Dosije 24sedam: Kako "orlovi" postaju "hrabri sokoli"

06.03.2021

12:26 >> 13:38

0

Ko je sve koračao stazom kojom se sada kreće Uroš Đurđević

Dosije 24sedam: Kako "orlovi" postaju "hrabri sokoli"
Copyright Profimedia

Kada su se 2006. godine razdvajala dva “bratska” saveza FS Srbije i FS Crne Gore navodno su dva predsednika Zvezdan Terzić i Dejan Savićević napravili džentlmenski sporazum po kome se dve organizacije i dva vodeća čoveka obavezuju da neće jedni drugima otimati fudbalere.

Par meseci posle tog “džentlmenskog” čina, na prvoj zvaničnoj utakmici Crne Gore protiv Mađarske. 24. marta 2007. godine u Podgorici, gotovo pola nacionalnog tima “hrabrih sokola” činili su igrači rođeni u Srbiji: Jovan Tanasijević, Janko Tumbasević, Savo Pavićević, Milan Jovanović, Vladimir Božović i Radoslav Batak.

Objašnjenje iz Podgorice za ovu neobičnu pojavu bilo je “igrači su želeli poziv zbog svojih crnogorskih korena“, dok je Terzić u Srbiji to pravdao “neka ih, ionako za Srbiju nikad ne bi zaigrali“. Pa, zašto je onda nastala priča o džentlmenskom sporazumu?

Iz svega se može zaključiti da je bilo važno da Srbija ne vrbuje vrhunskog napadača u punom igračkom naponu, tada 23-godišnjeg Mirka Vučinića i dete koje je mnogo obećavalo Stevana Jovetića.  Obojica su zaigrala protiv Mađarske, a kako tada nije bilo moguće da se menja reprezentacija zbog strogog pravila FIFA o nacionalnom statusu igrača, za Srbiju više nije bilo interesantnih pojedinaca u bratskoj Crnoj Gori.

Tako se tada govorilo u srpskim medijima. Međutim, niko tu nije bio dosledan i veran datoj reči! Jedno se govorilo, drugo se u tajnosti radilo! Odmah je počelo otimanje dva saveza oko Marka Baše, koji je prikazivao vrhunske partije u francuskom Le Manu. Želeli su ga i Savićević i Terzić, ali je zov Podgorice na kraju bio jači. I kasnije će Crna Gora mnogo bolje prolaziti u tim čudnim transferima.

 

Kolarov: Kako možeš da igraš za Crnu Goru, a nisi Crnogorac

Javnost u Srbiji nemilosrdno kritikuje reprezentativce Srbije, ali osim što ponekad na terenu zasluže aplauze i o pojedinim njihovim izjavama treba pričati kao o golovima. Doskorašnji kapiten Aleksandar Kolarov 2018. godine govorio je o problemu prelaska srpskih igrača u redove selekcije Crne Gore:

– Kako možeš da igraš za Crnu Goru ako nisi Crnogorac!? Igrao sam za Lacio, pa sad u Romi, ali ja nisam Rimljanin, već profesionalac. Sad da pričamo o Stojkoviću? Ne, neka ide u Crnu Goru, to je bio njegov izbor. Nije verovao u sebe, kao i Adam Marušić koji je u Laciju. Otkud znaš da bi sad igrao!? Pa on sam nije verovao da bi ikad igrao u reprezentaciji – rekao je Kolarov.

 

Koliko je taj odnos bio loš  neiskren pokazao je najbolje i primer Nikole Drinčića. U Srbiji se u leto 2007. godine još slavilo osvajanje drugog mesta na EP u Holandiji mlade reprezentacije selektora Miroslava Đukića, a crnogorski mediji su izvestili da član te ekipe prelazi u redove selekcije Zorana Filipovića.

Istorija se ponovila 2015. godine. Srpski fudbal ostaje bez dvojice fudbalera nakon nastupa mlade reprezentacije na EP u Češkoj 2015. godine. U crnogorski tim prelazi Filip Stojković, a godinu dana kasnije ostajemo i bez Mirka Ivanića. Srbija gubi Stojkovića u sklopu akcije Crne Gore da pronađe pravog desnog beka, pa stoga na promenu fudbalskog državljanstva iste godine pristaju Vladimir Rodić, Adam Marušić i aktuelni defanzivac bečkog Rapida.

Opšti je utisak da bi poslednja dvojica danas bili nosioci igre “orlova”, ali u onoj situaciji kada je desnu aut liniju nacionalnog tima držao Bane Ivanović kod njih (trojice) dvojice prevladao je stav da nikad neće dobiti priliku u rodnoj zemlji i da zadovoljenje jedne važne igračke ambicije, kao što je status igrača nacionalnog tima, mogu pronaći u bratskoj Crnoj Gori.

Najčudniji izbor je ipak napravio Ivanić, jer kao igrač Vojvodine odbio da pređe u Partizan i Crvenu zvezdu uz objašnjenje da ne želi pojačavati najveće konkurente matičnom klubu, da bi 2017. godine kao bivši član mlade reprezentacije Srbije odlučio da brani boje Crne Gore.

Ako su razlozi tačni, a na “guglu” i danas mogu se pronaći brojne izjave Zvezdinog ofanzivnog veziste na ovu temu, ispada da je veća čast ostati dosledan dresu matičnog kluba nego reprezentacije. Nije za utehu, ali nije jedini. Dosad su još za Crnu Goru igrali: Darko Božović, Vladimir Volkov, Marko Simić, Filip Kasalica, Nemanja Nikolić i ovaj niz će prema najavama nastaviti Uroš Đurđević.

Pročitajte još

Mnogi zbog poslednjeg “transfera” suzu neće pustiti, tešeći se time da Aleksandar Mitrović ima 27 godina, Luka Jović 24, Dušan Vlahović 20, da su napadači sa velikim potencijalom i lepom perspektivom pa da najbolji strelac španske Segunde možda i nije dovoljno jak da bi bio deo ekipe selektora Dragan Stojkovića Piksija.

Ali, sreća je varljiva. Hoćemo li tek zakukati kad Đurđević sledeće sezone u Primeri postigne 20 golova i tada nam proradi naknadna pamet?

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike