile samo na sadašnjost, bilo bi daleko jednostavnije.

– Da nema dugova iz prošlosti, mi bismo za sledeću sezonu uvećali budžet za igrače za 30 odsto. A znate koliko je to? Dovoljno da se napravi dobra razlika, da se smanji mogućnost rizika da tim ne uspe. Nema prevelike nauke – uzmete gotovog igrača, platite ga dobro i očekujete da vam nešto vrati. Nemate ni tu garancije, ali imate veću mogućnost da nešto da. Ili uzimate igrača koji manje košta, uz dobar skauting, i veru da će dati nešto više nego u klubovima kojima je bio ranije…

Pročitajte još

Partizan bi trebalo da dobije licencu za Evrokup u trajanju od tri godine.

– Mislim da je to dobra stvar. Ako je budemo dobili, ne znači da ne može u tom periodu da izborimo Evroligu. Ako nam daju licencu, hvala im na tome, ako ne, nastavljamo dalje… Svakako ako bismo izborili kroz neko takmičenje Evroligu, ne bi bilo bitno što je trogodišnja licenca. Nama je Evroliga primarni cilj, jer je tu Partizanu i mesto.

Ove sezone su elitno takmičenje izborili Uniks i Monako, koji su stigli do finala Evrokupa.

– Čudno je da je to bilo finale. Mislim da je malo ljudi očekivalo da će Monako doći do samog kraja. Ja čestitam Zvezdanu Mitroviću na sjajno odrađenom poslu. Čudne su oklonosti i bez navijača je veoma teško. Eto i Virtus ima košarkašku publiku, pa mislim da su i oni mnogo izgubili zbog praznih tribina, baš kao i Partizan. Svi su videli tim iz Bolonje u finalu.

Mijailović smatra da je prethodna sezona, u kojoj je Partizan dominirao, mogla da se završi na isti način kao i ova.

– Mislim da situacija nije ništa drugačija sada, u odnosu na prošlu godinu u ovo vreme. Možda je i sada gore nego tada. Za mene nije fer što prošla sezona nije završena, jer je imalo uslova za to. Vidite recimo da su pojedine države bile u karatinu, da nije moglo da se putuje iz države u državu, pa čak iz grada u grad, a bilo je profesionalnom sportu omogućeno da funkcioniše. Tako je bilo moguće i tada, mi smo za mesec dana mogli da završimo sezonu. Mislim da bi bilo fer da su mogla da se opravdaju ulaganja, odnosno postignuti rezultati za 85 odsto sezone – zaključio je Ostoja Mijailović na kraju razgovora za 24sedam.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike