aktuelno

Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boema

19.11.2025

17:08

0

Autor: Redakcija 24sedam

Te noći, Toma se vozio taksijem kada je na radiju čuo vest da je Kalezić pobedio na "Beogradskom proleću" pesmom "Hiljadu puta hvala"

Google Dodaj 24sedam kao Google izvor
Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boema
Copyright Printcreen/Youtube/Zoran Kalezic

Postoji u istoriji jugoslovenske estrade veliki broj priča koje su ušle u legendu, a jedna od takvih je i priča o jednoj noći kada je Toma Zdravković, već tada legenda, došao da lično prizna Zorana Kalezića kao pevača.

Bio je to susret dvojice boema i događaj koji Zoran Kalezić nikada nije zaboravio.

Zoran Kalezić je o tom trenutku govorio bez patetike, ali sa onom dubinom koju čovek može da ima samo kad se seća nečega što mu je zauvek promenilo život.

Sve nagrade, priznanja i aplauzi nisu vredeli onoliko koliko je vredelo to jedno jutro, ta jedna poseta, taj jedan gest.

Kako je Toma Zdravković u zoru pokucao na vrata Zorana Kalezića: Dirljiva priča o velikom prijateljstvu dva boemaYoutube screenshot / Filip Živanović
 

- Jednom je došao negde oko pola pet ujutro, sa Ciganima. Ciganima u onom lepom smislu, kako ih je on opevao. On je meni uvek govorio, i ja njemu: "Tek da smo mi bili Cigani, kako bismo pevali… Da te njihove duše imamo…" - pričao je Zoran.

Te noći, Toma se vozio taksijem kada je na radiju čuo vest da je Kalezić pobedio na "Beogradskom proleću" pesmom "Hiljadu puta hvala".

I Toma je uradio ono što ume samo boem: našao je ciganski orkestar, svratio s njima u kafanu na Banovom brdu, ubrao procvetali ružin trn i odlučio da se pojavi – bez najave, bez protokola, samo sa muzikom i emocijom.

Došao je u zoru i probudio Zorana da mu lično kaže ono što se ne govori lako ni kolegama ni prijateljima i došao je da ga prizna kao pevača.

U tom činu bilo je sve priznanje, drugarstvo, podrška, ali i ona posebna vrsta boemske nežnosti koju su posedovali samo najveći.

Na jednoj fotografiji iz druge polovine osamdesetih, nastaloj na Banovom brdu, vidi se Toma Zdravković, Zoran Kalezić i Zoranov sin Filip. Slika koja danas izgleda kao isečak iz jednog sveta koji više ne postoji, sveta u kome su pesma i duša bili važniji od svega drugog.

To jutro, ta pesma, taj ružin trn – ostali su zauvek zapisani u istoriji narodne muzike. Ne samo kao anegdota, već kao dokaz da legende ne nastaju slučajno. One se prepoznaju, jedna u drugoj. I priznaju.

Bonus video:

 

 

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike