Dve godine je imao velike zdravstvene probleme! Rasta otvoreno o životu pre i posle pritvora: Odzvanjala mi je očeva rečenica u glavi!

14.04.2021

12:01 >> 12:29

0

Na njegovu sreću, imao je veliku podršku roditelja, a u razgovoru za naš portal ispričao je kako ga je majka posećivala u zatvoru, te da se upravo tamo re?

Dve godine je imao velike zdravstvene probleme! Rasta otvoreno o životu pre i posle pritvora: Odzvanjala mi je očeva rečenica u glavi!
24sedam/Goran Sivački - Copyright 24sedam/Goran Sivački

Jedno poglavlje u životu Stefana Đurića Raste zatvoreno je onog trenutka kad je 27. januara pušten iz pritvora. Okrenuo je potpuno novi list, a u  otvorenom razgovoru za 24sedam, reper je ispričao detalje koje dosad nije izneo u javnost a tiču se njegovog života pre nego što je uhapšen. Zbog ćerke Tare, koju je dobio u braku sa pevačicom Anom Nikolić, Rasta je odlučio da se promeni. Svakako se posvetio poslu, a naročito predstojećem albumu “3211”, koji je još u ćeliji dobio prve autobiografske delove.

U intervjuu za naš portal, Đurić je otkrio da je poslednje dve godine imao velike zdravstvene probleme, kojih se rešio upravo u pritvoru, zatim šta su mu roditelji rekli na situaciju u kojoj se našao… Trenutno, njegova jedina briga je da li će što pre dobiti nanogvicu, kojom bi trebalo da odsluži ostatak kazne i definitvno stavi tačku.

– Neizvestan mi je period dok čekam da se desi ta nanogvica. Trudim se da što više posla završim, iako ću moći i tada da radim, ali verovatno u suženijem vremenskom periodu. Postoji opcija i da se šeta, ali mi je važno da završim ono što nije vezano za studio. Imam u planu album koji će da priča celu tu priču, od momenta kad sam “pao” pa dok nisam izašao.

Da li će baš zbog te situacije to biti tvoj najvažniji projekat?

– Ovo će možda biti najvažniji projekat u mojoj celokupnoj biografiji, s obzirom na to da radim format koji ću nazvati mjuzikl i koji će biti sastavljen od muzičkih spotova i te filmske igrane priče.To je apsolutno neki novi koncept. Radim to sa ljudima iz filmskog sveta koji su dosta cenjeni. Kad bude prilike, otkriću o kome je reč. Reč je o projektu koji je na multimedijalnom nivou i sadržaće mngo ljudi iz sveta umetnosti u Srbiji. Album se zove “3211”, po ćeliji u kojoj sam bio, i svi tekstovi i pesme koje sam komponovao su autentični, iz te ćelije. One će pričati tu celu priču.

Foto:24sedam/ Goran Sivački

Uspeo si da sve brzo realizuješ. Imao si mnogo veću inspiraciju?

– Četiri meseca nije brzo (smeh). To je sasvim dovoljno za kreativni, kompozitorski deo. Prva stvar koju sam uradio kada sam izašao iz pritvora, nakon što sam poljubio svoju ćerku, jeste da sam došao u studio da to sve snimim, i evo, to sad polako privodim kraju.

Dobio si podršku fanova, ali i pojedinih javnih ličnosti, a reklo bi se i dela glumačkog sveta.

– Jeste, malo je ružno, ali cela ova situacija koja se desila dokazala mi je koliki je značaj mog dugogodišnjeg rada i koliko to ljudi cene. U toj situaciji sam video da su mnogi ljudi tu bezuslovno za mene i da znaju ko sam, bez obzira na napise i pompu koji su sve to pratili. Ljudi su hrabro dali podršku. Celokupna situacija me je iznenadila, jer treba imati herca da u takvom trenutku nekome daš podršku, a nije bila naivna sitaucija. Hvala tim ljudima, prijatno sam iznenađen.

Foto:24sedam/ Goran Sivački

Jedan si od retkih koji se sukobio sa zakonom, a ipak izašao javno i sve ispričao. Nisi  nijednog trenutka razmišljao o tome kako da to sakriješ od javnosti ili predstaviš drugačije?

– Vodim se ideologijom da kada neko radi nešto autentično i kada je iskreno, to će jedino i opstati. Publiku možemo lagati, ali privremeno. Ljudi nisu glupi i mogu da provale ko je kakav. U laganju ne može da se postigne kontinuitet, jer ako si neiskren ne možeš da pratiš sve to. Nisam bežao nikad od promocije marihuane, i neko sam ko je žrtva te promocije marihuane. Priznajem da sam izgubio neki kompas o tome šta znači marihuana u našem Ustavu i zakonu i šta ona predstavlja, valjda putujući po svetu i gledajući neka druga uređenja. Putovanja su važna za širenje vidika. Meni se u ovom slučaju suzio vidik, s obzirom na to da sam završio u ćeliji (smeh). Pritvor je bio konačni ishod svega. S jedne strane to potpuno i razumem, ali svakako na tu celu situaciju ne gledam tako da mi je to smanjilo put ka cilju, već kao iskustvo koje me je obogatilo i ojačalo.

Foto:24sedam/ Goran Sivački

Šta je to na šta si prvo pomislio kada si bio priveden, a zatim i kada si saznao za onih prvih 30 dana koje treba da provedeš u pritvoru?

– Satkan sam od toga da u životu o svim stvarima probam da razmišljam pozitivno, odnosno da u kojoj god situaciji da se nađem razmišljam kako da napravim da to bude pogodno za mene. Nisam nikad išao ka tome da je nešto potpuni mrak. Gde god da se nađem, pronađem zonu komfora gde mogu da funkcionišem. Sećam se kada sam prvi put ušao u ćeliju, to su te takozvane prolazne sobe gde čovek ostane jednu noć, a zatim ga raspoređuju dalje. Zbog ove situacije ja sam tu ostao 14 dana. Ta soba nije reprezentativno izgledala. Ušao sam unutra i sa ljudima koje sam zatekao napravio odmah plan kako da to sredimo. Sobu smo doveli do stanja koje je bilo prihvatljivo za življenje i u toj atmosferi sam pronašao stvari kojima bih se bavio. Verovatno ljudi zamišljaju da kad se dolazi u zatvor, to je kraj života. Bitno je da se čovek “namesti u glavi” i razmišlja kako da bude zdrav.

Govorio si o ćerki i o Ani kada si napustio pritvor. Da li si pričao sa roditeljima otvoreno o svemu i kako su prihvatili sve to?

– Jesam, jer generalno imam otvoren odnos sa roditeljima i blizak sam sa njima. Imamo drugarski odnos i ništa se ne krije. U moje konzumiranje marihuane bili su dobro upućeni, to nisam krio od njih, to sam radio pred njima i oni su to sasvim razumeli. Bila mi je jedino u glavi očeva rečenica koju mi je govorio: “Sine, ja nemam ništa protiv toga, ali jednog dana će te uhapsiti.”

Da li ti je to odzvanjalo sve vreme u glavi?

– Konstantno mi je odzvanjalo. Oni su bili jaki, pogotovu majka. Ona mi je dolazila u posetu stalno, bila mi je taj “autsajd” čovek, što bi se reklo. Ona je veoma jaka žena, hrabra, vredna, i bila mi je motivacija. Dolazila mi je u posetu dobro raspoložena i s nekim dobrim vestima i konstruktivnim planovima. Razgovarao sam s njima i pre toga i u toku svega, a i sad.

Foto:24sedam/ Goran Sivački

Na poslovnom planu si potpuno ostvaren, a šta se dešava na tvom emotivnom polju? Obožavaš decu, imaš jednu mezimicu, mlad si, planiraš li još dece?

– Na emotivnom planu smatram da sam ispunjen kad je u pitanju ljubav, jer mi je Tara kao dar od Boga i bezuslovno pruža ljubav. Imamo povezan odnos i zbog nje mi ljubavi ne fali nimalo. Možda bih u nekoj drugoj situaciji, da nemam nju, imao prazninu. Tara mi sve to nadomesti.

Neki ljudi, kada se razvedu, nemaju želju da se ikad više venčavaju. Kakav stav ti imaš?

– Nisam neko ko beži od braka, neko ko je imao negativno iskustvo. Moje iskustvo je bilo filmsko, koje jednog momenta nije moglo da funkcioniše, odnosno nije bilo logično i realno da funkcioniše u momentu kada je tu najbitnije na svetu dete. Možda su sve smernice vodile ka detetu i tome da je nekad razvod pametniji od ostanka u braku, što mislim da se i pokazalao kao tačno. Tari ne fale ni otac ni majka, uvek će biti naša mezimica i ima sve što imaju i druga deca.

Kada analiziraš sebe kao roditelja, šta je to zbog čega se najviše brineš?

– Kažu, tucite svoju decu kada počnu da liče na vas. Ja sam neko ko je svet video možda iz više uglova, zna sve dobre i loše strane života, pa možda i ima više strahova od nekog roditelja koji nije u javnom poslu. Ali sam taj strah treba da bude prisutan kada kao roditelj postanete svesni toga da niste dovoljno uradili da zaštitite svoje dete u smislu vaspitanja. To, kao i razgovaranje sa detetom, da bude upućeno u sve, da zna, jeste glavni odbrambeni mehanizam od svega što bi trebalo da predstavlja strah kod roditelja.

Jednog dana ćeš ispričati Tari i o ovom delu tvog života? Da li se brineš šta ćeš da učiniš kada njoj bude sve to u nekim godinama dostupno?

– Naravno, ispričaću joj. Ako joj na dobar način budem sve predstavio, a možda to iskustvo može da probudi kod dece poverenje jer su otac ili majka to nešto preživeli o čemu pričaju. Deca ne vole puno teoriju, pa ako budem njoj ispričao sve kako treba, onako iskreno pre svega, mogu da postignem da mi ona veruje i da to i ne radi. Samo sam zagovornik toga da decu ne treba lagati, jer tada žive u konfuziji zašto nešto može a nešto ne može.

Tvoje objave na Instagramu do 4. oktobra delovale su kao da prkosiš svima tim načinom života. U momentu kada svi žive lažan život na društvenim mrežama, ti si odlučio da budeš ti?

– Da sam razmišljao mnogo o tome koji su moji postupci osuđivani u tom trenutku, možda ne bih javno promovisao taj način života. Ali cela ta situacija koja mi se desila dovela je do toga da dobro razmislim u životu koje su to stvari koje bi me odvojile od ćerke na četiri meseca, jer je meni ona moj život. Bezuslovno razmišljam o tome kako da bilo šta što može da utiče na naš zajednički život jednostavno isključim. Jedna od tih stvari je naravno i Instagram, ali sam taj odnos sa njom zavisi i od toga šta će ona kasnije da čuje. To sa Instagramom, inače, odlučili smo da bude neko novo poglavlje u životu i da krenemo od čiste stranice. Trudio sam se da ljudima prezentujem da život jesu pljeskavice ispred fast-fuda, vožnja tramvajem, da se na moru provozaš čamcem a ne jahtom i da im dam uvid u to da je to sve pravo uživanje. Trudio sam se da budem i na Instagramu ono što zaista i jesam.

pročitajte još

Sada se sigurno više ne bi slikao sa džointom?

– Trenutno mi džoint kao džoint nije opsesija i deo mog života. Ne kažem da neće biti u jednom trenutku, ali mi ova sitacuija trenutno odgovara. Nije da sam prestao da budem aktivan na Instagramu, nego je to segment koga više nema.

Jednom si čak objavio i fotografiju nekih lekova. Šta je tada bilo?

– Imao sam ozbiljnijih zdravstvenih problema pre nego što sam završio u pritvoru, i to je možda bio jedan momenat koji nisam isključivao iz svog života. Tek sad dobijam informaciju od tebe da je i to bilo propraćeno. Neverovatno je da sam te zdravstvene probleme rešio u zatvoru. Dobre dve godine sam se mučio, koliko-toliko nisam davao da to utiče na moju karijeru i neke poslovne obaveze.

Nastavak ispovesti sa Stefanom Đurićem Rastom o Ani Nikolić, kolegama, poslovnim planovima i muzici možete pročitati sutra.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike