aktuelno

Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boema

19.11.2025

17:08

0

Autor: Redakcija 24sedam

Te noći, Toma se vozio taksijem kada je na radiju čuo vest da je Kalezić pobedio na "Beogradskom proleću" pesmom "Hiljadu puta hvala"

Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boema
Copyright Printcreen/Youtube/Zoran Kalezic

Postoji u istoriji jugoslovenske estrade veliki broj priča koje su ušle u legendu, a jedna od takvih je i priča o jednoj noći kada je Toma Zdravković, već tada legenda, došao da lično prizna Zorana Kalezića kao pevača.

Bio je to susret dvojice boema i događaj koji Zoran Kalezić nikada nije zaboravio.

Zoran Kalezić je o tom trenutku govorio bez patetike, ali sa onom dubinom koju čovek može da ima samo kad se seća nečega što mu je zauvek promenilo život.

Sve nagrade, priznanja i aplauzi nisu vredeli onoliko koliko je vredelo to jedno jutro, ta jedna poseta, taj jedan gest.

Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boemaYoutube screenshot / Filip Živanović
 

- Jednom je došao negde oko pola pet ujutro, sa Ciganima. Ciganima u onom lepom smislu, kako ih je on opevao. On je meni uvek govorio, i ja njemu: "Tek da smo mi bili Cigani, kako bismo pevali… Da te njihove duše imamo…" - pričao je Zoran.

Te noći, Toma se vozio taksijem kada je na radiju čuo vest da je Kalezić pobedio na "Beogradskom proleću" pesmom "Hiljadu puta hvala".

I Toma je uradio ono što ume samo boem: našao je ciganski orkestar, svratio s njima u kafanu na Banovom brdu, ubrao procvetali ružin trn i odlučio da se pojavi – bez najave, bez protokola, samo sa muzikom i emocijom.

Došao je u zoru i probudio Zorana da mu lično kaže ono što se ne govori lako ni kolegama ni prijateljima i došao je da ga prizna kao pevača.

U tom činu bilo je sve priznanje, drugarstvo, podrška, ali i ona posebna vrsta boemske nežnosti koju su posedovali samo najveći.

Na jednoj fotografiji iz druge polovine osamdesetih, nastaloj na Banovom brdu, vidi se Toma Zdravković, Zoran Kalezić i Zoranov sin Filip. Slika koja danas izgleda kao isečak iz jednog sveta koji više ne postoji, sveta u kome su pesma i duša bili važniji od svega drugog.

To jutro, ta pesma, taj ružin trn – ostali su zauvek zapisani u istoriji narodne muzike. Ne samo kao anegdota, već kao dokaz da legende ne nastaju slučajno. One se prepoznaju, jedna u drugoj. I priznaju.

Bonus video:

 

 

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike