S maskom je ušao u svet strave i užasa: Miroslav Lakobrija, najpoznatiji srpski majstor specijalnih efekata i zastrašujuće šminke

01.02.2021

19:00 >> 19:33

0

Čudovišta, vanzemaljci, magična i mistična bića oživljavaju na filmu zahvaljujući umetnosti našeg sagovornika

S maskom je ušao u svet strave i užasa: Miroslav Lakobrija, najpoznatiji srpski majstor specijalnih efekata i zastrašujuće šminke
Copyright Privatna arhiva

Njegovo odrastanje je bilo puno “strave i užasa”, ali samo u sferi ličnog interesovanja. Već u ranom detinjstvu zavoleo je horor i naučnofantastične filmove, a u srednjoj školi je sa drugarima iz čiste zabave pravio horor-treš filmove. Majstor šminke i specijalnih efekata, Miroslav Lakobrija svojim scenskim maskama danas “unosi jezu” na portal 24sedam.

– Prvi nazovi strašni filmovi koje sam gledao u bioskopu bili su “Halloween”, “The Thing” i “Friday 13”, a najinspirativniji mi je bio italijanski horor “Demoni”. Stripovi koje sam voleo bili su “Čudovište iz močvare” i “Dilan Dog”.

Privatna arhiva

Čudovišta, vanzemaljci, magična i mistična bića oživljavaju na filmu zahvaljujući umetnosti našeg sagovornika i u nama izazivaju čitav spektar osećanja i reakcija.

– Poenta horor maske je u tome da u isto vreme izaziva i gađenje i oduševljenje. Bitno je da film ima uticaj na gledaoca, da izaziva reakciju kod posmatrača. Lično, na ono što radim gledam kao na umetničko delo, na nešto što daje posebnu draž i šarm filmu. Nekome će se to svideti, nekome ne, ali nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Privatna arhiva

Miroslav Lakobrija je završio dizajnersku školu u Beogradu, a zatim i Fakultet primenjenih umetnosti na odseku vajarstvo. Koosnivač je i direktor Festivala srpskog filma fantastike i predsednik Udruženja “Mladi kadrovi”.

Svi filmovi strave i užasa imaju isti cilj – da izazovu strah za koji niste ni znali da postoji. Baš zato, horor nije za svakoga, objašnjava Lakobrija.

– Neki ljudi su prosto radoznali, žele da saznaju kakve strašne tajne postoje u ljudskom umu, a koje čovek ne može ni zamisliti. Dosta stvari na filmu otkrivamo, a sve to je zapravo mašta pisaca i njihova inspiracija. S druge strane, postoji nešto “onostrano”, postoje neki “paralelni svetovi” koji nas intrigiraju i koje volimo da istražujemo. Želimo da otkrijemo postojanje vanzemaljskog života u svemiru, pitamo se da li su među nama anđeli i demoni koje mi ne možemo da vidimo, da li su duhovi naših umrlih tu, među nama…

Svi oni zastrašujući demoni, zločinci ili ratnici ne bi bili toliko jezivi da nije veštine i umeća našeg sagovornika,  za divno čudo, akademskog vajara.

Kako ljude pretvara u zombije i može li se maskom postići univerzalni efekat strave?

– Što se tiče pravljenja maske, praktičan rad uključuje uzimanje otisaka lica modela, modelovanje u glini, kalupiranje u gipsu, zatim livenje u silikonu, a potom i šminkanje finalne maske. Kada je reč o stvaranju karaktera, primera radi zombija, treba izabrati odgovarajući model po visini, obliku lica, glumačkim karakteristikama, pokretima i “zombi hodu”, uz obavezna sočiva u boji, pravljenje veštačkih zuba itd.

Privatna arhiva

Čini se da je tokom gledanja horor filma strašnije iščekivanje straha nego sam jezivi momenat. Da li cilj i jeste da nas prepadne već ta atmosfera napetosti?

– Samo iščekivanje straha ne bi imalo poente bez tog jezivog momenta, i obrnuto. Cilj je da jedno isprati drugo po svom intenzitetu, a ne da jedno od ta dva preuzme primat, jer će taj disbalans zapravo voditi u opšte razočaranje kod publike, kaže Lakobrija.

Privatna arhiva

– Horor filmovi imaju zadatak da izazovu osećaj straha i podignu adrenalin kod gledalaca. Baš tu ceo tim stručnjaka stupa na scenu. Sve je podjednako važno – od režije, fotografije, muzike do scenografije, glume i, na kraju, maske. I naravno, bitna je montaža, koja dolazi kao kruna straha. Sve to zajedno čini ceo taj horor.

Mnogobrojne specijalne efekte Lakobrija je osmislio i realizovao u filmovima “T. T. sindrom”, “Sveti Georgije ubiva aždahu”, “Život i smrt porno-bande”, “Zona mrtvih”, “Srpski film”, “Neprijatelj”… Samostalni je umetnik i član udruženja ULUPUDS.

Mnogi poznati horor filmovi sa Zapada zapravo su rimejkovi velikih japanskih filmova poput “Ringa” ili “Godzile”. Japanci generalno važe za velike majstore horor filmova. Utisak je da je kod njih sve surovije i strašnije.

Koliko treba biti oprezan u tome da se ne pređe granica dobrog ukusa, makar to bio i ukus strave?

– Postoje stvari o Japanu o kojima ne znamo ništa, a deo su njihovih verovanja, sujeverja i mitologije koju čine mnogobrojna čudovista, zmajevi, prokletstva, duhovi… Film “Ring” u originalu je i dalje mnogo strašniji nego američki rimejk, jer baš je reč o toj srži, koju samo oni mogu da iznesu na pravi način, To vam je, recimo, kao s nacionalnim specijalitetima jedne zemlje, jer samo u toj zemlji oni imaju jedan specifičan ukus, iako se prave svuda u svetu.

Privatna arhiva

– Ne mislim da Japanci prelaze granice dobrog ukusa, nego su samo bolji u igranju sa ljudskom psihom. Znaju da se sa njom igraju na više različitih nivoa, za razliku od Holivuda, gde je sve mnogo jednostavnije, da ne kažem površnije, iako je u većini slučajeva mnogo skuplje.

Bilo kako bilo, kao što svako ima svoju ličnu granicu fizičke izdržljivosti, tako svako ima i svoju granicu udobnosti prilikom gledanja horor filmova, zaključuje najveći srpski majstor maski i specijalnih efekata Miroslav Lakobrija.

Pročitajte još:

 

 

 

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike